VARAŽDIN, 24. 3. 2018.

---

U subotu 24. ožujka mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, predvodio je, uoči Cvjetnice – nedjelje Muke Gospodnje, misno slavlje u Domu za starije i nemoćne osobe u Varaždinu.

S biskupom Mrzljakom suslavili su fra Ivan Miklenić, gvardijan Franjevačkog samostana u Varaždinu i fra Branimir Kosec koji inače redovito skrbe za duhovno zdravlje korisnika ovog varaždinskog doma te vlč. Nikola Tomašević, tajnik varaždinskog biskupa.

Sve je okupljene najprije pozdravio fra Branimir kazavši da bi ovaj svečani susret pred Uskrs trebao biti poticaj svima nama kako bismo se radovali i nadali svojem uskrsnuću. Biskup je u uvodu svete euharistije podsjetio kako se za proslavu Uskrsa od početka korizme pripremamo pokorom i djelima ljubavi.

- Sakupili smo se da s čitavom Crkvom započnemo slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova. On je zato otišao u Jeruzalem, ondje je htio trpjeti, umrijeti i imao od mrtvih ustati. Izvršimo i mi spomen toga ulaska živom vjerom i pobožnošću. Slijedimo Gospodina na Križnom putu da imamo djela u njegovu uskrsnuću. Na spomen Isusova ulaska u Jeruzalem, i mi smo danas donijeli ove maslinove grančice, znak mira i naše vjere u Isusa koji je podnio muku i križ za sve nas - kazao je varaždinski biskup

“Muku Gospodina našega Isusa Krista po Marku” čitali su potom biskup Mrzljak (Isus), fra Ivan (pripovjedač) te Filip Blaguški, Gabrijel Vukojević, Josip Biškup i Mirjam Nižetić iz varaždinske Frame koji su zajedno s ostalim članovima tradicionalno animirali sviranje i pjevanje na svetoj misi u varaždinskom Domu za starije i nemoćne.

U svojoj propovijedi korisnicima i djelatnicima Doma, mons. Mrzljak je govorio o važnosti i veličini Velikog tjedna koji je pred vratima.

- Velik tjedan nije veliki jer je veći od drugih tjedana u godini, već zato jer je značajniji i važniji. Na poseban način možemo naglasiti neke dane, kao što je Veliki četvrtak kada je Isus ustanovio euharistiju, odnosno kada je učenicima ostavio samoga sebe. I mi danas činimo upravo ono što je Isus činio sa svojim učenicima kada im je podijelio kruh i vino rekavši im “ovo je moje tijelo, ovo je mora krv”. To je Njegova oporuka. Slijedi Veliki petak kada se dogodila osuda nevinog čovjeka. Dobrotu, ljubav i istinu usuđuju laž, zlo i nepravda. Koliko je samo kroz povijest bilo takvih događaja kada su nevini ljudi bili osuđeni. Nakon toga dolazi Velika subota, dan kada Crkva ne slavi euharistiju, jer tada je Isus ležao u grobu. Grob je sudbina čovjeka, ali upravo to Isusovo ležanje u grobu je znak naše vjere i nade da grob nije odlazak u ništavilo, nego da se smrću mijenja život. Vremeniti život za vječni. Zato je Uskrs radostan blagdan, jer vjerujemo u život. Vjerujemo da je Isus išao pred nama noseći svoj križ, da nam je pokazao kako treba ići. Zbog toga čovjek na Zemlji nije onaj koji luta, koji ne zna zašto živi i ne zna koji je smisao njegova života, patnje i križa. Ništa nije bez smisla, jer i tada sudjelujemo zajedno s Isusom u Njegovim mukama i pomažemo mi Njemu i On nama nositi križ. Zato je Veliki tjedan velik za našu vjeru. Uskrs je blagdan života, vječnoga života - poručio je biskup Josip Mrzljak.
 

---