Biskup Petanjak predslavio slavlje Gospe Lurdske kod varaždinskih kapucina
3172.jpg?width=660&height=440&mode=max)
Blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, tradicionalno se u gradu Varaždinu slavi kod varaždinskih franjevaca kapucina, a na svetu misu u 12 sati okupljaju se brojni vjernici grada Varaždina i okolnih mjesta. Ovogodišnje svečano misno slavlje predslavio je krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s dvadesetak svećenika.
U uvodu u svetu misu biskup Petanjak je podsjetio da se ova svečana misa u kapucinskoj crkvi u Varaždinu slavi upravo u 12 sati kao spomen na ukazanje Blažene Djevice Marije djevojčici Bernardici u Lurdu na današnji dan 11. veljače 1858. godine u podne.
O ukazanjima je biskup govorio i u svojoj homiliji podsjetivši kako sva ukazanja spadaju u privatnu objavu i i zato nikoga ne obvezuju u savjesti da mora vjerovati ako ne želi. Pojasnio je kako kršćanin mora vjerovati da je Isus Krist spasitelj svijeta i mora živjeti po Kristovu Evanđelju ako se želi spasiti, „to je uvjet za spasenje“, kazao je. Istaknuo je i kako se autentičnost ukazanja i privatnih objava provjerava u njihovoj vjernosti Evanđelju i ne mogu biti u suprotnosti s Evanđeljem. U tom smislu za spasenje nam je dovoljno ono što nam je Isus objavio, naglasio je biskup Petanjak.
Promišljajući nadalje zašto se ipak ukazanja i objave događaju i koji je njihov smisao biskup je kazao da se o toj stvarnosti može razmišljati na „način da Blažena Djevica Marija, možda kad mi malo previše zaboravimo na nebo, kada možda u svome životu okrenemo i leđa Isusu Kristu, kada možda i ne živimo dosljedno kršćanskog života i poziva, da onda Blažena Djevica Marija intervenira, da nas podsjeti na ono tko smo, što smo, zašto smo kršćani, što smo dali i obećali Bogu, da nas jednostavno, rekao bi, malo trgne od sna, da nas potakne na jedan kršćanskiji način života“.
Kazao je potom propovjednik i kako su se Marijina ukazanja događala u vremenima teškoća, ratova i katastrofa kao poziv na obraćenje jer „Bogu nije stalo da nas kazni, nije mu stalo da nas uništi, nego da se obratimo i da živimo. To je bilo tako u Starome zavjetu. Dakle, ako nebo intervenira, onda je opet to u prilog nama da se obratimo i promijenimo.“
U nastavku je biskup Petanjak kazao kako se najčešće ukazuje Marija jer je njoj kao ženi svojstvena ta briga, osjećajnost, nježnost te se kao Majka koja okuplja oko sebe, koja je zabrinuta za budućnost svoje obitelji bori „da ne propadnemo, nego da se spasimo“. Rekao je nadalje da Marijina ukazanja podsjećaju da je nebo još uvijek otvoreno. Podsjetio je potom na Isusovu smrt na križu kada se u trenutku njegove smrti zastor u Jeruzalemskom hramu, koji je zatvarao pristup dijelu hrama koji se zvao Svetinja nad Svetinjom u koji je smio ući samo svećenik jedanput godišnje, razderao odozgo do gore na dva dijela. „Kada Isus umire na križu, on koji izmiruje cijelo čovječanstvo s Bogom Ocem, razdire se taj zastor. Nema više podjele između Boga i čovjeka. Nema više ništa što priječi čovjeku da može ići direktno u nebo ako prihvati Isusa Krista kao spasitelja“, rekao je biskup Petanjak.
Govoreći u nastavku o Lurdskim ukazanjima biskup je istaknuo Marijin identitet, kako se sama predstavila Bernardici: „Ja sam Bezgrešno začeće“. „To je Marijin identitet. I ovo današnje evanđelje koje smo slušali, kad anđeo Gabrijel dolazi Mariji kaže 'zdravo, milosti puna'. To je Bezgrešno. Dakle, u čijem srcu prebiva Božja milost, čije srce je ispunjeno samo Bogom, taj je bezgrešan. Jer ondje gdje Bog ispunja cijelo ljudsko biće, gdje ispunja cijelo ljudsko srce, nema mjesta za grijeh. I to je najbolji način kako se riješiti grijeha. Što više daješ prostora Bogu, to će manje ostati prostora za grijeh. Što je više milosti u tebi, to je manje grijeha. Što više se držiš evanđelja, to si sigurniji da si na pravom putu“, pojasnio je biskup.
„Bog se nudi, nebo je otvoreno, Gospa govori, ali mi moramo čuti, mi moramo poslušati, mi moramo promijeniti nešto u svome životu. Neće nas na silu, nikoga Bog ne prisiljava da se obrati, da se promijeni, da živi sveto. Ali nudi, a nudi i sredstva. Gospa je uvijek imala krunicu.“ kazao je mons. Petanjak te potaknuo okupljene na redovitu molitvu jer samom spremnošću na molitvu izražavamo da izlazimo iz sebe, pokazujemo da nismo dovoljni sami sebi, da nam je potrebna pomoć drugoga. Podsjetio je i kako Gospa poziva na molitvu za obraćenje grešnika te kako je molitva za drugoga najviše po Božjem srcu. U toj molitvi smo najbliže Božjim osjećajima jer on nikada nije okrenut prema sebi, nego uvijek prema drugome, pojasnio je biskup.
Na kraju homilije mons. Petanjak je progovorio i o lijepoj tradiciji zavjetovanja koja su bila vrlo živa u povijesti naših obitelji te izrazio tugu što je današnji čovjek manje spreman dati i izvršiti zavjet: „Mi smo zaboravili danas, zaboravili smo dati Bogu riječ, zaboravili smo Bogu nešto obećati.“
Potaknuo je na kraju okupljene da u svoje štovanje Gospe ili nekog sveca uključe i zavjet. „Zavjeti nisu potrebni Bogu, ali su potrebni nama. I zato ako hoćete štovati nekoga sveca, Gospu dajte neki zavjet... Nemojte obećati nešto što ne možete izvršiti, počnite s nečim malim, tri Zdravo Marije možete. Dajte neki zavjet Bogu, dajte neko obećanje Bogu i držite se toga i vidjet ćete kako će vam se život promijeniti sto posto. Vjerujte ovom što sam vam rekao, jer kad čovjek obeća Bogu nešto, onda Bog to nagrađuje stostruko“, završio je homiliju biskup Petanjak.
Na kraju svete mise župnik fra Dejan Lecić obratio se okupljenim vjernicima, svećenicima i biskupu Petanjku riječima zahvale i radosti zbog zajedništva u ovom slavlju te potaknuo na nastavak njegovanja ove desetljećima stare tradicije štovanja Gospe Lurdske u kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu.
Anita Treščec