VARAŽDIN, 1. 2. 2025.

---

Varaždinski biskup Bože Radoš pohodio je u subotu, 1. veljače, korisnike Doma socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe Varaždin (Dom Lekić).

---

Biskup Radoš redovito u prigodi božićnih i novogodišnjih blagdana pohodi korisnike domova za starije i nemoćne s područja Varaždina i Ivanca, a ove godine je Dom Lekić pohodio uoči blagdana Prikazanja Gospodinova. U Domu je predslavio misu u zajedništvu s fra Dejanom Lecićem, OFM Cap., vlč. Leonardom Šardijem te tajnikom vlč. Mišelom Kovačevićem.

„Obično oko Božića dođemo zajedno slaviti Isusovo rođenje. Ove godine je to malo kasnije, nakon Isusovoga rođenja, i to 40 dana. Lijepa je prigoda da u jednom odjeku ponovo slavimo Isusovo rođenje i da pratimo Onoga koji ulazi u svoj Hram. U Hramu su Isus, Marija i Josip zajedno s dvoje ljudi. To su stariji ljudi, Šimun i Ana, koji na svoj način predstavljaju svakoga od vas. U njihovom životu i u njihovoj spremnosti da prime Isusa, mi vidimo i sebe. I danas želimo, kao oni, primiti Isusa u svoje naručje“, kazao je na početku mise mons. Radoš.

U homiliji je biskup istaknuo više naziva blagdana Prikazanja Gospodinova te tumačio tradiciju Židova glede prikazanje prvorođenca, ali i samu simboliku. Naglasio je kako je Marija željela prikazati Isusa kao dar i reći Bogu: „Hvala ti, Bože, što si mene izabrao da budem suradnica u tvojem djelu stvaranja, u produženju života.“ Dodao je kako su tom prilikom susreli i dvoje ljudi koji čekaju Isusa, koji čekaju taj dar s neba te podsjetio da se zato ovaj pohod Hramu naziva još i blagdanom susreta. „Susreta Boga i njegovog naroda kroz dvoje starijih ljudi koji u sebi nose želju vidjeti Boga, susresti Boga i imati svjetlo Božje u svome životu. I to je ispunjenje njihovoga života. Oni žele čuti i vidjeti ono što se dogodilo u Betlehemu. I zato je danas ovaj blagdan na svoj način i jeka Božića. Na Božić smo vidjeli kako pastiri, anđeli i ostali žure susresti se s Gospodinom, a sada Gospodin ide u susret svome narodu“, poručio je propovjednik.

Naglasio je kako se ona jeka radosti iz Betlehema sada nalazi u Hramu, u životu starca Šimuna. „I što on čini? Ovo je jedna lijepa slika: Život na izmaku i novi život koji se tek rodio su zajedno. Starac ispruži ruku i prima dijete u svoje naručje“, rekao je biskup te se obratio korisnicima Doma rekavši kako je zasigurno lijep prizor kada korisnicima dođu unuci i praunuci koje uzimaju u naručje. „Što osjećate? Teško je to izraziti. To je jedna velika radost. No, ovdje nije pitanje samo ljudske radosti zbog života, nego ovaj starac uzima u svoje ruke izvor života. Život i svjetlo se često poistovjećuju i to je sinonim. Starac Šimun u naručje uzima Svjetlo. Do sada je hodio u nadi da će susresti Svjetlo, da neće hoditi u tami nego da ima Svjetlo koje će ga voditi i preko granica ovoga života“, kazao je mons. Radoš te nastavio govoriti o Šimunovoj molitvi: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!...“. Potaknuo je korisnike da ovu molitvu mole svaki dan, svaku večer prije spavanja.

Nadalje je biskup govorio o proročici Ani te iznio nekoliko detalja iz naviještenog evanđelja, poput toga da je Ana žena koja je u Hramu danju i noću, a ženama je zabranjeno prenoćiti u Hramu. „Ana ima dvije lijepe osobine. Usto što je dan i noć u Hramu, ona posti i moli. Jesu li to dva kolosijeka koja nas vode prema Bogu? Često zanemarimo ovaj jedan kolosijek - post. Ne trebamo postiti tako da narušimo svoje zdravlje, ali postiti možemo s nakanom da dobijemo snagu, da možemo ići potpunije kroz život i lakše prihvatiti Boga“, poručio je.

Istaknuo je Aninu ulogu kao proročice, kao one koja propovijeda, naviješta. „Prorok je onaj koji naviješta, koji grmi, posebno u Starome zavjetu. A Ana preuzima sada jednu drugu ulogu. Ona je ona koja svjedoči, govori o djetetu, naviješta, pravi je apostol i prorok koji svojim riječima govori o Isusu. Pa nije li to slučaj i kod vas? Kad netko doživi i susretne Boga, ne može ne govoriti o njemu. To može biti čudno ljudima koji su oko nas. Ali onaj tko je susreo Boga, on se ne stidi, ne boji se. Nije ga briga što će drugi reći, nego mu je važno da tu radost iznese pred drugima“, kazao je mons. Radoš.

Privodeći homiliju kraju biskup je poželio da blagdan Svijećnice bude sigurnost, „da nam svjetlo koje smo primili svijetli danas i sutra te onoga trenutka kada pođemo na svoje životno putovanje, ono zadnje, u kuću Očevu. Vjerujemo da ono (svjetlo) otvara vrata raja, odnosno mjesto gdje je naš trajni dom, jedan ljepši dom. I ovaj je lijep, hvala Bogu, ali onaj je nezamisliv jer Otac sprema za svoju djecu nešto što čovjek, ljudski um, ne može ni zamisliti ni poželjeti“, zaključio je biskup Radoš.

Na kraju mise zahvalio je svima koji se trude oko lijepog molitvenog zajedništava u ovome Domu. Zahvalio je ravnateljici Doma i svima koji se brinu za korisnike te potom ocima kapucinima koji redovito slave misu s korisnicima i vlč. Šardiju, povjereniku za pastoral osoba s invaliditetom.

Uime djelatnika i korisnika Doma Lekić biskupu Radošu zahvalila je na dolasku i redovitom pohodu Domu Klarisa Smodek koja mu je uručila i prigodni dar, a ručni rad - srce - biskup je dobio i od jedne korisnice Doma.

---