VELIKI BUKOVEC - LUDBREG, 6. 4. 2025.

---

Drugi dan Križnog puta mladih, u nedjelju 6. travnja, započeo je doručkom i Jutarnjom molitvom u župnoj crkvi sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu, nakon čega su mladi nastavili dvadesetak kilometara dug put prema Ludbregu prolazeći kroz mjesta: Kapela Podravska, Slokovec, Sigetec Ludbreški i Vinogradi Ludbreški. I ovoga dana nije izostala darežljivost domaćina pripremajući dobrodošlicu i okrjepu za mlade na svim postajama Križnog puta.

Posebnost drugog dana Križnog puta svakako je postaja šutnje u kojoj mladi u potpunoj tišini hodaju nekoliko kilometara sabirući misli, dojmove i molitve. Nakon postaje šutnje, ususret mladima došao je frontmen grupe Ogenj Tomislav Mihac Kovačic sa svojom obitelji. Ana i Tomislav posvjedočili su mladima o njihovom hodu u vjeri, izazovima s kojima su se nosili prije braka, ali i onima u braku kojih ne nedostaje. Istaknuli su kako su zajedno rasli i oblikovali se prije braka u različitim inicijativama i pokretima za mlade u Crkvi, pa tako i kroz Križni put mladih. Tomislav se prisjetio i jednog gesla koje ga je oblikovalo sve do danas: „Hode i ne more se“. Mladima su posvjedočili i o svom hodanju u čistoći prije braka, o blagoslovima, ali i kušnjama koje donosi takva odluka. Ana je posebno ohrabrila djevojke da se odluče za čistoću i da kroz tu odluku sazrijevaju za brak i obitelj, razumijevajući da Bog mora imati prvo mjesto u životu pojedinca, a onda i bračnog para i obitelji. Što se tiče glazbenog uspjeha, Tomislav je istaknuo kako je najvažnije od svega biti autentičan, jer iako je to teži put, plodovi neće izostati, ako ništa drugo unutarnji mir i sigurnost. Prisjetio se i svojeg staža u Zboru mladih Varaždinske biskupije. A na pitanje kako se nositi sa slavom, ali i osporavanjima kratko je poručio mladima: "Budite Božji i uzemljeni, kak je i Kristovo drevo bilo zapičeno v zemlju i kazalo pot v Nebo".

Po dolasku u ludbrešku župnu crkvu mladi su izmolili 14. postaju Križnog puta i završnu molitvu, nakon čega je varaždinski biskup Bože Radoš predslavio svetu misu. Uz biskupa su bili povjerenika za pastoral mladih Matija Filipović, bivši dugogodišnji povjerenik sada župnik u Ivancu Tihomir Kosec, domaći župnik Kristijan Stojko, biskupov tajnik Mišel Kovačević te svećenici koji su s mladima hodočastili protekla dva dana: Tomislav Kos, Dominik Cestar, Filip Jakupec, Josip Biškup, Timotej Inkret, Andrija Botković i Josip Sarić, a drugog dana im se pridružio i đakon Domagoj Klarić.

U homiliji je biskup Radoš lomio riječ Božju zadržavši se na evanđeoskom odlomku Ivanova evanđelja u kojem Isusu dovode ženu zatečenu u preljubu koju treba osuditi na kamenovanje. Zaustavio se na nekoliko ključnih trenutaka evanđeoskog izvještaja.

Protumačio je mladima kako su pismoznanci tražili Isusa da javno osudi ovu ženu kako bi pred ljudima narušili glas koji ga prati; da je učitelj, milosrdan, da stalno govori o milosrdnom Bogu te narod i grješnici trče za njim. Postavljaju mu zamku, ako osudi ženu pokazat će da nije autentičan, da nije tako kako propovijeda, a ako je ne osudi prekršio je Mojsijev Zakon koji je od Boga.

Slijedeći trenutak koji je biskup istaknuo bila je Isusova šutnja. Kazao je: „Isus kao da se želi izvući, pa će se najprije spustiti na zemlju, zašutjet će. Pa treba zašutjeti da zna kako će odgovoriti. Ali još više, da savjest počme govoriti. Ne može savjest govoriti dok je vika, dok mi govorimo. Savjest je tako fina i kulturna da ona govori samo onda kad joj damo u šutnji riječ. Isus će zašutjeti i spustit će se do ove žene, na zemlju. On uvijek tako čini. On nije netko tko se uzdiže, nego da bi ga mogli prihvatiti. On se spušta tamo gdje smo mi slabi grešnici, kada smo na koljenima, kada smo pali na zemlju. Kada smo slabi ljudi.
Nadalje je biskup Radoš protumačio kako grešnik ne može suditi grešniku, te da jedino Bog, koji poznaje ljudsko srce, može donijeti pravedan sud. Isus će od prisutnih koji su doveli ženu „zatražiti da počnu razmišljati na način da sebe stave pred ogledalo, a ne druge ljude. Lako je suditi druge. Lako je vidjeti teškoće, grijehe, slabosti onih oko nas. Ali je teško vidjeti svoje slabosti. Ono što nas pritišće, što nas ne čini da smo djeca Božja“, protumačio je biskup.

O Isusovom oproštenju ženi biskup je kazao kako Isus ne umanjuje grijeh, već oprašta i daje snagu za novi početak, kao što je oprostio ženi iz Evanđelja riječima: 'Idi i ne griješi više.' „Samo On ima pravo opraštati grijehe. Samo On ima pravo dati pomilovanje, dati oslobođenje. Ne samo od ljudi, nego od onoga što pritišće ovu ženu, a pritišće je propast. Pritišće je da nema više života. Možemo možda kroz ovaj tjedan ući u dušu te žene i osjetiti koja je to muka. Već je doživjela presudu. Zna što je čeka. Sramota pred ljudima, ali i vječna propast. Ona više nema izlaza. Isus je njezina snaga, milosrđe i izlaz“, kazao je biskup Radoš približavajući okupljenima težinu situacije ove žene.

Na kraju homilije potaknuo je mlade da promisle o nekoliko pitanja koja im je postavio: „Koliko sam puta olako osudio druge? Ne koliko su puta mene osudili, nego koliko sam puta ja druge lako osudio. Druge je lako suditi. Koliko sam puta svojom osudom htio sakriti svoj grijeh? Kad se uzdignem i počnem suditi druge? Kažu da najčešće, najoštrije osuđujemo ono što je naš problem. Da vidimo druge u blatu tamo gdje smo mi došli u živo blato. Malo razmišljajte o tome, o sebi i o drugima. Jesam li sakrivao svoj grijeh i svoje slabosti tako da sam kazao: 'moja prijateljica, moj prijatelj je takav i takav'? I treće, koliko sam puta Bogu zanijekao pravo da On prašta, drugima i meni? Ako imam iskustvo da je meni oprostio, tada mu dajem bianco zadužnicu da može i drugima praštati.“

Na kraju misnog slavlja vlč. Filipović još jednom obratio se sudionicima 25. jubilarnog Križnog puta mladih izrazivši zahvalnost Bogu za milosni i blagoslovljen hod, zajedništvo i lijepo vrijeme. Zahvalio je biskupu Radošu na svakoj podršci i spremnosti da slavi svetu misu na završetku Križnog puta. Zahvalio je svim župnicima domaćinima nabrojivši svakoga ponaosob te posebno istaknuvši vlč. Tomislava Petrića u Koprivnici i vlč. Josipa Vidovića u Velikom Bukovcu, koji su ponijeli veliki dio tereta organizacije početka KPM-a u Koprivnici, a potom i večere, noćenja i doručka sudionika u Velikom Bukovcu. Zahvalio je svim njihovim župljanima i suradnicima, kao i župnicima ludbreške župe vlč. Kristijanu Stojku i vlč. Petru Mlakaru koji su mlade sa svojim župljanima, suradnicima i udrugama primili i okrijepili na više mjesta na području Župe Ludbreg tijekom nedjeljnog hoda. Zahvalio je potom g. Damjanu Klemenčiću na svesrdnoj pomoći u planiranju rute, trasiranju i neumornom vođenju hodočasnika protekla dva dana. Zahvalio je animatorima, redarima, Zboru mladih Varaždinske biskupije te na posljetku istaknuo braću svećenike, njih desetak, koji su svojim dvodnevnim hodom i prisustvom podržali Križni put mladih Varaždinske biskupije. Zahvalio je i svima koji su tijekom ova dva dana ohrabrili mlade svojim svjedočanstvom: karmelićaninu, bogoslovu Tomislavu Sakaču, gospođi Marti Kranjčec te obitelji Mihac Kovačic. Zahvalio je na kraju i svim sudionicima Križnog puta koji su svojom molitvom, žrtvom, zajedništvom, bratskom pomoći i podrškom jedni drugima doprinijeli da ovaj Križni put bude duhovna obnova i poticaj na radosnu nadu i ustrajnu molitvu.

Završno je vlč. Filipović pozvao mlade na prvi biskupijski susret krizmanika i mladih koji će se održati u Ludbregu u subotu, 26. travnja 2025. godine. Pozvao ih je da se odazovu i prijave na susret te tamo posvjedoče krizmanicima i drugim mladima kako je važno i blagoslovljeno zajedništvo mladih u vjeri. Njegovom pozivu pridružio se i biskup Radoš potaknuvši mlade da se odazovu, da nakon ovog hoda za Isusovim križem s drugim mladima podijele i proslave radost Isusovog uskrsnuća.

---