VARAŽDIN, 28. 3. 2024.

---

Svećenici varaždinske biskupije okupili su se na Veliki četvrtak, 28. ožujka u 10 sati kako bi u zajedništvu s varaždinskim biskupom Božom Radošem proslavili Misu posvete ulja u varaždinskoj katedrali. Veliki četvrtak dan je ustanovljenja sakramenata Svetog reda i Euharistije te biskup tradicionalno u katedralnoj crkvi, sa svojim svećenicima, slavi misu na kojoj posvećuje krizmeno te blagoslivlja bolesničko ulje, čime se očituje zajedništvo prezbitera s vlastitim biskupom. Tom prigodom svećenici varaždinske biskupije nakon homilije obnovili su svoja svećenička obećanja.

Na početku homilije biskup Radoš se kao svećenik i uime svećenika obratio Gospodinu: „Gospodine, ti si nas pozvao. Želimo da Tvoja riječ bude ponovno jasna, snažna, topla u našem životu, kao što je bila onoga dana kada smo osjetili žar da nas Ti zoveš, kada si zagrijao našu dušu i pozvao nas da pođemo za Tobom. Danas želimo s Tobom prohodati sve puteve i sva zaustavljanja u našem svećeničkom životu. Želimo se zaustaviti na daru Tvoje milosti, na daru ljubavi jer si nas izabrao i pozvao da stojimo pred Tobom i Tebi služimo. Jer si nas izabrao da budemo posebno Tvoji. Da budemo djelitelji Tvojih tajni, da imamo pristup Tebi, onim darovima koje nosiš za Božji narod i da ih mi možemo dalje nositi ljudima. Želimo osjetiti ponovno radost jer nas Ti Gospodine držiš da smo dostojni Tvojih darova i Tvoga poslanja. Ne po svojoj naravi, ne po svojim zaslugama, nego po daru Tvoje milosti koju i danas želimo staviti pred sebe, živjeti od nje i na njoj zahvaljivati Tebi.“

Polazeći zatim od naviještenoga evanđelja biskup Radoš je govorio o Isusovoj „prvoj propovijedi“ u sinagogi u Nazaretu gdje je odrastao. Istaknuo je biskup napose jednu sliku; naime kada je Isus uzeo svitak knjige proroka Izaije i pročitao ulomak, pogled okupljenih se sa svitka spustio na Isusa i zastao na Njemu. Protumačio je mons. Radoš kako zapisana Riječ postaje Riječ utjelovljena u osobi Isusa Krista. „On je ta riječ koja će početi hodati, naviještati, propovijedati“, kazao je biskup povezujući tu sliku s likom svećenika u kojem se utjelovljuje riječ Božja koju naviješta. Svećenik je „ta živa riječ Božja“ koju on nosi drugima i koja se utjelovljuje u onima koji je slušaju, upisuje se u njihovu nutrinu, u njihovo srce, rekao je. 

Spomenuo je nadalje biskup Radoš kako se pogled vjernika ne zaustavlja na svećeniku propovjedniku, nego se pogled, i propovjednika i svih onih koji su u crkvi, usmjerava na Isusa iz Nazareta, živoga Boga koji je među nama. On je došao objaviti kraljevstvo Božje i govori nam koje su prve adresa te objave: siromasi, sužnji, slijepi, potlačeni kojima je došao navijestiti Božju prisutnost, protumačio je biskup te dodao „ali ne samo da riječju nam to progovori, nego sve ovo što govori da će navijestiti i sam će proći. Bit će i zatočen, sužanj, siromah, odbačen, bit će onaj koji će proći kroz svaku sobu ljudske slabosti, kroz svaku sobu ljudskoga nedostatka, tamo gdje je čovjek najmanje u svome dostojanstvu. Ma Isus je zato došao da sve to prođe, ne samo da o tome govori nego da prođe.“

Trenutak Isusovog nastupnog govora u sinagogi tek je početak njegovog putovanja s onima kojima ga Duh šalje, početak njegovog sazrijevanja, a „sazrijevat će kroz sve ono što bude činio: propovijedao, naviještao, trpio, ljubio, kroz svako djelo koje je učinio. Ta djela su djela sazrijevanja, hrana za sazrijevanje Onoga koji će sazrijeti na križu i potpuno se predati Ocu. Na dan Uzašašća ući će ponovno u Njegovu utrobu. Od utrobe Marije do očeve utrobe sazrijevat će“ kazao je mons. Radoš. Usporedio je potom taj Isusov put s putem svećenika koji od trenutka svećeničkog pomazanja treba sazrijevati kroz svaki navještaj riječi Božje, kroz djela solidarnosti i ljubavi prema ljudima, kroz svjedočenje, kroz trpljenje osamljenosti, nerazumijevanja, neshvaćenosti. Istaknuo je nadalje biskup trpljenje koje svećeniku stvara želja da autentično navijesti riječ Božju „a ona ne prebiva u punom bogatstvu u nama i mi se mučimo da dođe do našeg središta, do našeg srca“.

Potaknuo je potom svećenike da se u svom poslanju oslanjanju na Duha Svetoga baš kako što je i Isus sve činio u Njegovoj snazi. „Draga braćo svećenici, na današnji dan podsjeća nas i Crkva, podsjeća nas Krist da nismo jedna organizacija, nego da smo jedan organizam kojeg Duh stalno iznova potiče da rastemo. Tamo gdje nema Duha među nama svećenicima, nema ni sloge, nema ni jedinstva. Duh je Onaj koji ruši sve barijere. Duh je Onaj koji ima dobro oko za druge. Duh je Onaj koji čini da možemo biti obitelj, da možemo biti zajednica. Duh je Božji onaj koji u Crkvi vodi novim putevima. Koji se ne iscrpljuje. Koji ne dopušta da organizacija preuzme organizam nego da organizam bude živ i stalno djeluje tako da raste, da se sazrijeva. Uvijek je potrebno otvoriti svoja pluća za dar toga Duha. Disati tim Duhom. Dati prostora Duhu da možemo imati tu potrebnu snagu za život Crkve, za život naših župa, za život naše biskupije“ kazao je biskup okupljenim svećenicima.

Završno je pozvao svećenike da osluškuju poticaje Duha kako bi po njima mogao okupljati i voditi Crkvu. Potaknuo ih je da obnavljajući svoja svećenička obećanja obnove zajedništvo, poslušnost i želju da potpuno slobodno služe Crkvi u snazi Duha Svetoga.

Na kraju svete mise biskup Radoš je u ime biskupijske svećeničke zajednice darivao svećenike jubilarce u ovoj godini. Božanski časoslov primili su svećenici koji će proslaviti 25 godina svećeništva: vlč. Siniša Dudašek, vlč. Ivan Herceg i preč. Krunoslav Novak. Zlatni jubilarci preč. Nikola Benko, preč. Petar Golub, preč. Pavao Markač i preč. Valent Posavec primili su od svećenika i biskupa varaždinske biskupije na dar zlatne misnice. Osim njih misnicu je primio i mons. Alojzije Petrović koji će ove godine proslaviti 60. godina svećeništva, dijamantni jubilej.

---