KOPRIVNIČKI IVANEC, 24. 6. 2014. 

Župa sv. Ivana Krstitelja u Koprivničkom Ivancu svečano je proslavila u utorak 24. lipnja blagdan svog nebeskog zaštitnika.

Za proslavu su se pripremali trodnevnicom prilikom kojih su svete mise predvodili svećenici Koprivničkog dekanata, redom vlč. Tomislav Petrić, fra Krunoslav Albert te dekan mons. Leonard Markač, dok je svečano euharistijsko slavlje na sam blagdan predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup.

Na početku, domaći župnik vlč. Nikola Bukovčan, biskupu Šašku uputio je iskrenu čestitku povodom imendana te mu zahvalio što je prihvatio biti predvoditeljem ovog euharistijskog slavlja. Također pozdravio je i sve prisutne svećenike na čelu s dekanom Koprivničkog dekanata mons. Leonardom Markačem.

Biskup Šaško zahvalio je na srdačnoj dobrodošlici te čestitao svetkovinu ove župe, kako je rekao, "u radosti euharistije, najveće zahvale koju čovjek može izreći, jer ju je Bog izrekao prvi u svome sinu Isusu Kristu".

U svojoj homiliji biskup Šaško najprije je naveo nekoliko razloga zbog kojih je Ivan Krstitelj toliko iznimno čašćen svetac. Ljudi najčešće idu za čudima i čudotvorcima, traže od svetaca posebne milosti i darove, no Ivan Krstitelj nije takav zagovornik. Za Ivana Krstitelja sam Isus Krist izgovara pohvalu da nema većeg rođenog od žene. Također, Krstitelj je pobudio divljenje kod ljudi bez snažnog društvenog utjecaja. Svojim stavom, izvanjskom jednostavnošću, strogošću življenja i hrabrošću. Nije pognuo glavu pred moćnicima niti pod cijenu života, braneći istinu i pravednost. "To je privlačno u svakome vremenu, a time se i kod onih koji imaju društvenu moć javlja barem poštovanje, ako ne i prihvaćanje takvih stavova", objasnio je biskup Šaško.

Nadalje, biskup je rekao kako je važno primijetiti i izbor današnjega dana, 24. lipnja, za svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, koji nije slučajan. Naime, upravo je današnji dan najduži, a noć najkraća u godini. "Ta je pojava vjernike upućivala na Krstiteljev stav ustupanja mjesta većemu od sebe, Kristu. Nakon što je u Isus prepoznao iščekivanoga mesiju Ivan se povjerio svojim učenicima rekavši "moja se radost upravo ispunila, On treba da raste, a ja da se umanjujem." Takav je stav danas istinska dragocjenost", rekao je biskup.

Osim toga, Ivan Krstitelj najavljuje završetak svog poslanja i govori kako nije onaj za koga ga ljudi drže. Ljudi u njemu gledaju mesiju, no on se tome odlučno usprotivljuje i govori: "Za mnom dolazi onaj kome ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući". Primjećujemo kako Ivan ništa ne drži za sebe, već stvara prostor za drugoga, a svoj identitet izriče riječima "ja nisam".

Za razliku od njega, mi ljudi, u svojoj sebičnosti govorimo drugačije, i riječima i ponašanjem: "Ja jesam". "Želimo osvojiti prostor tražeći ga za sebe i pokušavajući stvoriti dojam o važnosti na ljestvici zemaljskih vrijednosti. Koliki ljudi sebe smatraju nezamjenjivima i kažu "ja sam". Što li su ljudi sve spremni učiniti da bi drugi mislili da su netko i nešto, da su važni. I koliko je samo nekršćanskoga u tome držanju. Koliko li u životu treba hrabrosti, poniznosti, molitve i ljudskosti da se može ponuditi Ivanova riječ: "Nisam onaj za koga me držite". U današnjem svijetu, u kojemu toliki žele biti netko, njegov glas i dalje odjekuje: "Ja nisam"", poručio je biskup Šaško i svima poželio da postoje oni koji će tako govoriti i živjeti.

Nadalje, biskup je, između ostalog, podsjetio kako je i danas u nas zagledan Onaj koga je Ivan navijestio, i to naročito u mlade, s pitanjem gdje traže sreću i što im uopće znači da su kršteni, a biskup je upitao: "Što nam znači to da smo nositelji Duha Svetoga i da se hranimo euharistijom? Kršćani, jeste li sretni ili mislite da je sreća daleko od Crkve, njenih nadanja, njenih teških ili lakih koraka? Je li vam Crkva dosadila svojim stavovima, pozivima, poticajima? Što mi činimo da ona bude drugačija? Jesmo li se umorili poput Ivana koji pita Isusa jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"

Ne smijemo zaboraviti da je i sam Ivan imao kušnje. Upravo zato možda smo zaboravili da je Crkva i dosadna i daleka baš onoliko koliko je i sami učinimo takvom. Ne zalažući se za dobro, ostajući ravnodušnima ne slušajući Božju riječ i previđajući svoje bližnje.

"Ivanove prilično neuglađene riječi, jasnoća stavova koje je uistinu iznosio na vidjelo ono što je trebalo reći, kritika na postojeće stanje nepoštivanja Boga, to je pripravljalo put Gospodinu i to je privlačilo ljude. Dopustimo zato Ivanu Krstitelju da s oltara, i iz naših srca, izađe među nas, da ponovno gleda ljude, da hoda i da naviješta, da tješi i svjedoči te uvijek nosimo u sebi Isusovu riječ "Ne bojte se" biti Crkva i voljeti čovjeka." naglasio je biskup Šaško.

Na kraju je još poručio da, kada čovjek susreće težinu života, treba se prisjetiti radosne vijesti koju je naviještao Ivan, a koja nije nestala.

Potrebno je zahvaliti Bogu "za ljude koji su vam blizu, koje volite i koji vas vole. I recite im to često, da su vam važni. Nemojte to podrazumijevati. Jer imati nekoga tko je blizu nije samo po sebi razumljivo. Imati nekoga tko će vam reći istinu nije nešto što je bez značaja i nedajte da vječnost koju vam je Isus darovao bude pokrivena trenutnim razočaranjima. Ne smijemo zaboraviti da smo mi kršćani proročki narod i nigdje gdje žive kršćani nemamo pravo na šutnju. Ali budimo Kristov govor, svjedoci prepuni nade, ispunjeni duhom života, ljepotom ljubavi koja sve vidi, a nije ohola. Koja se zalaže, nije nametljiva. Molimo to Gospodina za svoje osobne živote, za živote obitelji i za cijelu Crkvu", zaključio je biskup Šaško.

Iva Kuzmić