VARAŽDIN, 26.12.2021.

---

Osobe s invaliditetom grada Varaždina već tradicionalno na spomendan svetog Stjepana okupljaju se u varaždinskoj katedrali. Iako se danas liturgijski ne slavi njegov spomendan već blagdan Svete obitelji, osobe s invaliditetom okupile su se u varaždinskoj katedrali gdje je svetu misu za njih i okupljene vjernike predslavio varaždinski biskup Bože Radoš s kojim su suslavili kanonici Stolnog kaptola preč. Mirko Horvatić, preč. Josip Koprek, ujedno i predstojnik Obiteljskog centra Varaždinske biskupije te preč. Mario Kopjar.

Pozdravljajući okupljene vjernike, a posebno osobe s invaliditetom biskup Radoš je rekao kako smo se okupili poput pastira čestitati obitelji Marije i Josipa na rođenju njihova djeteta. Jednostavnim stavom pastira donijeli smo Isusu ono najvrjednije što imamo: sebe. „Stavit ćemo danas pred njega sebe i ono što nosimo u životu: svoja kolica s kojima živimo svaki dan, možda štap, štaku. Stavit ćemo to pred Gospodina da to osnaži i ojača. Želimo danas moliti za posebne obitelji, koje imaju posebne članove, da im Gospodin dade snage da mogu ići radosno kroz život i vidjeti one osobe kojima pomažu da su izvor blagoslova za njih. Danas ćemo moliti za sve naše obitelji. Stavit ćemo ih pred Gospodina, pred jaslice. Neka ih On osnaži, jača i učini radosnim nositeljima Radosne vijesti. Bog je s nama, Bog je za nas, s Njim hodimo kroz život.“

U svojoj je homiliji biskup rekao kako se nalazimo u božićnoj osmini u kojoj slavimo otajstvo Isusova utjelovljenja, zahvaljujemo Mu što je postao čovjekom, jednim od nas, divimo se što je izabrao put dolaska na svijet kao što i mi dolazimo, uzimajući tijelo od svojih roditelja. Na taj način trajno se povezao s ljudskim rodom. Došao je u obitelji i tako posvetio obitelj kao sliku našega potpunoga zajedništva s Bogom.

Nadalje je biskup Radoš promišljao o poruci Božića izrečenoj u Svetoj obitelji, što nam Sveta obitelj poručuje. Sveta obitelj nam pokazuje da je otvorena životu i onda kada nije jednostavno: Marija je djevica, puno pitanja otvara anđelovo navještenje, ali ovi mladi ljudi Marija i Josip svjesni su da život dolazi od Boga i da je Bog protagonist u njihovom životu. Upravo Josip svjedoči otvorenost Božjem planu za njegov život. Novi život je u njihove živote ušao na drugačiji način nego što je Josip to zamišljao, ali Josip se daje oblikovati kroz Božju intervenciju u njegovim snovima.  Josip je svjestan da je život dar od Boga i da im dolazi jedno posebno dijete. Otkrio je to anđeo Gospodnji u navještenju, Elizabeta u susretu s Marijom, dijete koje dolazi bit će poseban blagoslov za obitelj Marije i Josipa, ali i za cijelu ljudsku obitelj.

Svako dijete je blagoslov za obitelj, ali djeca koja dolaze na svijet s posebnim potrebama, s određenim invaliditetom, izvor su posebnog blagoslova za obitelj, njihovi životi imaju posebnu poruku, rekao je biskup Radoš i nastavio: „Ta djeca su blagoslov svojoj obitelji, uz puno patnje, truda, brige svakidašnje od jutra do sutra… Ta djeca traže veliku pažnju jer su izvor posebnog Božjeg blagoslova. Oni okupljaju, povezuju međusobno roditelje, braću, sestre… Mnogi su uz njih otkrili onu dublju tajnu života: da zdravlje i snaga nisu ujedno i radost života, da radost postoji i tamo gdje je tijelo krhko, bolesno, potrebno tuđe podrške.“

Sveta obitelj također je imala posebno dijete koje je trebalo posebno zajedništvo i tome nas poučavaju Marija i Josip. Oni su zajedno u Betlehemu, zajedno prikazuju Isusa u hramu, zajedno bježe u Egipat, zajedno se vraćaju u Nazaret, zajedno hodočaste u Jeruzalem. Zajedništvo Svete obitelji nam poručuje da obitelj ovisi o zajedništvu muža i žene; za to se zajedništvo danas treba boriti, treba zajedništvo izabrati kao vrednotu života jer ono je ključ opstanka obitelji.

U nastavku homilije biskup je govorio o događaju iz evanđeoskog odlomka kada se Isus izgubio od svojih roditelja za vrijeme hodočašća u Jeruzalem. Kada se izgubi dijete, izgubljeni su roditelji, izgubljena je obitelj. Koju poruku nam šalje ovaj evanđeoski odlomak, zapitao se biskup Radoš, te ponudio odgovor: „Ovo je posebno dijete, ovo je Isus, ovo je Bog. Kada roditelji izgube Boga iz svoje sredine, kada Njega nemaju, kad Ga ne drže za ruku, tada su oni izgubljeni. Svaki put kada onaj koji je povezao muža i ženu biva izgubljen, kad odemo daleko od Njega, nema života, nema radosti u kući. Prvi je čin da se obitelj ponovno nađe potražiti Ga tamo gdje bi mogao biti, potražiti Ga na mjestu gdje je povezao muža i ženu, u hramu.“

Sveta obitelj govori nam i o poslušnosti. Čuli smo na kraju naviještenoga odlomka da se Isus vratio s roditeljima u Nazaret i bio im je poslušan iako je Sin Božji, posebno dijete, zna slušati i razumjeti da je roditelje postavio nebeski Otac. No prije toga Marija je uzor poslušne majke, sluša glas Božji, pita ono što ne zna, svoju muku iznosi pred Gospodina. Josip osluškuje Božji plan za njegov život, u snovima, duboko u sebi otkriva tajnu svoga života. Obitelj treba biti mjesto slušanja, propitkivanja, dijeljenja muke, povjerenja. Roditelji trebaju biti uzor poslušnosti jer poslušnost znači imati stav slušanja, propitkivanja, pročišćavanja i stvaranja stava. Molimo Svetu obitelj da znamo svatko na svome mjestu biti poslušni i Bogu i ljudima i tako sazrijevati u svome kršćanskom stavu, zaključio je svoju homiliju biskup Radoš.

Organizaciju ovog okupljanja i susreta osoba s invaliditetom nakon svetkovine Božića potiče Društvo distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Varaždinske županije, a svetu misu je za gluhe osobe prevodio vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije.  

---