LUDBREG, 30. 8. 2015.

---

Bolesnici, karitativni djelatnici, medicinsko osoblje i molitvene skupine Varaždinske biskupije hodočastili su u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu u nedjelju 30. kolovoza 2015. godine.

Susret je započeo procesijom od župne crkve prema Zavjetnoj kapeli u kojoj je euharistijsko slavlje predvodio vlč. Dragutin Goričanec, predsjednik i duhovnik humanitarne Udruge JOB, uz suslavlje domaćeg župnika i čuvara svetišta preč. Josipa Đurkana i još nekoliko svećenika.

Preč. Đurkan na početku je pozdravio sve okupljene hodočasnike rekavši kako u ovom prošteništu mogu gledati i moliti Isusa koji je išao pred njima i trpio te kako bi u nevoljama koje ih snalaze izdržali i zadržali pouzdanje u Boga, sačuvali svoju vjeru i pripadnost Crkvi.

„Zdravlje je zaista veliki Božji dar. To je dar koji nije u našoj vlasti. On nas sve obvezuje da svoj život i život drugih poštujemo, čuvamo, branimo i upravo zato je za nas kršćane potpuno neprihvatljivo da bismo naš život uništavali bilo prije rođenja, ili pak u bolesti eutanazijom. I onaj život koji je označen bolešću, velika je vrednota i može nam biti izvor bogatstva, ako ga čovjek želi i znade za to upotrijebiti. Potrebna nam je i dobra doza ljubavi prema Bogu pa će i bolest za nas biti izdržljiva i biti će nam na blagoslov. Tu snagu Duha molimo danas od Gospodina za sve nas.“, rekao je preč. Đurkan.

Vlč. Goričanec je pak u propovjedi iznio niz primjera koji svjedoče o Božjem blagoslovu te miru i radosti koje Gospodin daruje kada osobe s ljubavlju prihvate svoj križ. Kako je rekao, shvatio je da izvor radosti nije u novcu, pa čak niti u zdravlju, nego nam radost daruje Netko drugi. Čak i kada dođu teže kušnje kao što je teža bolest, euharistijski Isus, Kruh Živi koji nam je darovan, može nas ispuniti srećom.

I sam je imao prilike iskusiti neke stvari kao bolesnik – u tim preteškim trenucima za njega, kada ništa nije mogao moliti, najviše mu je pomoglo duhovno gledanje Krista Raspetoga i Gospu Žalosnu podno križa i tu je primao snagu za one dane kada je mislio da će možda morati poći s ovog svijeta. Iz tog iskustva lakše je mogao razumjeti bolesnike.

Nadalje, vlč. Goričanec podsjetio je i kako je Gospa u Fatimi pozivala vidioce da se mole i žrtvuju za obraćenje grešnika. „Time je dobri Bog dao do znanja da je svijet toliko otišao u krivo da trebaju postojati ljudi koji pate, trpe, ali ne u očajnom stanju, nego u takvom stanju da osmisle to s ljubavlju, daruju za obraćenje grešnika i za pokojne duše u čistilištu.“

Bez susreta s euharistijskim Isusom nemamo snage niti se nositi s bolestima niti, ako smo zdravi, pomagati ljudima koji su u potrebi.

Vlč. Goričanec primijetio je i da su ljudi u bolnici ili negdje drugdje spremni satima čekati, a doći na svetu misu jedan sat tjedno, to je teško, za to se nema vremena, to se ne može, 'ja sam bolestan/bolesna'.

To ga je potaklo da u kapelici Srca Isusova u vinogradskoj bolnici u Zagrebu uvede cjelodnevno klanjanje petkom, pozivajući ljude da najprije dođu k Isus liječniku. Također, mnogi liječnici trebaju blagoslov Božji, jer se osjećaju bijedno, jadno, pogotovo ako rade krivo, a mi možemo doći i takvima biti blagoslov. Mnogi su to prihvatili, a onda počeli i svjedočiti kako je Isus čudesno zahvatio njihov život.

„Takvih i sličnih čudesnih ozdravljenja bi bilo više kada bi došli ozbiljno Isusu euharistijskom na terapiju. Jer, kad smo bolesni i kad se Isusu ozbiljno predamo, samo se dvije čudesne stvari mogu dogoditi: ili ćemo čudesno ozdraviti makar medicina tvrdi da ne možemo ozdraviti, ili ćemo primiti dar patnje – to su osobe koje trpe zbog bolesti, ali su zadovoljne i govore: 'Isuse, ti si za mene trpio na križu, smijem i ja nešto pretrpjeti za obraćenje grešnika i za duše u čistilištu'“, istaknuo je vlč. Goričanec.

Mnogo puta imamo situacije gdje bolest može biti velika prednost nama i našim bližnjima, ali ne na način da bi se svojom snagom mi s time nosili, nego na način da uz pomoć Isusa to osmišljavamo. Tu molimo za snagu i mudrost kada nas bolest zahvati, a kad smo još u stanju pomoći, nemojmo se štedjeti u pomaganju potrebitima. Ukoliko mi istrošimo svoj život za potrebne, blago nama. Dolazi posebna radost od dobroga Boga i nagrada, ali i snaga.

U druženju s osobama  s invaliditetom vlč. Goričanec je primijetio  da su oni veliko duhovno blago kod nas prisutno. Preko njih takvih Isus najviše može učiniti. Stoga je potaknuo prisutne: „prikažite svoju bolest, svoj životni križ, za beskućnike, za ovisnike, za osobe koje se bave prostitucijom i vidjet ćete kako će se lijepe stvari događati. Dragi bolesnici, osobe s invaliditetom – bez vas Isus to ne želi učiniti, ali ni bez nas koji smo sad u stanju pomagati. Isus želi da mi učinimo svoj dio koji možemo. Vi da date smisao svome životnom križu, a mi da nastojimo živjeti što jednostavnije, što skromnije i da imamo novaca i vremena za potrebne te da možemo takvima pomoći. Ne svojom snagom, nego Isusovom snagom i u Isusovo Ime.“

Pri kraju, podsjetio je još kako svojim hodočašćem toga dana časte Predragocjenu Krv Isusovu koju je Isus prolio za vrijeme svoje muke, a naročito kad su mu proboli Srce. Iz Njegovog probodenog Srca začeta je zajednica Crkva, a rođena je na dan Duhova. Ta zajednica prolazi veće ili manje kušnje, ali za nju je Isus dao garanciju da je ni vrata paklena neće nadvladati.

„Meni je žao katolika koji su se udaljili od te zajednice i nemaju tu garanciju. Mi, ako smo u toj zajednici, Isus nam garantira: sva đavolska sila neće nas nadvladati. I mi prolazimo različite kušnje i tu smo dužni jedni za druge moliti: mi svećenici za vas vjernike i vi vjernici za nas. Imate vi vjernici neke slabosti, mane kojih se ne možete riješiti da bilo što radite. Možete uz Božju pomoć, ali po našim molitvama, molitvama svećenika. I obratno stvari stoje: mi svećenici imamo mane i slabosti kojih se nikako ne možemo riješiti da bilo što radimo osim uz Božju pomoć, ali po molitvama vas vjernika. Zašto je to Bog tako uredio? Zato da bi jedni druge trebali. Kada vidim loš primjer vjernika pitam se koliko sam sati klečeći molio za tog vjernika, ako nisam ni jedan sat, ne smijem ništa protiv njega reći, jer sam ja sukrivac njegove slabosti, a tako vrijedi i obratno.“, zaključio je vlč. Goričanec.
 
Na kraju euharistijskog slavlja bolesnici su imali prilike primiti sakrament bolesničkog pomazanja.

U poslijepodnevnim satima, hodočasnici su sudjelovali u pobožnosti križnoga puta pri Zavjetnoj kapeli nakon kojeg je, u Pastoralnom centru, prikazan film o čudu Krvi Kristove.

---