VARAŽDIN, 2. 2. 2020.

---

Redovnici i redovnice koje žive i djeluju na području Varaždinske biskupije svečano su proslavili u Varaždinu blagdan Prikazanja Gospodnjega u hramu ili Svijećnicu, koji se ujedno obilježava i kao Dan osoba posvećenog života.

Njihov susret započeo je u prostorijama Biskupskog ordinarijata gdje im je prigodni nagovor na temu "Život obasjan svijet(l)om Isusa Krista" održao fra Zdravko Tuba OFMConv. Nakon toga uslijedila je svečana procesija i blagoslov svijeća te euharistijsko slavlje s molitvom časoslova u Varaždinskoj katedrali. Misno slavlje predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s biskupom u miru Josipom Mrzljakom te desetak svećenika i redovnika Varaždinske biskupije.

Sedeamdesetak redovnika i redovnica okupilo se najprije u Ordinarijatu gdje ima je dobrodošlicu zaželio domaćin biskup Bože Radoš te povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Varaždinske biskupije vlč. Siniša Dudašek.

Nakon uvodnih riječi i pozdrava fra Zdravko Tuba održao ima je prigodni nagovor potičući okupljene da na trenutak zastanu i zajedno promišljaju što bi to u današnjem vremenu značilo biti obasjan Isusom Kristom i kakav je to svijet Isusa Krista. - U poniznosti promotrimo i mi kakav je Isusov svijet, sagnimo se kako bismo čuli što nam govori taj Isusov svijet. Svijet je to Boga Oca i Boga Duha Svetoga (Trojstvo). Ulazi u život Blažene Djevice Marije koja prihvaća biti Mu majka – Marijin, majčin svijet i svijet poočima Josipa…Isusov svijet je svijet ljubavi, milosrđa, praštanja, ,,svijetˮ od rođenja putem križa do Uskrsa, Duhova i Crkve sve do naših dana. Isusov svijet je svijet jednoga ljudskog života, svakoga ljudskog života…Neke poziva na put života s Njim (posvećeni život) kao njihov Zaručnik, druge na put svećeništva... Svaki se čovjek može naći u Njegovu svijetu. Može u tom svijetu živjeti i udahnuti zrak kojim će postati dio Isusova svijeta ili može kroz njega i pored njega samo proći (darovana nam je sloboda). Posvećeni Njemu, kao oni čiji je On Zaručnik, možemo upijati u svoj život taj svijet i postajati dio Njega, a možemo i živjeti s Njim, a ne biti Njegovi. U obasjanosti svjetlom Isusova svijeta možemo biti okrenuti leđima prema izvoru svjetla ili licem upijajući toplinu svjetlosti te disati punim plućima – rekao je fra Tuba.

Razmatrajući nadalje o karakteristikama posvećenog života prema pobudnici Vita Consecrata sv. Ivana Pavla II. te na temelju svetopisamski tekstova i zapisa raznih svetaca i blaženika fra Tuba je progovorio o važnosti, ulozi i smislu redovničkog života. Posvećeni život je hod za Kristom, odgovor na osoban i jednistven poziv Božje ljubavi. Redovništvo ima svoj početak u riječim sv. Petra: ,,Mi smo sve ostavili i pošli za tobomˮ. Redovništvo ostvaruje ideal Crkve kroz nekoliko karakteristika, rekao je fra Tuba, a to su privrženost Gospodinu bez pridržaja, zajedništvo dobara, zajednička molitva, slušanje riječi, pokora, ,,apostolski habitˮ (redovničko odijelo).

Kao najveći uzor redovničkog života predavač je pred okupljene stavio lik Blažene Djevice Marije rekavši: - Marija nas uči osluškivati stvarnost Isusova svijeta. Marija nas uči biti u sjeni Svevišnjega. Pustiti da Duh Sveti djeluje u mojem životu, da ga osluškujem, čujem, djelujem po Njegovim poticajima. S Marijom u kući Božje Riječi, u toj Marijinoj prisutnosti koja nosi, rađa i daruje život. Takav život je onda i posvećen i plodan. Kao i Marijin i po Njezinoj poruci u Kani: „Što god vam rekne, učinite!“-

U svoj je homiliji pak biskup Bože Radoš krenuvši od simbolike svijeće i svjetla podsjetio kako se ove godine na blagdan Svijećnice slavi Dan života i Dan osoba posvećenog života. Slaveći Dan života ispovijedamo kako je Bog izvor i gospodar života, da čovjek prosvjetljen Božjim svjetlom spoznaje vlastito mjesto i smisao života.

Slaveći, na blagdan Svijećnice, Dan osoba posvećenog života prepoznajemo posebnu ulogu redovnika i redovnica u Crkvi i društvu. Svjetlo koje je Gospodinu zapalio u njima po njihovom redovničkom pozivu treba postati svjetlo u zajednicama gdje su pozvani. Tako redovnici postaju znak Evanđelja, evanđeoskih kreposti čistoće, siromaštva i poslušnosti. – Danas se želimo zagledati u naše redovnike, redovnice, moliti zajedno s njima da im Gospodin bude svjetlo, da svjetle u našoj Crkvi u našem narodu, među ljudima, da im Gospodin dade pomladak koji će biti znak života Crkve - poručio je biskup Radoš.

U nastavku homilije biskup je razmatrao nad događajem Isusova prikazanja u hramu. Posebno se biskup zaustavio na liku proročice Ane koja je prisustvovala događaju Isusova prikazanja, a koju nam evanđelist Luka opisuje u nekoliko rečenica bogatih značenjem. Najprije je tu Anino porijeklo, kći Penuelova, iz plemena Ašerova. Ašer je bio osmo dijete praoca izraelskog naroda Jakova, njegovo ime znači „Bog čini sretnim – Bog daje blagoslov“. Otac proročice Ane dobio je ime po mjestu gdje je praotac Jakov vidio Boga licem u lice i to je mjesto nazvao Penuel što znači „vidjeti Boga licem u lice“. Proročica Ana je žena koja pažljivo, strpljivo čeka. Ona je ustrajala čekati, biti u hramu Božjem poput sjene, kroz sve te dane i godine. I doživjela je milost susresti Boga licem u lice. Nakon toga susreta proročica Ana ima dva poslanja. Prvo je na sva usta hvaliti i slaviti Boga. Upravo je to i poslanje redovnika, redovnica i svećenika. Nakon susreta s Bogom ne možemo nego slaviti i zahvaljivati Bogu. A drugo poslanje proročice Ane je svima govoriti o Djetetu, o Bogu koji je došao, o dugo iščekivanom Mesiji. To je temeljna zadaća i nas svećenika, redovnika i redovnica, da govorimo „susreli smo Gospodina“. Da to govorimo svojim riječima i djelima, svojim životom te ćemo na taj način biti svjetlo drugima – zaključio je biskup Radoš svoju homiliju.

Na kraju svete mise biskup Radoš je zahvalio vlč. Dudašeku, povjereniku za duhovna zvanja, na organizaciji ovog susreta i fra Zdravku Tubi na promišljanju koje je bilo uvod u ovaj radosan godišnji susret redovnika i redovnica s područja Varaždinske biskupije.

---