Vukovar, ali i cijela Hrvatska spomenuli su se u petak 18. studenoga u prigodi 25. obljetnice žrtve koju je podnio taj grad u Domovinskom ratu u obrani Hrvatske. Među mnogobrojnim hodočasnicima iz cijele Hrvatske, koji su sudjelovali u događanjima Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, bio je i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Kao rođeni Vukovarac, čija je obitelj također bila žrtva totalitarizma, ali nakon Drugog svjetskog rata, biskup Mrzljak pridružio se brojnim Vukovarcima koji se već tradicionalno uvečer uoči 18. studenoga okupljaju oko spomen-obilježja u krugu Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana.

U četvrtak 17. studenog biskup Mrzljak predvodio je molitvu, a prigodni program izveli su klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice i mladi Vukovara, a na kraju programa u zrak je pušteno stotinu upaljenih lampiona. Među mnogobrojnim sudionicima molitve bili su i državni vrh, čelništvo Grada Vukovara, te izaslanici mnogih hrvatskih županija, gradova i općina.

Prema službenim podacima vukovarske bolnice u 90 dana patnje i tragedije primljeno je 3740 ranjenika i provedeno 2500 operacija. Dnevno je primano i po 90 ranjenika svih nacionalnosti te su tretirani po jednakim uvjetima. Na dječjem odjelu u vrijeme okupacije rođeno je 16 djece koja su skupa s ostalim ranjenicima trpila istu sudbinu.

Pred sam kraj u podrumu bolnice bilo je smješteno 450 ranjenika i 300 članova njihovih obitelji, a na bolnicu je padalo i po 1000 granata dnevno iako je znak Crvenog križa bio istaknut na ulazu i na krovu bolnice. Zadnjih dana nedostajalo je osnovnih potrepština - nije bilo vode, hrane i lijekova. Na koji je način funkcionirala ratna bolnica može se vidjeti u autentičnom muzejskom postavu koji se nalazi u podrumu bolnice, a godišnje ga posjeti oko 75.000 ljudi iz cijeloga svijeta.

Nakon pada grada prije 25 godina iz vukovarske bolnice odvedeno je 260 ranjenika, branitelji i medicinsko osoblje, čija su tijela ekshumirana iz masovne grobnice na Ovčari, dok je sudbina njih 60-tak odvedenih iz bolnice još uvijek nepoznata.
 
Na sam Dan sjećanja na žrtvu Vukovara u petak 18. studenoga biskup Mrzljak sudjelovao je u događanjima koja su vrhunac imala na Memorijalnom groblju u Vukovaru gdje je misu  predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Errico, 23 hrvatska biskupa i nadbiskupa, kao i izaslanik beogradskog nadbiskupa p. Leopold Rochmes, te generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, izaslanik provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Dragutin Bedeničić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, vukovarski franjevci predvođeni dekanom Vukovarskoga dekanata fra Ivicom Jagodićem, te drugi svećenici.

Misi je u mnoštvu hodočasnika, među kojima su bili članovi obitelji poginulih i stradalih u ratu protiv Hrvatske i hrvatski branitelji, nazočio i predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora potpredsjednik Sabora Gordan Jandroković i ostali zastupnici, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, kao i predstavnici gradova i županije iz cijele Hrvatske.

U pozdravnoj riječi, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić je rekao da „na današnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, dok se posebno spominjemo vukovarskih branitelja i svih žrtava ugrađenih u događaje u kojima se rađala sloboda naše domovine Hrvatske, svoje misli, osjećaje i nade sada želimo stopiti u snagu najveće kršćanske molitve: u slavlje euharistije. Svoj pogled pružamo prema Kristu, čija je žrtva potpuno bila ispunjena božanskom ljubavlju. Nasuprot grijehu, stradanju i smrti ona je zasjala u događaju uskrsnuća, postavši svim ljudima izvor spasenja. Stoga, euharistiju današnjega spomen-hodočašća u Vukovaru redovito, u skladu s liturgijskim odredbama Crkve, slavimo na čast otajstva Križa i muke Gospodnje. Želimo, prije svega i iznad svega, ostati uvijek zagledani u Krista, Kralja mučenika, jer samo u njemu neprolazno sjaji istina, vrijednosti i plodovi svake čovjekove žrtve, svih naših ljudskih križeva i umiranja". Posebno pozdravljajući hrvatski episkopat, podsjetio je, kako su hrvatski biskupi bili u Vukovaru i prije 10 godina, o 15. obljetnici stradanja ovoga grada, kada su zajedno posjetili ovo Spomen-groblje i Ovčaru, a tom je prigodom također molitvu predmolio kardinal Bozanić.

Započinjući homiliju, kardinal Bozanić je rekao „sabrani smo na Memorijalnom groblju u spomenu na događaje prije dvadeset i pet godina koji su ispunjeni neizrecivom tajnom zla. Toliko nam toga ovdje dolazi u misli i dotiče nam srce, dok svatko od nas na svoj način proživljava i bol i ponos, ljubav prema domovini i pitanja o budućnosti, svoju vjeru i pouzdanje u Boga. Naš hod u procesiji kroz Vukovar, hod koji je u mislima spajao slike života prije razaranja Grada, slike gaženja ljudskog dostojanstva i ljudskosti, te izrugivanje pravde tijekom i nakon rata, slike lica ljudi koji su sačuvali lice Vukovara i onda kada su i suze od boli presušile. Taj je naš hod spojio sve hrvatske krajeve i ljude diljem domovine i svijeta, korake branitelja i novi naraštaj kojemu prenosimo vrijednost spomena.

Danas smo u Vukovaru, na važan spomendan za hrvatsku državu, okupljeni u narodnom zajedništvu u ovoj učionici Života. Kao kršćanski vjernici dionici smo ljubavi u Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću po uskrsnuću, koji nas zemaljske putnike povezuje s našom pokojnom braćom i sestrama u vječnosti."

Osvrćući se na misna čitanja, kardinal Bozanić je naglasio kako ona donose dvije molitve. „Kako samo dojmljivo ovdje zvuče riječi o spašavanju od propasti, od laži i prijevara, od kušnja i trpljenja, od ognja, od nečista jezika, od blizine smrti, od bespomoćnosti. Kako samo riječi molitelja pogađaju istinitost onoga što se ovdje zbilo kada kažu: 'Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne. Pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud'".

Da, neznatna je bila pomoć ljudi koji su mogli zaustaviti uništavanja. Hrvatski je pogled često morao gledati ljudsko nemilosrđe. No, baš nas to uči o dvije vrijednosti koje prožimaju današnju Božju riječ i najveća su utjeha: Božje milosrđe i Njegovo ime. To je središnji oslonac koji ne smijemo previdjeti, okruženi imenima naše braće i sestara, na grobovima onih koji su svjedočeći milosrđe bili izloženi nemilosrđu prije dvadeset i pet godina, ustvrdio je kardinal, te ukazao na evanđeoske retke koji u središtu imaju zajedništvo s Bogom i s ljudima, sudioništvo u Božjoj slavi i prepoznatljivost Božje ljubavi.

Koliko god izgledalo proturječnim, ime Božje ljubavi rijetko je gdje tako snažno očitovano kao u Vukovaru. Na Kalvariji su od Isusa tražili da siđe s križa. Izazivali su Boga da na ljudski način očituje svemoć i snagu previđajući tako najvažnije, dovršetak Božjega djela u Kristu koji im je bio pred očima, rekao je.

Znamo koliko znače osjećaji i riječi nad grobovima najmilijih. Prijašnjih smo godina, svjesni raznih stranputica kojih smo bili svjedoci, upozoravali na pogubnost pokušaja da se zaniječe posebnost Vukovara i zanemari istina o Vukovaru, te istina o stradanju hrvatskih ljudi u Domovinskome ratu. Taj se nemar samo nadograđuje na nemar prema istini o Drugome svjetskom ratu i o komunističkome poraću, što je do danas nošeno prikazima s debelim naslagama laži. Zbog tog nemara, pokazuje se da su iste laži još uvijek dovoljno jake da se njima uvijek iznova truje naša sadašnjost, podsjetio je kardinal te nastavio „danas smo u ovako velikom broju okupljeni u Vukovaru iz svih krajeva Lijepe naše. Ovdje smo kao narod ponosni u svojoj hrvatskoj državi. Zbog naše sadašnjosti i budućnosti nedopustiva je neosjetljivost za ovaj Grad i otklanjanje pogleda od Vukovarske žrtve".

Nadalje, kardinal je podsjetio kako je u 87-dnevnoj opsadi Vukovara, od kolovoza do studenoga 1991. godine, neprijatelj hrvatske države izvršio najstrašnije razaranje u Europi nakon Drugog svjetskog rata, razorio je Grad na Dunavu, te ubio i protjerao njegove žitelje. Stoga je Vukovarska žrtva postala simbolom svih žrtava podnesenih u Domovinskom ratu. Ova nam obljetnica doziva u sjećanje na tisuće poginulih i ranjenih civila i vojnika u Domovinskom ratu te budi vapaj naroda jer nažalost za 1571 osobu još do danas nije poznata sudbina. Ova nas obljetnica prisjeća i na prizore masovnog progona hrvatskog pučanstva od Podunavlja, Posavine, zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like do Dalmacije. U tim je godinama na slobodnom hrvatskom prostoru bilo iz okupiranih područja Hrvatske oko 550.000 prognanika, a k tome je još oko 150.000 ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu; 26% hrvatskog teritorija bilo je okupirano i na tom je prostoru izvršeno etničko čišćenje, sa posljedicama zatiranja tragova hrvatskog identiteta, upozorio je kardinal Bozanić.

Također je ukazao i na činjenicu da se i danas od strane počinitelja zla nad Vukovarom i na drugim područjima Hrvatske nastoji zanemariti ili umanjiti to veliko zlo učinjeno od pojedinaca ili zločinačkih organizacija.

Kako to da se za zločine protiv čovječnosti, kao što je ovaj na Ovčari, ili onaj u Škabrnji, kojega se danas s posebnim pijetetom spominjemo, ne zanimaju naše državne institucije, upitao je, te nastavio „s ovoga Vukovarskoga groblja diže se glas i mrtvih i živih da je krajnje vrijeme da hrvatska država svim sredstvima uloži napor u rasvjetljavanje svoje prošlosti, svega onoga što joj je na ponos, a i onoga što je opterećuje. Nemar prema spomenu i nebriga da se prikupe i proučavaju dokumenti iz novije prošlosti mogu nas dovesti do nepojmljivih neprilika u kojima bi mogli doći na kušnju ne samo hrvatski branitelji, koji su se nesebično davali za obranu bližnjih, nego i iskrivljavanje istine o Domovinskom ratu. A da se - uz velike žrtve sve do spremnosti davanja života iz ljubavi - u tom nama nametnutom ratu Hrvatska nije obranila, danas ne bi bilo hrvatske države".

U tom je kontekstu važnim istaknuo obvezu njegovanja kulture spomena, njezina ugrađivanja u obrazovni sustav i u izražaje hrvatske kulture. „Stoga sada, kada je stasao novi hrvatski naraštaj, imamo obvezu posebno njegovati kulturu spomena, ugrađivati je u obrazovni sustav i u izražaje hrvatske kulture. I ne treba nas čuditi da se upravo na području kulture te odgoja i obrazovanja ta memorija ili želi iskriviti ili potpuno ukloniti. Na hrvatskoj je državi pokazati da ima snagu i odgovornost za oplemenjivanje toga spomena, bez kojega hrvatski narod ostaje bez svoga identiteta i bez unutarnje snage koja se raduje budućnosti. Rečeno današnjim biblijskim riječima: ostaje bez imena i snage Božje prisutnosti koja progovara milosrđem. Bez spomena postajemo mlaki, sebični i neosjetljivi, dok nam žrtva Vukovara govori o gorljivosti, snazi, brižnosti, milosrđu i zajedništvu, koje se toliko puta očitovalo u hrvatskom narodu, kad nam je bilo najteže."

Kardinal je ukazao i na simboliku Vučedolske, Vukovarske golubice ili kako neku tumače jarebice koja kad osjeti opasnost za svoje mlade počinje privlačiti pozornost na sebe. „Kao majka zna da su njena djeca lak plijen grabežljivcima. Zato se počinje pretvarati da šepa, kako bi neprijatelj mislio da je može lako uloviti. Jarebica odvlači neprijatelja od malenih i, kada se čini da je tako blizu da je ugrabi, ona poleti i spasi svoje leglo. Nije li to predivna slika Vukovarske žrtve?"

Nezaštićena mlada hrvatska država, nedovoljno jaka za nalet grabežljivaca koji su je htjeli uništiti; udarana po svojim krilima, na istoku, sjeveru, zapadu i jugu, te preslaba za izravno suočenje, imala je svoju majku-zaštitnicu u Vukovaru. Izgledala je kao lak plijen; šepala je, bila na izdisaju, a ipak je dugo privlačila snagu neprijatelja, nadmoćnog agresora, i omogućila mladima da ojačaju. A zatim – istinski ranjena, izmučena do iznemoglosti – uspjela se vinuti u let. I premda vučena i vrebana po kućama, tražena po blatnim poljima, odvođena do strahotnih jama; premda ubijana na cestama, u vrtovima, u podrumima, u bolnicama, nikada nije uhvaćena. Ostala je živjeti u svojoj domovini: od Dubrovnika, Splita i Šibenika, od Zadra, Škabrnje i Knina, do Gospića, Slunja i Karlovca, Petrinje i Voćina, do Vukovarske bolnice, 'Veleprometa' i Ovčare. Ovdje na ovom Memorijalnom groblju ostavila je svoje tragove u bjelini križeva. Ranjena se sklonila u raspuknuti križ koji u svome središtu čuva poruku mira i vječnosti, Vukovarske golubice, poručio je kardinal.

Homiliju je zaključio riječima „na ovim vukovarskim spomen-mjestima vidljivo je koliko nam je potreban Božji blagoslov. I sâm, braćo i sestre, ovdje među vama, osjećam potrebu primiti blagoslov istinskih svjedoka snage, koja je Božji dar: blagoslov majki i očeva koji su ovih dvadeset i pet godina živjeli okrutnost rastanka i suočenost s patnjom svoje djece; blagoslov mladića i djevojaka koji su nam darovali svoju mladost i snove. Osjećam potrebu primiti blagoslov zaručnikâ i supružnikâ koji su očitovali ljubav u progonstvu, u razdvojenosti obitelji, u čuvanju ognjišta. Osjećam potrebu primiti blagoslov djece koja su rasla poučavana da se mržnjom ne odgovara na mržnju, ni da se nasiljem suzbija nasilje; niti da se istina smije prešutjeti. Konačno, ovdje smo, jer nam svima treba blagoslov naših pokojnih. Na ovome polju vukovarskih križeva osjećam potrebu zahvaliti za sve nesebične ljude, koji su sačuvali vidljivom sliku Boga u čovjeku i ublažavali rane milosrđem. Blagoslovite mene i sve nas, svi vi, hrvatske žene i muževi, hrvatski branitelji, koji ste domovini darovali sve, ne tražeći ni zahvalnice ni odličja; štoviše: za uzvrat ste dobili nerijetko tek porugu i prozivanja, bešćutnost i prijezir. Blagoslovite našu domovinu svojom hrabrošću i ustrajnošću, mirom koji provire iz Božjega Duha. On je snaga slabima i okrjepa umornima".

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale svima koji su dali doprinos dostojnom obilježavanju ovoga tužnog spomen-dana izrekao je fra Ivica Jagodić, a potom je prije blagoslova kardinal Bozanić predvodio Molitvu za dar ljubavi i praštanja.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su uzveličali združeni zborovi vukovarskih župa sv. Filipa i Jakova, Gospe Fatimske i Kraljice mučenika, potom katedralni zbor iz Đakova i zbor đakovačkih bogoslova. (vukovar.hr, IKA)