Deseta obljetnica preminuća biskupa Marka Culeja
VARAŽDIN, 19. 8. 2016.
Na desetu obljetnicu smrti mons. Marka Culeja, prvog varaždinskog biskupa, misno slavlje u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu u petak 19. kolovoza predvodio je sadašnji varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.
U katedrali, gdje se u kripti pobočne kapele Svetoga Križa nalaze zemni ostaci blagopokojnog biskupa, mnogobrojni vjernici pohodili su tijekom dana njegov grob, spomenuli ga se u molitvi te položili cvijeće i zapalili svijeće. Posebno svečano bilo je na večernjoj misi uz sliku sa svima dragim i blagim likom biskupa Marka koja ih je podsjetila na dobrog pastira koji je sve do svoje smrti služio mjesnoj Crkvi koju je vodio posljednjih devet godina svoga života od njezina osnutka 5. srpnja 1997. godine do prelaska u vječnost 19. kolovoza 2006. godine. S biskupom je suslavilo 25 svećenika mjesne Crkve i zagrebačkog Kaptola.
Pozdravljajući okupljene, među kojima su bili i rođeni brat Juraj i sestra milosrdnica Greta te njegova rodbina, prijatelji, znanci i vjernici iz svih krajeva biskupije kao i redovnice iz više zajednica, biskup Mrzljak rekao je kako se spominjući 10. obljetnice njegova preminuća želimo biti zajedno s njime u molitvi i moliti za njega i za sve nas.
Govoreći u propovijedi o značenju vjere, biskup Mrzljak istaknuo je kako vjerovati znači prihvatiti ono što ne znamo. Mi vjerujemo u Crkvu kojoj smo svi mi članovi, no mi smo manji grešni dio Crkve koji je na putu, ali postoji i onaj važniji i veći dio Crkve, onaj dio u čistilištu za kojeg molimo i onaj koji je već proslavljen koji se nalazi tamo gdje su živi i proslavljeni Isus Krist i svi sveci, ali i oni koji su ovozemaljski put završili prije nas. U takvu Crkvu mi vjerujemo, mi je nismo iskusili svojim životom ali se nadamo da ćemo postići tu vječnost i puninu Crkve. No svi smo pozvani da već na ovoj zemlji ostvarujemo dio te punine vječnosti. Mi smo na to pozvani već ovdje na zemlji, rekao je biskup pozvavši okupljene da nastoje svi prema svojim spoznajama i mogućnostima ići tim putem.
Kada se danas spominjemo prvog biskupa naše Varaždinske biskupije, nastavio je biskup Mrzljak, onda bismo mogli reći da je on cijeli svoj život posvetio tom hodu prema proslavljenoj Crkvi. Vjerovao je da se ovdje na zemlji treba zalagati i pokazivati tu puninu Crkve. On je sav bio posvećen u svome svećeništvu i na poseban način ovdje u Varaždinu kada se zalagao za prave temelje ove mjesne Crkve kako bi mogla rasti. Brinuo se za sve što je potrebno za život i rast jedne zajednice da bi se moglo u konačnici ostvariti u punini ono što dolazi i nakon smrti. Smrt je jedna granica kada prelazimo iz zemaljske u vječnu Crkvu. Za nas kršćane smrt jest težak trenutak, ali nije kraj, ona je jedna neminovnost i znak prelaska iz vremenitosti u vječnost. Zato se sjećamo naših pokojnih i molimo za njih. Oni nas pozivaju da mislimo i na taj prelazak koji nas sve čeka, i to ne sa strahom, nego upravo s većim zauzimanjem i zalaganjem ovdje na zemlji gdje se ostvaruje Božje kraljevstvo u nama samima, u svima koji se zalažu za dobrotu, ljubav i istinu i sve dobro što želimo postići. Vjerujemo da je biskup Marko nakon zalaganja za ovozemaljsku vremenitu Crkvu postigao i proslavu u vječnosti, istaknuo je biskup pozvavši na molitvu za njega, ali i za sebe same kako bi išli takvim putem i kako ne bi živjeli u strahu zbog neznanja, nego u sigurnosti zbog vjere. Neka nam njegov primjer, zalaganje i čitav život budu poticaj da i mi idemo tim putem s nadom u zajedništvo s nebeskom proslavljenom Crkvom, poručio je biskup u propovijedi.
Na misi se zahvalilo za život biskupa Marka te se molilo da svi istinski žive po Božjoj riječi, koja je okrjepa i snaga u životu, kako je to svjedočio svojim propovijedanjem i životom biskup Marko, za sadašnjeg biskupa Josipa, pastire Crkve, za domovinu i njezine mudre poglavare, za bolesne i one koji trpe, za mlade i cijelu mjesnu Crkvu kako bi svi živjeli vrednote koje je svojim životom prenosio prvi varaždinski biskup.
Na misi zadušnici pjevao je katedralni zbor "Chorus angelicus" pod ravnanjem svog zborovođe i orguljaša mo. Anđelka Igreca. Zbor je izveo gregorijansku misu "Pro defunctis" i pjesme posebno vezane uz pokojnoga biskupa: "Lijepa si, lijepa" (bila je to posljednja pjesma koja mu je pjevana na samrti) i Igrecovu skladbu "Znam da moj izbavitelj živi", koja je nastala povodom njegove smrti.
U katedrali, gdje se u kripti pobočne kapele Svetoga Križa nalaze zemni ostaci blagopokojnog biskupa, mnogobrojni vjernici pohodili su tijekom dana njegov grob, spomenuli ga se u molitvi te položili cvijeće i zapalili svijeće. Posebno svečano bilo je na večernjoj misi uz sliku sa svima dragim i blagim likom biskupa Marka koja ih je podsjetila na dobrog pastira koji je sve do svoje smrti služio mjesnoj Crkvi koju je vodio posljednjih devet godina svoga života od njezina osnutka 5. srpnja 1997. godine do prelaska u vječnost 19. kolovoza 2006. godine. S biskupom je suslavilo 25 svećenika mjesne Crkve i zagrebačkog Kaptola.
Pozdravljajući okupljene, među kojima su bili i rođeni brat Juraj i sestra milosrdnica Greta te njegova rodbina, prijatelji, znanci i vjernici iz svih krajeva biskupije kao i redovnice iz više zajednica, biskup Mrzljak rekao je kako se spominjući 10. obljetnice njegova preminuća želimo biti zajedno s njime u molitvi i moliti za njega i za sve nas.
Govoreći u propovijedi o značenju vjere, biskup Mrzljak istaknuo je kako vjerovati znači prihvatiti ono što ne znamo. Mi vjerujemo u Crkvu kojoj smo svi mi članovi, no mi smo manji grešni dio Crkve koji je na putu, ali postoji i onaj važniji i veći dio Crkve, onaj dio u čistilištu za kojeg molimo i onaj koji je već proslavljen koji se nalazi tamo gdje su živi i proslavljeni Isus Krist i svi sveci, ali i oni koji su ovozemaljski put završili prije nas. U takvu Crkvu mi vjerujemo, mi je nismo iskusili svojim životom ali se nadamo da ćemo postići tu vječnost i puninu Crkve. No svi smo pozvani da već na ovoj zemlji ostvarujemo dio te punine vječnosti. Mi smo na to pozvani već ovdje na zemlji, rekao je biskup pozvavši okupljene da nastoje svi prema svojim spoznajama i mogućnostima ići tim putem.
Kada se danas spominjemo prvog biskupa naše Varaždinske biskupije, nastavio je biskup Mrzljak, onda bismo mogli reći da je on cijeli svoj život posvetio tom hodu prema proslavljenoj Crkvi. Vjerovao je da se ovdje na zemlji treba zalagati i pokazivati tu puninu Crkve. On je sav bio posvećen u svome svećeništvu i na poseban način ovdje u Varaždinu kada se zalagao za prave temelje ove mjesne Crkve kako bi mogla rasti. Brinuo se za sve što je potrebno za život i rast jedne zajednice da bi se moglo u konačnici ostvariti u punini ono što dolazi i nakon smrti. Smrt je jedna granica kada prelazimo iz zemaljske u vječnu Crkvu. Za nas kršćane smrt jest težak trenutak, ali nije kraj, ona je jedna neminovnost i znak prelaska iz vremenitosti u vječnost. Zato se sjećamo naših pokojnih i molimo za njih. Oni nas pozivaju da mislimo i na taj prelazak koji nas sve čeka, i to ne sa strahom, nego upravo s većim zauzimanjem i zalaganjem ovdje na zemlji gdje se ostvaruje Božje kraljevstvo u nama samima, u svima koji se zalažu za dobrotu, ljubav i istinu i sve dobro što želimo postići. Vjerujemo da je biskup Marko nakon zalaganja za ovozemaljsku vremenitu Crkvu postigao i proslavu u vječnosti, istaknuo je biskup pozvavši na molitvu za njega, ali i za sebe same kako bi išli takvim putem i kako ne bi živjeli u strahu zbog neznanja, nego u sigurnosti zbog vjere. Neka nam njegov primjer, zalaganje i čitav život budu poticaj da i mi idemo tim putem s nadom u zajedništvo s nebeskom proslavljenom Crkvom, poručio je biskup u propovijedi.
Na misi se zahvalilo za život biskupa Marka te se molilo da svi istinski žive po Božjoj riječi, koja je okrjepa i snaga u životu, kako je to svjedočio svojim propovijedanjem i životom biskup Marko, za sadašnjeg biskupa Josipa, pastire Crkve, za domovinu i njezine mudre poglavare, za bolesne i one koji trpe, za mlade i cijelu mjesnu Crkvu kako bi svi živjeli vrednote koje je svojim životom prenosio prvi varaždinski biskup.
Na misi zadušnici pjevao je katedralni zbor "Chorus angelicus" pod ravnanjem svog zborovođe i orguljaša mo. Anđelka Igreca. Zbor je izveo gregorijansku misu "Pro defunctis" i pjesme posebno vezane uz pokojnoga biskupa: "Lijepa si, lijepa" (bila je to posljednja pjesma koja mu je pjevana na samrti) i Igrecovu skladbu "Znam da moj izbavitelj živi", koja je nastala povodom njegove smrti.
Jasminka Bakoš-Kocijan
