VARAŽDIN, 15. 4. 2025.

---

Djelatnici Varaždinske biskupije u utorak 15. travnja okupili su se na preduskrsnu duhovnu obnovu koju je, na temu "Tri dana. Jedan duh", održao vlč. Mišel Kovačević, biskupov tajnik.

Vlč. Kovačević je u svom nagovoru povezao tri ključna dana Vazmenog trodnevlja - Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu - s trima duhovnim poticajima za svakodnevni rad i poslanje djelatnika u biskupijskim ustanovama.

Na Veliki četvrtak potaknuo je prisutne da u svom radu usvoje duh služenja u ljubavi, nadahnut Isusovim primjerom pranja nogu. Veliki petak protumačio je kao poziv na vjernost u nošenju životnih i radnih križeva, dok je Veliku subotu istaknuo kao dan tišine i nade, pozivajući sve na pouzdanje u plodove koji tek dolaze, iako ih možda odmah ne vidimo.

Zaključujući razmatranje, vlč. Kovačević naglasio je kako nas ova tri dana pozivaju da djelujemo u Kristovu duhu - u ljubavi, vjernosti i nadi - jer samo takav duh daje pravi smisao i dubinu svemu što činimo u Crkvi.

Nakon duhovnog nagovora djelatnici su imali priliku za sakrament svete ispovijedi, a potom je varaždinski biskup Bože Radoš predslavio euharistijsko slavlje u kojem su koncelebrirali svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova.

U homiliji je biskup polazeći od evanđelja dana promišljao posljednje trenutke Isusova života, stavljajući poseban naglasak na apostola Judu, njegova unutarnja previranja i tragični put od izabranog učenika do izdajice.

Isus, svjestan blizine svoga vremena, izražava posljednju želju - blagovati Pashu sa svojim učenicima. „Ta večera nije običan obrok“, kazao je biskup „već duboko simboličan čin, duhovna oporuka koju Isus piše vlastitom krvlju“. Istaknuo je nadalje kako učenici prihvaćaju Isusovu oporuku čije će puno značenje otkrivati nakon Isusova uskrsnuća, no Juda se iz te zajednice neprimjetno odvaja i prije Pashalne večere.

Juda je bio jedan od Dvanaestorice - izabran, voljen, jednak s ostalima. No, Isus vidi ono što drugi ne vide: Juda je krenuo putem koji nije Gospodinov. Put razdvajanja nije se dogodio iznenada, već postupno - poput udaljavanja koje vidimo i u vlastitim životima, kada polako napuštamo molitvu, zajedništvo, ljubav, nastavio je tumačiti biskup Radoš.

O Isusovom odnosu prema Judi biskup je kazao kako Isus nikad ne prestaje ljubiti Judu. Poziva ga, gleda ga, poštuje njegovu slobodu, pokušava dotaknuti njegovu savjest i vratiti ga kroz zajedništvo večere. Ipak, Juda bira dvoličnost - laž, kako propovjednik naglašava - izvana član zajednice, iznutra već udaljen, već prodan.

Najveći simbol te izdaje postaje poljubac - znak ljubavi izopačen u čin izdaje, protumačio je biskup Radoš te liku apostola Jude suprotstavlja lik apostola Ivana - onog koji naslanja glavu na Isusove grudi i osjeća ljubav. Ivan ostaje blizu, Juda se udaljava u noć.

Naglašavajući na kraju homilije razliku između Petrovog i Judinog pada, biskup je rekao kako za razliku od Petra koji također pada, ali se kaje i vraća, Juda ostaje u svom grijehu, ne dopušta ljubavi da ga dotakne, da ga iscijeli. Njegova izdaja nije samo čin, nego stanje srca koje se zatvorilo, pojasnio je biskup Radoš.

Na kraju je biskup Radoš biskupijske djelatnike pozvao na osobno promišljanje: jesmo li bliže Judinu svijetu ili Ivanovu? Odmičemo li se tiho, hladno, korak po korak - ili se približavamo, naslanjamo srce na Isusovo, dopuštajući mu da nas oblikuje? „Isusova muka je ljubav koja se ne zaustavlja ni pred križem, nego ide do kraja“, zaključio je biskup Radoš.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je tradicionalni zajednički objed biskupa, svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova, umirovljenih svećenika iz Svećeničkog doma i djelatnika Varaždinske biskupije.

---