VARAŽDIN, 20. 12. 2024.

---

Utjelovljena i odjelotvorena ljubav - služenje od jaslica do križa i natrag bila je tema predbožićne duhovne obnove i susreta klanjatelja Trajnog euharistijskog klanjanja (TEK) u Varaždinu u petak, 20. prosinca 2024.

Susret je održan u varaždinskoj katedrali, duhovni nagovor održao je izv.prof.dr. fra Stipo Kljajić, član franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji je nakon svete mise predvodio i euharistijsko klanjanje, dok je euharistijsko slavlje predslavio mons. Bože Radoš, varaždinski biskup. Na početku susreta okupljene je pozdravila Marta Kranjčec, glavna koordinatorica TEK-a u Varaždinu.

Fra Stipo susret je započeo predvodeći molitvu u koju je uključio i žrtve te njihove obitelji tragičnog događaja u osnovnoj školi u zagrebačkom naselju Prečko. Svojim nagovorom fra Stipo je okupljene želio ponuditi odgovor na pitanje svima toliko blisko i svakodnevno: Što je to doista u životu važno?

Argumentirao je kako su zdravlje, obitelj, materijalna sigurnosti i vjera uistinu važni, no ipak je najvažnija ljubav. Ali ne bilo kakva ljubav, na kakvu prvu pomislimo koja je više izlizana riječ. Radi se o ljubavi o kojoj nas podučava Bog.

„Onakva kavom se naš Bog, Bog u kojeg ti i ja vjerujemo, utjelovio i umro za nas. Rodio se i otišao na križ iz iste ljubavi“, poručio je fra Stipo te u nastavku nagovora tumačio kako to Božja ljubav, odnosno sam Bog silazi na Zemlju i zašto je to učinio.

„Iz ljubavi. Zato što je volio i voli ovaj svijet. Sve da nisu prvi ljudi nikad pogriješili, sve da na svijetu uopće nema grijeha, Bog bi se utjelovio i rodio. Zašto? Između ostalog da pokaže što to znači biti čovjek. Između ostalog, da tebi i meni, svakom čovjeku, pokaže što je to smisao ljudskog života. Što je ono doista najvažnije. Jer, što Isus radi cijeli svoj život - od jaslica do križa? Služi. Cijeli njegov život mogao bi se svesti u glagol služiti. Glagol prema kojemu mi imamo averziju, odbojnost, ne volimo ni govoriti o tome da netko služi nekome. A zapravo, samo se iz ljubavi služi. Samo prava ljubav doista služi. Pravo služenje se ne može platiti. Jer ono i dolazi samo iznutra, samo je ljubav ta koja služi. To je Isus Krist došao pokazati nama i zbog toga se, čini mi se, rodio kao čovjek“ protumačio je fra Stipo.

Dodao je i kako ne postoji ni jedna vjera na svijetu osim kršćanke u kojoj Bog, ne samo da je ljudima rekao što trebaju raditi, nego im je to svojim primjerom i pokazao. Sam je osobno došao i pokazao djelima, tako da ljudi ne mogu koristiti izgovor kako je Božja poruka tek teorija, a u praksi je drugačije, budući da je sam Bog pokazao svojim djelima kako se to biva čovjekom.

„I ne možeš reći da je nemoguće. A osobito se ne možeš vaditi s: 'lako je Njemu jer je bio Bog'. Isus Krist je na zemlji bio Bog i čovjek. Radio ljudskim rukama, bio pravi čovjek, prošao sve što ja i ti prolazimo“, istaknuo je fra Stipo svraćajući u nastavku pozornost na to kako se Boga susreće u drugom čovjeku, da je čovjek najeminentnije, najtjelesnije, najprisutnije mjesto Božje prisutnosti.

„I time (je) dao tebi i meni zadaću. Ako je Božji Sin postao čovjek, brat ljudi, onda je zadaća nas božjih sinova da postajemo braća i sestre jedni drugima. Biti čovjek, dakle, biti drugome brat i sestra, to uvijek u prijevodu znači služiti drugome“ naglasio je fra Stipo.

Na kraju je okupljene podsjetio da se prisjete koliko je dobrote i ljubavi drugih ljudi utkano u njihov život kako bi danas bili ono što jesu. Upozorio je kako se i vjernici lako uzohole često govoreći kako su sve sami svojim rukama postigli te podsjetio: „Kad si se rodio ni jesti nisi znao bez drugih. Netko te učio govoriti, ni to nisi znao. I čim si progovorio, malo stao na svoje noge - ti si sve sam postigao u svom životu? … Iza tebe nitko ne stoji? Godinama, ne tjednima, mjesecima, nego godinama ništa sam nisi mogao učiniti. Koliko je dakle dobrote i ljubavi utkano u život svakoga od nas i koliko dobrote i ljubavi mi trebamo barem pokušati vratiti drugima?“

Svoj nagovor fra Stipo je zaključio poticajem: „Bog nije postao čovjek da bismo mi postali Bogovi, nego ljudi. A ljudi su gusto posijani, ali rijetko niču. Budimo oni koji rijetko niču - e to su kršćani.“

Uslijedilo je molitva Zlatne krunice te euharistijsko slavlje na kojem su uz biskupa Radoša koncelebrirali mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, fra Stipo te preč Franjo Biškup, duhovnik TEK-a u Varaždinu.

U svojoj homiliji biskup je podsjetio kako u svetoj misi 4 puta okupljenoj zajednici bude upućen pozdrav "Gospodin s vama": na početku, prije naviještanja evanđelja, na početku euharistijske molitve i prije završnog blagoslova te predslavitelj mise okupljenu zajednicu šalje u svijet.

"Mi smo oni po kojima Bog ide u svijet. Zašto zastajemo u kapelici? Upravo zato da to otajstvo još jedan put proživimo. Da vjera ojača, osnaži kako Bog koji je ovdje s nama, koji je došao u liku kruha i vina nije otišao od nas, nego je prisutan. Prisutan je uvijek u tom kruhu, traži od nas, očekuje i spreman je to učiniti da mi postanemo kruh za druge", poručio je okupljenima između ostalog u svojoj homiliji biskup Radoš.

Tumačeći pročitane svetopisamske tekstove, o nevjernom i licemjernom kralju Ahazu iz Starog zavjeta te nasuprot njemu vjernoj i posve Bogu predanoj Djevici Mariji u Novom zavjetu, biskup je pozvao da, u ovom vremenu došašća "izbacimo iz sebe ono što ima Ahaz i da nam Gospodin ulije ono što ima Marija". Jer kako je protumačio, Ahaz se boji mijenjati svoje planove i staviti ih u Božje ruke, dok Marija sve svoje stavlja u Božje ruke i potpuno se oslanja na Njega. "Ona je žena vjere, ona ima pouzdanja u Boga", rekao je mons. Radoš.

Susret i duhovna obnova klanjatelja TEK-a završeni su euharistijskim klanjanjem koje je predvodio fra Stipo.
 

---