Caritas Varaždinske biskupije u prigodi nadolazećeg došašća i Božića organizirao je tradicionalnu duhovnu obnovu za voditelje i suradnike župnih Caritasa u subotu 20. studenoga.

Susret je započeo u katedrali Uznesenja BDM misnim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa. Nastavljen je u dvorani Biskupskog ordinarijata izlaganjem s. Jelena Lončar, ravnateljice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije o temi “Motivacija za volontiranje“.

Na susretu se okupilo oko 120 suradnika župnih Caritasa, najviše do sada. S biskupom Mrzljakom misu je suslavilo više svećenika, među kojima i mons. Ivan Godina, predsjednik Biskupijskog Caritasa. Biskup je u propovijedi istaknuo kako čovjek ne može živjeti sam jer ga je Bog stvorio za zajedništvo pa je pozvan izgrađivati najprije zajednicu obitelji, a zatim se uključivati u širu zajednicu. Kazao je da se ljudi povezuju jer ih okuplja nešto od zajedničkog interesa. Tako je i Crkva zajednica ljudi u koju čovjek ulazi po krštenju. No, ono što Crkvu razlikuje od drugih ljudskih zajednica jest njezin osnivač Isus Krist koji joj je obećao da se nikad neće ugasiti, da ju ni vrata paklena neće nadvladati, za razliku od drugih ljudskih zajednica. Ono što čini temelj zajednice Crkve jest Isusova zapovijed ljubavi: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, nastavio je biskup te posebno istaknuo kako ta ljubav o kojoj Isus govori i koju on traži od svojih učenika nije nešto teoretsko nego upravo suprotno. Ta je ljubav itekako konkretna, živa i djelotvorna, a na najbolji nam ju je način pokazao sam Isus koji je svoj život položio za sve ljude, a euharistija koju slavimo spomen-čin je Njegove žrtve u kojoj se ta Njegova ljubav uprisutnjuje, istaknuo je biskup Mrzljak te je potaknuo sve djelatnike i volontere župnih Caritasa da nastave svoj predani i brižni rad u službi onih najpotrebnijih baš poput Marije, Kristove majke, koja je uzor služenja i pomoćnica svih onih koji su u službi svojih bližnjih.

Okupljene djelatnike i volontere župnih Caritasa zatim je na susretu pozdravio mons. Godina koji je osobito pozdravio biskupa kao predsjednika Hrvatskog Caritasa, te gošću susreta ravnateljicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelenu Lončar. Pozvao je okupljene na molitvu za sve pokojne suradnike župnih i biskupijskog Caritasa, osobito za nedavno preminulu Šteficu Gložinić iz ludbreškog Caritasa.

Ravnateljica Lončar predstavila je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, te se osvrnula na ulogu volonterstva, osobito onog karitativnog, i motiviranje tog djelovanja. Djelovanje nadbiskupijskog Caritasa predstavila je kroz najnoviji film koji govori o njegovom djelovanju i skrbi o najmanjima i najslabijima do starijih i nemoćnih. Caritas Zagrebačke nadbiskupije uvijek je u službi onih kojima je pomoć najpotrebnija, pa je u tu svrhu razvijen niz aktivnosti i projekata. Od 200-njak župa, župni Caritas zaživio je u svakoj drugoj, te u njima djeluje oko 700 volontera. Najveća je karitativno-socijalna organizacija Crkve u Hrvata, a to zahvaljuje i velikoj pomoći dobročinitelja iz Hrvatske i inozemstva. Govoreći o volonterstvu, s. Jelena uvodno je istaknula kako se taj pojam često svodi na neplaćeni rad ili neplaćenu službu, a ustvari prije svega podrazumijeva nesebičnu, plemenitu nakanu koja čovjeka vodi do ostvarenja cilja. U postizanju tog cilja čovjek ulaže svoju energiju, svoje vrijeme i  znanje. Volonter je onaj koji ostajući vjeran svojim redovitim obavezama u školi, obitelji ili poslu, pronalazi vremena dragovoljno se angažirati za neko dobro djelo u široj zajednici. Volonterske aktivnosti uvijek su korisne i za one koji ih poduzimaju i za one kome su usmjerene. U kršćanskom smislu volonteru u njegovom dobrovoljnom služenju siguran oslonac pruža vjera. Volonterstvo je misija svakog kršćanina, i to ga razlikuje od volontera u drugim organizacijama. U vjerničkom, kršćanskom smislu volonter (dobrovoljac) je onaj koji nesebično i bez koristoljublja daje svoje slobodno vrijeme i sebe na raspolaganje drugima i čini to redovito, prema svojim mogućnostima. Volonterstvo u okrilju Crkve i Caritasa predstavlja služenje bez koristoljublja i davanje sebe za potrebe drugih, te u kršćanskom smislu ono za vjernika postaje životno opredjeljenje.

U Crkvi se pojam volonter ili volontarijat i dragovoljno služenje redovito koristi tek od početka 20. stoljeća, ali je dobrovoljni rad prisutan od samih početaka Crkve, među Kristovim učenicima koji su temelj za svoj dragovoljni rad pronalazili u njegovim riječima, a temelj volonterstva u Caritasu predstavlja Isusova zapovijed ljubavi. U nastavku je govorila o razvoju volonterstva u Crkvi od prve kršćanske zajednice, te istaknula polazne temelje karitativnog djelovanja, koji su okosnica Caritasa na razini župe, biskupije i čitave Crkve. Upravo zato što Caritas predstavlja vjeru na djelu, on postaje i najizvrsnije sredstvo evangelizacije. Upravo onda kada svoju vjeru živimo konkretnim djelima, pružamo primjer zdrave vjere, one koja gradi bolji svijet u ljubavi i zajedništvu, one koja privlači ljude bliže Bogu, poručila je, te u nastavku govorila o radu župnih Caritasa zaključivši da župni Caritas predstavlja najizvrsniji oblik svjedočenja djelotvorne ljubavi i volonterskog angažmana vjernika. U župnim zajednicama volonteri mogu najbolje prepoznati bližnje u nevolji i najbrže organizirati potrebnu pomoć. Osvrnula se na ulogu župnika u župnom Caritasu, zadaće volontera župnih Caritasa, te zaključno na važnost volonterstva u Caritasu i u životu Crkve.

Kršćansko volonterstvo ne smije se bazirati na sažalijevanju nad osobama u potrebi. Žaljenje vrijeđa ljude i produbljuje njihovu muku. Ono predstavlja solidarnost, zajedništvo u radosti i nadi, žalosti i tjeskobi. Volonteri župnih Caritasa su snaga župne zajednice jer, čineći dobra djela, svojom žrtvom daju živi primjer nesebične i djelotvorne kršćanske ljubavi. Volonter u Caritasu ne odvaja dio svoga slobodnoga vremena, onda kad nema što raditi, nego u svoj život ugrađuje služenje potrebitima te to postaje način na koji živi svoju vjeru. Volonterstvo je stoga, u kršćanskom smislu riječi, životno opredjeljenje. Ono postaje sastavni dio života vjernika, a reagiranje u situacijama konkretnih prilika - koliko su puta svoju vjeru potkrijepili konkretnim djelima - određuju ih kao vjernike.

Zaključila je kako su svjedočenje i radosno služenje braći i potrebitima najbolji motiv koji će na volonterstvo moći potaknuti ljude s kojima žive ili se susreću. Najvažniji i jedini pravi motiv volonterskog rada jest nutarnje ispunjenje i osjećaj radosti koji obuzme čovjeka nakon što učini nešto dobro i potrebno za drugoga. To je zadovoljenje istinske ljudske potrebe za osjećajem korisnosti. Bez obzira što ih možda pokreću različiti motivi, volonterima je zajedničko to da rade sa zadovoljstvom vjerujući u misiju koju ispunjavaju, poručila je s. Jelena.

Na kraju susreta ravnatelj Biskupijskog Caritasa mr. Ante Šola istaknuo je veliku važnost volontera Caritasa koji svojim aktivnostima pridonose raznovrsnoj skrbi o najpotrebitijima, dodavši kako je osobito važno da volonteri budu ustrajni u svom radu upravo u najteža vremena kakva su danas, te pritom naglasio da je i svako malo djelo potrebno, jer mnogo dobrih malih djela čine velika ostvarenja. Neki od okupljenih na kraju su podijelili svoja iskustva u karitativnom radu kako bi se međusobno ohrabrili i potaknuli na daljnje aktivnosti.

Marko Đurin
Jasminka Bakoš-Kocijan