VARAŽDIN, 16. 11. 2024.

---

Caritas Varaždinske biskupije organizirao je u subotu 16. studenog duhovnu obnovu za voditelje i suradnike župnih Caritasa. Susret je započeo zajedničkim euharistijskim slavljem koje je u varaždinskoj katedrali predslavio mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, uz koncelebraciju predsjednika biskupijskog Caritasa mons. Antuna Perčića, prefekta u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu preč. Josipa Đurina, župnika u Remetincu vlč. Lovre Biškupa i biskupovog tajnika vlč. Mišela Kovačevića.

U svojoj je homiliji biskup Radoš tumačio naviješteno evanđelje istaknuvši da su se na ovom susretu i duhovnoj obnovi okupili kako bi se susreli jedni s drugima, jedni od drugih učili, ali prije svega da su došli čuti što im to Isus govori. U evanđeoskom odlomku u kojem Isus, kroz prispodobu o udovici koja dodijava sucu, poučava učenike kako valja svagda moliti i nikada ne sustati otkrivamo i Isusovu poruku za nas danas, ali i za naše karitativno djelovanje, kazao je biskup okupljenima.

Protumačio je nadalje kako je za pravi molitveni stav i život važno stati pred ogledalo naših života i očistiti svoj pogled od suđenja i osuđivanja. „Prije nego započnemo Njega moliti, trebamo prosuditi sebe. I uvijek je to prvi korak. Nema molitve u kojoj ne prosudimo sebe, ne stavimo sebe pred Božji sud, zatražimo oproštenje da nas odriješi od naših slabosti kako bi moglo naše srce iskreno moliti“, istaknuo je biskup Radoš.

Približivši potom okupljenima lik nepravednog suca koji ne sudi po zakonu nego po vlastitom nahođenju, spreman primiti i mito za svoju presudu, biskup je rekao kako u ovoj prispodobi vidimo da ustrajna molitva može uvjeriti i sebičnog, nepravednog, nemarnog suca. Njemu nasuprot, Otac naš nebeski čeka nas kao svoju ljubljenu djecu i veseli se našim molbama, razgovoru s nama, kazao je biskup i dodao kako mi, kao i djeca, dolazimo nekad pred Gospodina s molbama koje nisu dobre za nas, a ustrajnost u molitvi pročišćava naše motive i namjere. „Ako nam Gospodin odmah ne uslišava molitvu to je uvijek znak da želi s nama ići na duge staze. Njemu ne možemo dodijati, njega ne možemo zasititi svojim molitvama, jer što više tražimo, što je dublja naša molitva to je veći dar koji nam on želi dati“, pojasnio je biskup zašto nam neke molitve nisu odmah uslišane.

Osvrnuvši se na kraju homilije na stvarnost karitativnog djelovanja Crkve biskup je poručio voditeljima i suradnicima župnih Caritasa kako molitva treba biti nadahnuće, put i snaga tog djelovanja, jer će oni tako povezati izvor dobra koji je u Bogu s onima koji su u potrebi te ih tako povezati s Bogom. „Svako učinjeno dobro naviješta i svjedoči o Bogu koji je jedini Dobar“, zaključio je mons. Radoš.

Duhovna obnova voditelja i suradnika župnih Caritasa Varaždinske biskupije nastavljena je u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u Varaždinu predavanjem preč. Đurina na temu "Hodočasnici nade".

U temu je uveo mons. Perčić rekavši kako će promišljati o izazovima kršćanskog života da drugima svjedoče da su ljudi nade koja ne vara, nade u Isusa Krista.

Preč. Đurin je u svome nagovoru okupljenima poručio da su oni ti hodočasnici nade, jer njihovo poslanje, djelatnika Caritasa volontera, jest upravo da onima kojima su poslani da im donesu nadu. „A za nas kršćane nada jest živi Gospodin“, rekao je preč. Đurin.

Osim toga, ususret Godini jubileja, koja je prožeta temom nade, preč. Đurin je okupljenima na duhovnoj obnovi želio posvijestiti kome oni trebaju donijeti nadu.

„To su i bolesnici, i siromašni, i zatvorenici, i mladi koji ne vide smisao svoga života“, poručio je preč. Đurin.

Također, ključnim shvaća baš iskustvo da Caritasovi volonteri to ne odrađuju, nego da dožive susret s osobama koje su u potrebi, da u njima prepoznaju Gospodina, jer Isus je rekao: Što god učinite jednome od najmanjih, meni ste učinili.

„Nekad je tu opasnost da uđemo u odrađivanje: poklonili smo, odradili smo posjet, ali jesmo li susreli tu osobu? Zato želim nekako staviti naglasak na susret“, naglasio je preč. Đurin.

U svome izlaganju im je približio i što Caritas znači za njih.

„To je dio Crkve, a oni su ta Crkva koja treba biti poslana. Moraju biti radosni u onome što čine i to onda privlači druge do Gospodina - kad vide da nekome tko izdvoji vrijeme za drugoga to nije muka, teret, nego doista radost služenja. Važno je i dovesti druge do Isusa, a potrebno je i da budu tražitelji i tragaju za pravim vrijednostima“, rekao je preč. Đurin.

Dodao je i kako im želi staviti na srce da pomognu onima koji su im povjereni: siromasi, bolesni, osobe s invaliditetom, „da im pomognu da oni budu tražitelji i postanu znak nade u svojoj sredini, svojoj obitelji. To ne znači podržavati nečiju lijenost, komociju, nego izvući maksimum iz tih osoba, kako bi i one postale znak nade.“

Naglasio je još preč. Đurin i kako su volonteri Caritasa doista bogatstvo Crkve, „oni koji idu na rubove onima koji su udaljeni, da im pokažu da Gospodin i na njih računa, iako možda izgleda da ih je svijet odbacio na margine, ali mi ih želimo vratiti.“

Nakon nagovora preč. Đurina, Branka Šaško iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prezentirala je novu suradnju Zavoda i Hrvatskog te biskupijskih Caritasa po pitanju pomoći ranjivim osobama na području osnaživanja na tržištu rada i njihovom približavanju zaposlenju novim znanjima i novim vještinama.

Okupljenima se obratio i ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije te najavio odlazak u mirovinu s 1. siječnja 2025. njega i njegove supruge Gordane Šola, djelatnice biskupijskog Caritasa. Na toj službi Šola je bio 22 godine, a ovo je 40. po redu ovakav susret u njegovoj organizaciji. Svima je zahvalio na tolikim godinama učinkovitog zajedničkog rada i suradnje te volonterima poželio da budu i dalje ustrajni u svom karitativnom djelovanju.

Bila je ovo prilika i za predstavljanje i upoznavanje s novim ravnateljem Caritasa Varaždinske biskupije Elvisom Gotalom koji je zahvalio ravnatelju Šoli na njegovom dugogodišnjem radu i izgradnji karitativne zajednice. „Vaše nasljeđe će sigurno biti temelj našeg budućeg rada Caritasa“, poručio je Gotal.

Okupljene je pohvalio za dosadašnji rad iz kojeg se vidi kako Caritasi u župnim zajednicama oživljuju Kristovu ljubav prema bližnjima. Kao temelj za budući rad istaknuo je želju da se u Caritas uključe mladi. Poručio je i kako će vrata njegovog ureda biti otvorena za nove ideje, sugestije, ali i kritike. Ipak, s nadom da će svi zajedno širiti suradnju Caritasa i povećati broj župnih Caritasa u Varaždinskoj biskupiji, a sve uz Božju milost.
 

---