"Effatà. Crkvo, otvori se!"
VATIKAN, 13. 12. 2023.
Čitanje: Mk 7, 31-35
Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« - to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
Draga braćo i sestre!
Zaključujemo danas ciklus posvećen apostolskom žaru, u kojem smo se prepustili nadahnuću Božje Riječi kako bismo pomogli njegovati veliku ljubav prema naviještanju Evanđelja. I to se tiče svakog kršćanina. Sjetimo se da u krštenju slavitelj, dotičući uši i usne krštenika, kaže: „Gospodin Isus koji je dao gluhima sluh i nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati Njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru“.
Čuli smo Božju riječ. Evanđelist Marko opširno opisuje gdje se to dogodilo: „dođe Galilejskom moru…“ (Mk 7, 31). Što je zajedničko tim krajevima? Zajedničko im je to da su bili pretežno naseljeni poganima. Nisu to bili teritoriji nastanjeni Židovima, već pretežno poganima. Učenici su izašli s Isusom, koji je sposoban otvarati uši i usta, to jest liječiti nijemost i gluhoću, koja je u Bibliji također metaforična i označava zatvorenost Božjim pozivima. Postoji jedna fizička gluhoća, ali u Bibliji nijem je onaj tko je gluh na Božju riječ, tko ne prenosi Božju riječ drugima. Indikativan je i drugi znak: Evanđelje izvješćuje o presudnoj Isusovoj riječi na aramejskom, effatà, što znači „otvori se“ - da se otvore uši, da se razdriješi spona jezika - i to je poziv upućen ne toliko gluhonijemom, koji ga nije mogao čuti, nego upravo tadašnjim i učenicima svih vremena. I mi, koji smo u krštenju primili effatà Duha, pozvani smo otvoriti se. „Otvori se“, govori Isus svakom vjerniku i svojoj Crkvi: otvori se jer poruka evanđelja treba tebe kako bi se svjedočila i naviještala! A to nas također navodi na razmišljanje o stavu kršćanina: kršćanin mora biti otvoren Božjoj riječi i služenju drugima. Zatvoreni kršćani uvijek loše završe, jer to nisu kršćani, to su ideolozi, ideolozi zatvorenosti. Kršćanin mora biti otvoren navještaju Božje riječi, prihvaćanju braće i sestara. I zato taj effatà, taj „otvori se“, je poziv svima nama da se otvorimo.
Na kraju evanđelja Isus nam predaje svoju misionarsku želju: idite dalje, idi pâsti, idite propovijedati Evanđelje. Braćo i sestre, svi se moramo osjetiti pozvanima da, kao krštenici, svjedočimo i naviještamo Isusa i molimo za milost da, kao Crkva, umijemo provoditi u djelo pastoralno i misionarsko obraćenje. Gospodin je, na obalama Galilejskog jezera, pitao Petra voli li ga, a zatim je zatražio od njega da pase njegove ovce (usp. rr. 15-17). Zapitajmo se i mi, neka svaki od nas postavi to pitanje samom sebi, zapitajmo se: ljubim li zaista Gospodina do te mjere da ga želim naviještati? Želim li postati njegov svjedok ili se zadovoljavam time da budem njegov učenik? Je li mi stalo do ljudi koje susrećem, nosim li ih Isusu u molitvi? Želim li učiniti nešto da radost Evanđelja, koje je preobrazilo moj život, njihove živote učini ljepšim? Razmišljamo o tome, razmišljajmo o tim pitanjima i nastavimo s našim svjedočenjem.
IZVOR: Informativna katolička agencija
