HODOČAŠĆE ŽUPE SVETOG FRANJE ASIŠKOG VELIKI BUKOVEC U ASIZ
VELIKI BUKOVEC / ASIZ, 7. – 9. 8. 2023.
Župljani župe svetog Franje Asiškog iz Velikog Bukovca hodočastili su od 7. do 9. kolovoza svom nebeskom zaštitniku u njegov Asiz. U nastavku pročitajte izvješće i dojmove s hodočašća koje su nam poslali župljani.
U ponedjeljak, 7. kolovoza 2023. godine , u ranim jutarnjim satima, nas četrdeset župljana, krenuli smo, po prvi puta kao župa, na hodočašće našem zaštitniku svetom Franji u Asiz.
Put nas je vodio preko Ravene gdje smo zastali, upoznali se s gradom i njegovom poviješću, a potom nastavili put San Marina. U San Marinu, gradu i državici koje je osnovao sveti Marin, rođen na otoku Rabu, okrijepili smo se svetom euharistijom u prekrasnoj crkvi svetog Marina te potom uživali u veličanstvenom pogledu na dolinu, grad Rimini i Jadransko more, naslućujući pritom i obrise domovine Hrvatske.
U večernjim satima stigli smo u Santa Maria degli Angeli, sasvim blizu Asiza, u mjesto gdje se nalazi Porcijunkula koju smo sutradan ujutro pohodili. U velikoj bazilici nalazi se Franjina Porcijunkula, crkvica koju je sam popravio i koju je najviše volio. Biti u njoj, neopisiv je osjećaj. Poseban mir, radost srca, osjećaj prisutnosti neba, suze koje same krenu… Posebno.
Ostatak dana proveli smo u Asizu. Veličanstvena bazilika, grob svetog Franje, vrt ruža, tiha molitva, a u smiraj dana i sveta misa na kojoj smo pročitali naše molitve i molitve onih koji nisu mogli poći s nama.
Posjetili smo također crkvu i grob svete Klare i crkvicu svetog Damjana koju je Franjo prvu obnovio svojim rukama i u kojoj mu je Isus govorio s križa. Naposlijetku došli smo i na grob blaženog Carla Acutisa gdje smo posebno molili za naše mlade kojih je na hodočašću bilo petnaest.
U rano jutro trećeg dana hodočašća nismo mogli otići a da još jednom ne pohodimo Porcijunkulu. Jutarnja služba braće franjevaca i tihi zvuk orgulja još su više uzdizali misli srca nebeskim stvarnostima.
I na kraju puta: Padova. Neizostavna bazilika svetog Antuna, a potom sveta misa uz grob malog, a tako velikog svetog Leopolda Bogdana Mandića.
Da, bilo je naporno za tijelo, ali duh je okrijepljen, napunjen novim poticajima za nasljedovanje našeg Spasitelja kako su nam to pokazali sveci koje smo pohodili, a posebno naš zaštitnik, dragi sveti Franjo.