Hrvoje Havliček primljen među kandidate za sveti red u varaždinskoj katedrali
VARAŽDIN, 1. 5. 2022.
Varaždinski biskup Bože Radoš primio je Hrvoja Havličeka među kandidate za sveti red u nedjelju, 1. svibnja tijekom misnog slavlja u varaždinskoj katedrali, koje je započelo u 11 sati. Hrvoje Havliček bogoslov je treće godine rodom iz župe sv. Franje Ksaverskoga u Kozarevcu čiji su župljani predvođeni župnikom Nikicom Posavi u velikom broju sudjelovali na euharistijskom slavlju.
Uz biskupa Radoša koncelebrirali su generalni vikar mons. Antun Perčić, kanonik Stolnog kaptola preč. Josip Koprek, rektor bogoslovije preč. Željko Faltak, vicerektor preč. Josip Đurin, župnik vlč. Nikica Posavi i biskupov tajnik vlč. Marko Domiter.
Biskup Radoš je uvodno u svojoj homiliji pojasnio što znači primanje u kandidate za sveti red te kako Hrvoja Havličeka u ovom slavlju prate poglavari i bogoslovi iz bogoslovnog sjemeništa, kao i obitelj i župna zajednica jer žele podržati Hrvoja i poručiti da je dostojan kandidat.
U nastavku je biskup lomio naviješteni evanđeoski odlomak iz kojeg je, promatrajući Isusove učenike u ribolovu na Tiberijadskom moru kojima se Uskrsli treći puta očitovao, pokušao ocrtati osobine koje bi trebao imati kandidat za svete redove, ali i svaki Isusov učenik.
Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, Zebedejevi sinovi i još druga dva Isusova učenika opet su se našli u poslu u kojem su bili i prije nego ih je Isus pozvao, ribarili su, ali u sebi i prebirali protekle tri godine života s Isusom. Osjećali su da su pozvani za više, poslani od Gospodina na neke veće stvari, a oni su opet u ribolovu. I uskrsli Isus ih traži u njihovoj izgubljenosti, želi ih ponovno okupiti, ohrabriti, zacijeliti njihove rane i poslati ih u svijet. „Uvijek je to tako u našem kršćanskom, a posebno svećeničkom pozivu. Često imamo taj raskorak između poziva i onoga što činimo i radimo. Ali Gospodin nas ne želi ostaviti na tom mjestu, želi nas ohrabriti i poslati tamo gdje je naš životno poslanje“, rekao je Isus.
Razmatrajući nad svakim pojedinačnim učenikom, njihovim osobinama i različitim karakterima biskup Radoš zaključuje kako Isus u svoju lađu poziva i kupi sve ljude, različitih karaktera, sposobnosti, ali i različitih uloga u njegovoj Crkvi. Isus od svojih učenika traži strpljivost posebno strpljivost u otkrivanju i stvaranju mjesta za Boga u našem životu. Nekad je to vrijeme i mjesto naših neuspjeha, neplodnosti baš kao kod apostola iz današnjeg evanđelja. Moramo biti strpljivi kako bismo poput Ivana mogli prepoznati Isusa i s Ivanom uskliknuti: Gospodin je!
Govoreći nadalje o prepoznavanju Gospodina biskup Radoš je istaknuo kako je važno da nakon što krenemo za Isusom gledajući oduševljenja naših bližnjih, svećenika, župnika, poglavara, odgojitelja, prijatelja tražimo vlastito iskustvo. „Samo onaj tko je susreo Gospodina, tko je uskliknuo kao Ivan i Petar 'Gospodin je' taj može izdržati. Ne možemo svoj život, posebno svećenički život, graditi na onome što su drugi imali kao svoje iskustvo. Samo iskustvo susreta sa živim Bogom, Gospodinom koji se pojavljuje, samo On nas može voditi do cilja. Oni koji trče samo što su čuli druge, oni će u svojoj snazi posustati. Dodatnu snagu imaju oni koji vide i gledaju Gospodina.“
Završno je biskup Radoš govorio o susretu s Uskrslim koji apostolima ništa ne predbacuje koji je nježan, pažljiv, ohrabruje. Traži od njih da imaju povjerenja u Njega, da za dobar ulov moraju računati s Njime, koristiti Njegovu riječ, Evanđelje. Gospodin traži od svojih učenika da bace mrežu na desnu stranu, na stranu dobra, da svjesni loših stvari u Crkvi i društvu izabiru gledati ono što je dobro i time se hraniti. Svoju je homiliju biskup završio molitvom. „ Gospodine daj nam da budemo spremni u svojoj slabosti imati strpljivost da jasno izgovorimo 'Gospodin je!' i da nas to pokrene u životu, da bacamo uvijek na Njegovu riječ svoje mreže i da znamo da nas ništa, ma kakvi karakteri bili, ne može rastaviti od Njega, da je spreman i naše rane liječiti i osposobiti nas da budemo njegovi autentični navjestitelji koji se ne boje govoriti ono što u sebi nose. Da govorimo kao Petar i učenici: 'Mi ne možemo, a ne govoriti o Onome koga smo susreli', koji je ispunio naš život, koji po nama želi biti prisutan u životu ljudi.“
Nakon homilije Hrvoje Havliček pred biskupom i okupljenom zajednicom izrekao je svoju spremnost i odluku nastaviti formaciju kao kandidat za sveti red te primio biskupov blagoslov.
Na kraju svete mise biskup je zahvalio Bogoslovnom sjemeništu, poglavarima, odgojiteljima i duhovnicima, te Župi Kozarevac koju je posebno potaknuo da nastave moliti za Hrvoja.
Osim toga podsjetio je biskup na dva važna događaja u svibnju. Prvi je Hod za život koji će se održati 7. svibnja u Varaždinu te potaknuo okupljene da sudjeluju.
Drugi događaj je 4. nacionalni susret obitelji koji će se 21. i 22. svibnja održati u Ludbregu, a koji će ujedno biti i biskupijski susret obitelji. Pozvao je biskup okupljene da se pridruže susretu i molitvi za obitelji i zajednički hod Crkve i obitelji.
Anita Treščec
Varaždinski biskup Bože Radoš primio je Hrvoja Havličeka među kandidate za sveti red u nedjelju, 1. svibnja tijekom misnog slavlja u varaždinskoj katedrali, koje je započelo u 11 sati. Hrvoje Havliček bogoslov je treće godine rodom iz župe sv. Franje Ksaverskoga u Kozarevcu čiji su župljani predvođeni župnikom Nikicom Posavi u velikom broju sudjelovali na euharistijskom slavlju.
Uz biskupa Radoša koncelebrirali su generalni vikar mons. Antun Perčić, kanonik Stolnog kaptola preč. Josip Koprek, rektor bogoslovije preč. Željko Faltak, vicerektor preč. Josip Đurin, župnik vlč. Nikica Posavi i biskupov tajnik vlč. Marko Domiter.
Biskup Radoš je uvodno u svojoj homiliji pojasnio što znači primanje u kandidate za sveti red te kako Hrvoja Havličeka u ovom slavlju prate poglavari i bogoslovi iz bogoslovnog sjemeništa, kao i obitelj i župna zajednica jer žele podržati Hrvoja i poručiti da je dostojan kandidat.
U nastavku je biskup lomio naviješteni evanđeoski odlomak iz kojeg je, promatrajući Isusove učenike u ribolovu na Tiberijadskom moru kojima se Uskrsli treći puta očitovao, pokušao ocrtati osobine koje bi trebao imati kandidat za svete redove, ali i svaki Isusov učenik.
Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, Zebedejevi sinovi i još druga dva Isusova učenika opet su se našli u poslu u kojem su bili i prije nego ih je Isus pozvao, ribarili su, ali u sebi i prebirali protekle tri godine života s Isusom. Osjećali su da su pozvani za više, poslani od Gospodina na neke veće stvari, a oni su opet u ribolovu. I uskrsli Isus ih traži u njihovoj izgubljenosti, želi ih ponovno okupiti, ohrabriti, zacijeliti njihove rane i poslati ih u svijet. „Uvijek je to tako u našem kršćanskom, a posebno svećeničkom pozivu. Često imamo taj raskorak između poziva i onoga što činimo i radimo. Ali Gospodin nas ne želi ostaviti na tom mjestu, želi nas ohrabriti i poslati tamo gdje je naš životno poslanje“, rekao je Isus.
Razmatrajući nad svakim pojedinačnim učenikom, njihovim osobinama i različitim karakterima biskup Radoš zaključuje kako Isus u svoju lađu poziva i kupi sve ljude, različitih karaktera, sposobnosti, ali i različitih uloga u njegovoj Crkvi. Isus od svojih učenika traži strpljivost posebno strpljivost u otkrivanju i stvaranju mjesta za Boga u našem životu. Nekad je to vrijeme i mjesto naših neuspjeha, neplodnosti baš kao kod apostola iz današnjeg evanđelja. Moramo biti strpljivi kako bismo poput Ivana mogli prepoznati Isusa i s Ivanom uskliknuti: Gospodin je!
Govoreći nadalje o prepoznavanju Gospodina biskup Radoš je istaknuo kako je važno da nakon što krenemo za Isusom gledajući oduševljenja naših bližnjih, svećenika, župnika, poglavara, odgojitelja, prijatelja tražimo vlastito iskustvo. „Samo onaj tko je susreo Gospodina, tko je uskliknuo kao Ivan i Petar 'Gospodin je' taj može izdržati. Ne možemo svoj život, posebno svećenički život, graditi na onome što su drugi imali kao svoje iskustvo. Samo iskustvo susreta sa živim Bogom, Gospodinom koji se pojavljuje, samo On nas može voditi do cilja. Oni koji trče samo što su čuli druge, oni će u svojoj snazi posustati. Dodatnu snagu imaju oni koji vide i gledaju Gospodina.“
Završno je biskup Radoš govorio o susretu s Uskrslim koji apostolima ništa ne predbacuje koji je nježan, pažljiv, ohrabruje. Traži od njih da imaju povjerenja u Njega, da za dobar ulov moraju računati s Njime, koristiti Njegovu riječ, Evanđelje. Gospodin traži od svojih učenika da bace mrežu na desnu stranu, na stranu dobra, da svjesni loših stvari u Crkvi i društvu izabiru gledati ono što je dobro i time se hraniti. Svoju je homiliju biskup završio molitvom. „ Gospodine daj nam da budemo spremni u svojoj slabosti imati strpljivost da jasno izgovorimo 'Gospodin je!' i da nas to pokrene u životu, da bacamo uvijek na Njegovu riječ svoje mreže i da znamo da nas ništa, ma kakvi karakteri bili, ne može rastaviti od Njega, da je spreman i naše rane liječiti i osposobiti nas da budemo njegovi autentični navjestitelji koji se ne boje govoriti ono što u sebi nose. Da govorimo kao Petar i učenici: 'Mi ne možemo, a ne govoriti o Onome koga smo susreli', koji je ispunio naš život, koji po nama želi biti prisutan u životu ljudi.“
Nakon homilije Hrvoje Havliček pred biskupom i okupljenom zajednicom izrekao je svoju spremnost i odluku nastaviti formaciju kao kandidat za sveti red te primio biskupov blagoslov.
Na kraju svete mise biskup je zahvalio Bogoslovnom sjemeništu, poglavarima, odgojiteljima i duhovnicima, te Župi Kozarevac koju je posebno potaknuo da nastave moliti za Hrvoja.
Osim toga podsjetio je biskup na dva važna događaja u svibnju. Prvi je Hod za život koji će se održati 7. svibnja u Varaždinu te potaknuo okupljene da sudjeluju.
Drugi događaj je 4. nacionalni susret obitelji koji će se 21. i 22. svibnja održati u Ludbregu, a koji će ujedno biti i biskupijski susret obitelji. Pozvao je biskup okupljene da se pridruže susretu i molitvi za obitelji i zajednički hod Crkve i obitelji.
Anita Treščec