Izjava Varaždinske biskupije o nedavnim događanjima u župi Presvetog Trojstva u Reki
VARAŽDIN, 5.4.2019.
Varaždinska biskupija u potpunosti odbacuje bilo kakve neprimjerene izjave ili komentare, s koje god strane dolazili, izrečene, napisane ili objavljene sa svrhom da se nekoga ponizi, omalovaži, da se zlonamjerno povrijedi nečije osjećaje ili pak nekoga difamira.
Ne ulazeći u interpretacije bilo čijih izjava, Varaždinska biskupija poziva da se bilo kakve poteškoće koje postoje u odnosu vjernika Župe Presvetog Trojstva u Reki, ili eventualno ostalih mještana, s njihovim zakonitim župnikom, riješe u međusobnom razumijevanju i dijalogu prihvaćajući i drugačija mišljenja i stavove, a i sam varaždinski biskup uvijek je bio i ostaje na raspolaganju svima koji su mu se obratili sa željom da se pokuša naći neko prihvatljivo i pravično rješenje.
Načelno se može istaknuti kako je u predmetnom slučaju odluka o projektu izgradnje križnoga puta i načinu njegova financiranja donesena prema crkvenim odredbama, u dogovoru s ekonomskim i pastoralnim vijećem navedene Župe, a koje sačinjavaju izabrani predstavnici vjernika. To je i dosada bila praksa u vezi ostalih uspješno ostvarenih župnih projekata. Jasno je da je u današnjim društvenim i ekonomskim prilikama uvijek razborito pripaziti i skrenuti pozornost da se poziv vjernicima za dobrovoljnim darivanjem njihovoj župnoj zajednici ne bi shvatio kao bilo kakvo negativno diskriminiranje onih koji nemaju ili imaju manje od ostalih, ali koliko je nama razvidno iz predmetnog slučaja, i sam je župnik takve navode u potpunosti odbacio, navodeći kako se uvijek i u svemu isključivo vodio dobrim namjerama, vrednujući i onaj najmanji dar, ali darovan srcem. Također je istaknuo, a što se može potvrditi i temeljem djelovanja župnog Caritasa navedene Župe, da su se ostvarili i ostvaruju se, kako redoviti, tako i posebni karitativni projekti na župnoj razini, pomažući najpotrebnijima.
Jasno je da uvijek ostaje pitanje na koji način obilježiti i spomenuti nečiji dar. Velika većina crkvenih građevina, osobito povijesnih, kao i pripadajućih interijera, nosi imena donatora, pojedinca ili obitelji kojima se na takav način željelo zahvaliti na darovanom daru, ali koji su često i sami htjeli ostati u trajnom spomenu, osobito molitvom, zajednice koja se na takvim mjestima okuplja. Mnogi su koji nisu htjeli, radi svoje poniznosti, nigdje ostati zapisani, a najbrojniji su oni nepoznati i maleni koji su skromno, ali redovito, sudjelovali u materijalnim potrebama svoje zajednice. Crkvena zajednica svima bez razlika zahvaljuje i za sve moli Božju nagradu.
Želeći svima u ove svete korizmene dane dar vlastitog obraćenja djelima pokore, molitve i ljubavi, svi su pozvani na mir i dobro!
