VUKOVAR, 12. 4. 2014. 

Spomen-dan žrtvama komunističkog terora u Vukovaru (12. travnja 1945.) obilježen je u crkvi sv. Filipa i Jakova i Pastoralnom centru "Sv. Bono" u Vukovaru u subotu 12. travnja.

Obilježili su ga ogranak Matice hrvatske Vukovar, Udruga Nijemaca i Austrijanaca, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar te Franjevački samostan uz nazočnost Josipa Mrzljaka, varaždinskog biskupa, branitelje, građane Vukovara i predstavnike nacionalnih manjina. Nakon polaganja vijenaca biskup Mrzljak predvodio je svečano euharistijsko slavlje za spomenute žrtve u crkvi sv. Filipa i Jakova. Poslije mise održan je skup posvećen žrtvama, s kojega je upućen javni apel:

JAVNI APEL
SUDIONIKA OBILJEŽAVANJA SPOMEN-DANA ŽRTVAMA
KOMUNISTIČKOG TERORA U VUKOVARU – 12. TRAVNJA1945.

Često puta čujemo ili čitamo da događaje iz prošlosti treba ostaviti povjesničarima, a da mi koji živimo u sadašnjosti svoj pogled isključivo trebamo okrenuti prema budućnosti. No, ako je pogled prema sutra zamućen nedovoljno jasnom slikom onoga što je bilo jučer, i naša će budućnost biti maglovita i prepuna mogućnosti da nam se i u budućem vremenu prošlost, koliko god ona tragična bila, ponovi. Stoga:

1. Dostojanstveno sjećanje shvaćamo i živimo kao preduvjet odavanja poštovanja svim nevinim žrtvama, jer je to naš civilizacijski i kršćanski čin, čin duboke ljudske povezanosti i ljubavi s onima koji su nevini trpjeli. Svaka žrtva mora se evidentirati, mora se obilježiti mjesto njezinoga stradanja, podatci o žrtvama moraju se pošteno, objektivno, znanstveno i stručno obraditi, a vrijeme i mjesto stradanja dostojanstveno komemorirati. U „Rezoluciji Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu“, od 2. travnja 2009., između ostalog se ističe: „… sjećanja Europe na tragičnu prošlost moraju ostati živa, kako bi počast žrtvama i osuda počinitelja postavili temelje za pomirenje utemeljeno na istini i spomenu“…, jer „ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja“.

2. Sjećanjem čuvamo istinu o teškim trenutcima iz moderne hrvatske povijesti, priječimo da se na istinu o žrtvama i počiniteljima zločina spusti magla nijekanja, umanjivanja, prešućivanja i programiranja istine o totalitarističkom karakteru represivnog jugokomunističkog režima, koji je u skladu sa svojom naravi planirao, organizirao i proizveo brojne zločine i ostavio krvave tragove u hrvatskom nacionalnom biću sve do današnjih dana.

3. Ne samo primjerenim čuvanjem spomena na žrtve, nego i otkrivanjem pune istine o zločinima počinjenim 1945. i kasnije, postat će nam do kraja razvidna dimenzija zločina, kako u njihovom brojčanom vidu, tako još i više u kontekstu jugokomunističke ideologije i njezine zločinačke prakse, kojom se nastojalo doslovno, s „lica zemlje“, ukloniti sve političke, klasne, društvene, ekonomske i druge, stvarne i potencijalne, neprijatelje novom režimu. Time pridonosimo snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima, kao što to od nas traži i Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina iz siječnja 2006. godine. Osuđujemo totalitarni režim koji je vršio pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, organizirao koncentracijske logore… To je naš zadatak, i zato se sjećamo, ne da mrzimo ili se svetimo, nego da hrvatska prošlost bude sveobuhvatno istražena i pravedno vrednovana. Ono što nastane na krvi i zločinima, živi u laži, a održava se silom i terorom, na kraju se raspadne. Ono što je, pak, utemeljeno na istini i pravednosti, ljubavi i sebedarju, humanosti i trpljenju, trajnoga je karaktera.

Obilježavajući 69. godišnjicu „vukovarskih bartolomejskih noći“, pozivamo državne, društvene, znanstvene i kulturne institucije i ustanove u Gradu Vukovaru, Vukovarsko-srijemskoj županiji i Republici Hrvatskoj, da ustraju u ispunjavanju međunarodnih obveza glede čuvanja sjećanja na brojne žrtve jugoslavenskog komunističkog terora u Vukovaru iz 1945. godine kao i dostojnom obilježavanju njihova stradanja. U tom smislu upozoravamo i podsjećamo na potrebu da se označe, istraže i dostojanstveno komemoriraju mjesta stradanja vukovarskih Hrvata, Nijemaca, Mađara i drugih koji su se našli na udaru jugokomunističkog represivnog sustava. Krajnje je vrijeme da mjesta na kojima su vršena ubijanja i gdje se nalaze posmrtni ostatci nevino ubijenih, postanu mjesta sjećanja, mjesta našeg simboličkog, ali i stvarnog pijeteta prema prošlosti, kako bi nam put u budućnost bio poravnat i siguran. To je naša civilizacijska i kršćanska obveza prema onima kojih više nema, ali i prema onima koji će doći iza nas.

Vukovar, 12. travnja 2014. g.