Prvoga dana Provincijalnog kapitula Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije, koji se održava od 2. do 5. siječnja u Duhovnom centru "Dom sv. Anđele" uršulinskog samostana u Varaždinu, euharistijsko slavlje u uršulinskoj crkvi Rođenja Isusova predvodio je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup.

Misi je nazočilo više desetaka uršulinki, sudionica Kapitula, te mnogobrojni vjernici Varaždina i okolice, među kojima i “Prijateljice sv. Anđele” te drugi vjernici čiji su životi dotaknuti djelovanjem uršulinki u odgoju i obrazovanju na širem varaždinskom području. Sve je okupljene pozdravio duhovnik varaždinskih uršulinki preč. Franjo Biškup, posebice kardinala Puljića, kojem je zaželio srdačnu dobrodošlicu te čiji je dolazak nazvao velikim novogodišnjim darom, osobito uršulinskoj zajednici koja je tim misnim slavljem započela svoj Kapitul. U uvodnoj riječi kardinal Puljić potaknuo je okupljene da mole Božji blagoslov za sestre uršulinke kako bi i nadalje ostvarivale svoju karizmu te da Bogu zahvale za njihovo djelovanje u Crkvi u Hrvata.

U propovijedi je kardinal istaknuo kako čovjek treba prepoznati što od njega Bog želi, podsjetivši kako je mnogo lakše izvršiti volju Božju, nego je otkriti. Podsjetio je kako je i utemeljiteljica uršulinki Anđela Merici doživjela jedno posebno iskušenje jer joj je Bog uskratio vid kada je htjela ostvariti svoju, a ne Njegovu volju.

“Kada god bude čovjek zaokupljen svojim idejama, dolazi nutarnje sljepilo. Egoizam je najveće nutarnje sljepilo. Tek kada se stavimo na raspolaganje Bogu, On nam otkriva što nam je činiti. U božićnom ozračju, koje svjedoči kako je Bog čovjeku darovao najveće dostojanstvo time što se i sam rodio kao čovjek, vi sestre održavate svoj provincijalni Kapitul. Bitno je da u tom božićnom ozračju prepoznate sebe.

Kao što je vaša Majka utemeljiteljica posebno vrednovala traženje volje Božje, tako i vi to želite ovim Kapitulom. Pitate se: Što Bog hoće u ovom vremenu na ovim prostorima s vašom karizmom? Kao što smo rekli u zbornoj molitvi, pozvane ste da je nasljedujete u ljubavi. To je najvažnija lekcija u životu. Sjećam se kako sam jednom zgodom priupitao krizmanike što je najvažnije u životu, a jedna mala krizmanica odgovorila je kako je u životu najvažnije naučiti ljubiti. Tražiti Boga znači učiti ljubiti. A kako nas Bog uči ljubiti? To vidimo u božićnoj slici – On, stvoritelj i gospodar svega, postaje tako nemoćan i malen. To je škola ljubavi. Tek kada čovjek promatra jaslice vidi kako mi teško mijenjamo svoje mišljenje. Naš egoizam i oholost itekako nas zasljepljuju pa nam je teško otkriti volju Božju. A glavni smisao u životu je izvršiti ono što Bog hoće od nas. Sjetimo se da je Isus i u najtežim trenucima rekao Ocu: Neka bude Tvoja, a ne moja volja. I kada nam bude najteže, a bit će nam jer kako bismo inače sazrijeli bez iskušenja, potrebno je znati reći kao Isus: Neka ne bude moja, nego Tvoja volja. To je rast u ljubavi! Da Božja bude na prvome mjestu.

Drugom zgodom jedna me krizmanica upitala možemo li i mi postati sveti. Rekao sam joj: Ne da možemo – nego trebamo! Svi smo pozvani! A kako? Ako nam Bog bude uvijek na prvome mjestu, sigurno ćemo biti sveti. To vrijedi za sve nas. Ako nam je Bog na prvome mjestu, sigurno idemo putem svetosti. Čim Boga gurnemo u stranu, ne idemo putem svetosti. Zato nam je potrebna razboritost, kako smo molili u zbornoj molitvi. Bez razboritosti svaka krepost može postati mana, rekao je sv. Antun pustinjak. Treba znati razabrati što je Božje, a što ljudsko. Jer često puta mi ljudi podvalimo Bogu, kažemo da to Bog želi, a u stvari mi to hoćemo. Nije lako umirati sebi, no Isus nam je rekao da onaj koji ga želi slijediti treba se odreći samoga sebe. U tome je i bit Kapitula: poslušati Isusa.

Vaša je karizma odgoj i u ovoj Godini vjere pitamo se kako prenositi vjeru i provoditi novu evangelizaciju. Na Biskupskoj sinodi u Rimu rečeno je da nitko tko nije evangeliziran ne može evangelizirati. Trebamo dopustiti da nam Isusove riječi prodru do srca. Jer ne odgaja se riječima, nego srcem. Na žalost, u našem odgojno-obrazovnom sustavu sve se više izbacuje odgojnu komponentu. Više nema odgoja, počevši od obitelji u kojoj se sve manje ima vremena za dijete. A čovjek traži srce. Ne da razgovara, nego da doživi. Pogledajte kako se malo razgovara u kući, ne samo u obiteljskoj, nego u svim zajednicama. Premalo je razgovora da se doživi osobu. A Riječ je Tijelom postala da Boga doživimo. Zato je prevažno stvoriti ozračje odgoja tako da se istinski formira osobu koja će se znati odreći sebe i Božju volju staviti na prvo mjesto. Samo tada moguće je odgajati srcem. Jer ono što se srcem prenosi, to se srca hvata. A ono što se uhvati srca, to pokreće. Puno toga znamo. Mislim da nikad nije bilo više školovanijih lopova kao u ovo vrijeme. Zato nam trebaju dobrota i ljubav. A Bog je dobrota i ljubav. Evangelizirati znači prenijeti Božju ljubav na čovjeka. Ona formira čovjeka. Zato neka u ovom Kapitulu istinski na prvome mjestu bude Božja volja i traženje onoga što Bog od vas želi u ovome vremenu na ovim prostorima. Da svatko od vas bude kamenčić mozaika koji odražava lice Kristovo.

Zato želim ovim svojim poticajnim riječima, koje neće promijeniti ništa posebno, ipak izazvati na razmišljanje. Ne trebamo se bojati što nas nema mnogo, ali je važno da naša sol ne obljutavi jer malo soli, a ne mnogo, daje okus. Pozvani smo postati ta sol koja daje evanđeoski okus kršćanstvu koje je obljutavilo. Valja nam unijeti okus vjere da Riječ koja je Tijelom postala bude čitljiva i vidljiva, ne iz knjiga, nego iz naših osobnih svjedočenja o tome tko smo i što. To je ono što je bitno – da svatko od nas na svome mjestu traži i vrši volju Očevu”, zaključio je kardinal u propovijedi.

U molitvi vjernika molilo se za postojeća i buduća duhovna zvanja, da Krist Gospodin prožme svojim duhom sve sudionice Kapitula i da sve sestre izvezu na pučinu pouzdanja u Krista, da Duh Sveti pohodi srca svih sabranih vjernika, Prijateljice sv. Anđele i svih obitelji hrvatskoga naroda da u ovoj Godini vjere rastu u vjeri svojih predaka i u vjernosti Katoličkoj Crkvi, da Sveto Trojstvo po zagovoru svete Anđele primi u puninu nebeske radosti pokojne sestre koje su u proteklih 310 godina hrvatske povijesti darivale svoj život za odgoj djece i mladih u vjeri, te da po njihovim molitvama ohrabri mlade, koje danas Bog poziva, da s njima grade novu budućnost.

Na kraju mise provincijalna glavarica s. Jasna Lučić zahvalila je kardinalu Puljiću na dolasku u ovo njihovo malo stado te su mu uršulinke predale prigodan dar.

Kardinal Puljić istaknuo je kako bez plemenitih žena i velikodušnih majki nema obnove hrvatskoga naroda. Izrazio je radost što može pružiti podršku uršulinskoj zajednici u njihovu služenju Katoličkoj Crkvi u hrvatskom narodu, te je na sve uršulinke i nazočne vjernike, koji podržavaju sestre u ostvarivanju njihove karizme, kao i na sam Kapitul, zazvao Božji blagoslov.

Govoreći o održavanju Kapitula u Varaždinu, s. Lučić rekla je da je želja okupljenih sestara na Kapitulu pod geslom «Izvezi na dubinu!», koji se održava ususret Generalnom kapitulu u Rimu u rujnu, zajedno tražiti Božju volju, zajedno je prepoznavati u osobitim znakovima te se priupitati što može njihova zajednica donijeti ovom svijetu u ovom vremenu. Konkretno, što može danas donijeti djeci i mladima koje katehiziraju i s kojima rade na različitim odgojnim područjima, i to ne riječima, nego ljubavlju i svjedočkim primjerom. Na Kapitulu sudjeluje 30 od ukupno 65 sestara u provinciji, a okupile su se u najvećem i najbrojnijem samostanu u svojoj provinciji, gdje im je domaćin glavarica s. Nives Vlašić sa svojim susestrama.

U četvrtak 3. siječnja u 12 sati euharistijsko slavlje predvodit će fra Lucije Jagec, OFM, gvardijan varaždinskog franjevačkog samostana, u petak 4. siječnja u 12 sati preč. Franjo Biškup, duhovnik varaždinskih uršulinki, te u subotu 5. siječnja, posljednjeg dana Kapitula, u 12 sati mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup.

Jasminka Bakoš-Kocijan