U nedjelju 10. ožujka u župi Majke Božje Fatimske u Orehovici održana je korizmena duhovna obnova bračnih parova i svećenika, članova Hrvatske zajednice bračnih susreta Varaždinske biskupije.

Više od sedamdeset bračnih parova iz cijele biskupije okupilo se kako bi uoči svetkovine Uskrsa na "vikendaški" način obnovili sebe, a osobito svoj brak i sakrament svetog reda.

Obnovi su prisustvovali i svećenici, članovi HZBS-a vlč. Damir Slamek, župnik domaćin, preč. Blaž Horvat, rektor varaždinske katedrale, vlč. Pavao Markač, župnik u Svetoj Mariji, preč. Izidor Ferek, župnik u župi Sv. Ilija, vlč. Ivica Puškadija st., župnik iz Pitomače i preč. Josip Koprek, predstojnik Obiteljskog centra Varaždinske biskupije. Za vrijeme pobožnosti križnoga puta i svete mise bili su na raspolaganju bračnim parovima za sakrament pomirenja.

Vjernici župe Orehovica i članovi Zajednice ovogodišnju duhovnu obnovu započeli su pobožnošću križnog puta koju su predvodili bračni parovi. Nakon pobožnosti križnog puta slijedila je duhovna obnova koju su vodili vlč. Krunoslav Pačalat, župnik iz Koprivnice, te bračni par Gordana i Zoran Havaić. Tema duhovne obnove bila je "Sačuvati kvalitetu bračnog odnosa u trenucima teškog križa".

Moto susreta bio je uzet iz Matejevog evanđelja: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga."

U uvodnom dijelu vlč. Pačalat razmišljao je o tome kako najgora bolest nije bolest tijela već bolest duše, osobito kad čovjek smatra da može i pokušava živjeti bez Boga, pa i u trenucima velike bolesti. Bolest pomaže bolesniku da razumije i suosjeća s drugima koji pate te s onima koji mu žele pomoći.

Slijedilo je vrlo iskreno i potresno svjedočanstvo bračnog para o dugogodišnjoj borbi supruga s bolešću srca, te ne tako davnoj transplantaciji srca. Svjedočili su kako je taj njihov životni križ i patnja utjecao na njih kao osobe, na njihov brak i odnos u braku. Govorili su o tome kako su se lomili u vjeri, koliko su prihvaćali i odbijali patnju, a koliko se poistovjećivali s Kristom. Nakon bračnog para Havaić, vlč. Pačalat otvoreno je progovorio o suočavanju s osobnom bolešću, operacijama i trpljenjem koje je s time povezano. Svjedočanstva su potaknula prisutne bračne parove i svećenike na promišljanje o sebi, o bračnom drugu i prihvaćanju životnih križeva s kojima se svakodnevno susreću.

Nakon dvosatne obnove, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vlč. Pačalat. Godišnja korizmena obnova završila je zajedničkim druženjem i domjenkom u župnoj dvorani.

Aleksandra Lukavečki