VARAŽDIN, 4. 3. 2024.

---

Uz drugu nedjelju korizme svoje svjedočanstvo u emisiji „Vjera i nada“ s nama je podijelio Tomislav Vrabec: zauzeti vjernik laik, za sebe kaže da je u prvom redu suprug Ivane i otac Noe, Marije i Rute te da se trudi biti iskreni vjernik. „Ponekad u tome kaskam, znam i pasti, ali trudim se ustati“, govori nam na početku razgovora i dodaje kako je i informatičar koji se voli našaliti.

Susrećemo ga kao aktivnog vjernika laika koji se ne libi pokazati da je živjeti vjerno, nasljedovati Evanđelje način života koji odabire. To, kaže, ne smatra hrabrošću, nego, „ako hoću biti vjernik, onda moram i drugdje biti onakav kakav sam doma“, poručuje Vrabec.

Vjernički hod u njegovom životu, kako nam svjedoči, bila je konstanta u djetinjstvu. Redovito je polazio vjeronauk u osnovnoj i srednjoj školi, svake nedjelje na misu, što je nastavio i u odraslijoj dobi, ali tada su se pojavila i svakakva društva.

„Trudio sam se biti čim bolji, ali me nekako i svijet s druge strane povukao. Zapravo, nitko ne bi ni rekao da se nešto promijenilo, da nisam više takav vjernik - na izvana je izgledalo kao da jesam, ali u nutrini... nije bilo onako kako bi trebalo biti“ govori Vrabec te započinje priču o događaju s njegovim ocem.

„Točno se sjećam kako je došao jednog dana doma i rekao: a da mi svi zajedno počnemo moliti na večer? Mama i ja smo ga pogledali ispod oka - nismo baš bili za to, ali on je bio uporan u tome. Zajedno smo počeli moliti, to su bile redovite večernje obiteljske molitve i tu je jednostavno sve krenulo“, svjedoči nam Vrabec, ali i dodaje kako se dogodio i trenutak kada je ponovno zaglibio i to s djevojkom s kojom je hodao „točno onako kako nije trebalo. Niti je bilo čisto, niti kršćanski. Duhovno sam tu dosta pao. Bilo je baš loših situacija.“

Sada zahvaljuje Bogu jer su u tome trenutku uskočili roditelji molitvom za koju kaže da je bila temelj. Počela su se otvarati i važna pitanja, a došli su i do karizmatskih susreta za koje je također Bogu osobito zahvalan.

„S ocem sam krenuo na susrete i jednostavno me Gospodin polako pripremao za odluku za Njega i to je bilo to. Dva mjeseca prije svadbe, prekinuo sam s tom djevojkom i od tada se sve promijenilo na puno bolje“, govori nam Vrabec te svjedoči o snažnom susretu sa živim Bogom upravno na jednom od tih karizmatskih susreta, nakon čega je uslijedio određeni proces čišćenja i iscijeljena.  „Kasnije sam shvatio da je to bilo upravo ono što me pripremalo za odlučujuće trenutke da krenem za Njim onako kako treba“, rekao nam je u emisiji Tomislav Vrabec.

U emisiji nam je posvjedočio i o trenutku kada je shvatio  koliko Gospodina uistinu voli te o još jednoj mudrosti kojoj ga je naučio njegov otac: živjeti s Gospodinom i Njega nasljedovati nije nimalo lako, ali ići kroz život bez Boga još je teže.

„Kad ti dođu teški trenutci, uvijek Gospodin nekako providi da se to riješi, da nekako to prebrodimo. Koji put osjetim baš izravno kako je djelovao u mome životu, a koji put moram jednostavno vjerovati onome što je iza mene i pouzdati se u to da On bude i dalje sve držao u svojoj ruci. To je neki moj način: ako i ne osjetim, što je puno puta, znam što je učinio već prije za mene, pa bude opet.“

Govorio nam je Vrabec i o vlastitom i obiteljskom molitvenom životu, otkrio nam je koju pobožnost osobito voli, a podijelio je i iskustva prakticiranja sakramentalnog života.
 
„Osjećam da bi se sve raspalo da ne idem gotovo svakodnevno na misu, redovito na ispovijed...mislim da bih se izgubio, sve bi se srušilo...to je ono što sve drži“, svjedoči Vrabec te otkriva kada je požalio što je otišao na svetu misu.  

Što je ono lijepo u katoličkom braku? Ima, kaže, toliko blagoslova da ne zna što bi izdvojio, „ali rekao bih - sloboda. Koliko god to čudno zvučalo budući da se moram i ženi, i djeci, i obavezama koje imamo, ali s druge strane tu je baš sloboda posrijedi jer smo slobodni u tom našem izboru. I to nekako ulijeva mir“, uvjerava Vrabec.

Da bi se živio ovakav život vjere kakvog on nastoji živjeti, govorio nam je i koliko je važno da čovjek bude okruženi s ljudima koji dijele iste vrednote, pa i isti način života. Naglasio je kako jedni drugima trebaju biti na ohrabrenje. „Važno je nekako se osnažiti i obogatiti s takvim prijateljstvima.“
Na kraju, opisao nam je kako izgledaju njegove korizme te podijelio s nama ovogodišnju vrlo zanimljivu korizmenu odluku. O čemu se radi, saznajte u emisiji Vjera i nada u priloženom videu niže.

I neka nam u korizmenom hodu na ohrabrenje budu i Vrabecove zaključne misli u emisiji:

„Ima stvari u kojima se i ja još uvijek i sam borim i pokušavam izaći iz nekih stvari koje ne živim na dobar način, na koji bi Gospodin htio da činim i poručio bih da idemo dan po dan, i borimo se, i ne posustajmo, jer bude iza Velikog petka došao i Uskrs.“  
       

 

---