ČAKOVEC, 2. 8. 2017.

---

Mnogobrojni vjernici međimurskih župa hodočastili su u srijedu 2. kolovoza u Čakovec gdje se, u franjevačkoj župi sv. Nikole biskupa, slavi blagdan Gospe od Anđela. Samoj proslavi blagdana prethodila je i trodnevna duhovna priprava koja je svoj vrhunac imala u središnjem euharistijskom slavlju na sam blagdan Porcijunkule, koje je predvodio ljubljanski nadbiskup mons. Stane Zore. Neposredno prije središnjeg euharistijskog slavlja vjernici su sudjelovali u procesiji ulicama grada Čakovca u kojoj su nosili zavjetnu sliku Majke Božje od Anđela.

Uz mons. Zoru, mons. Antuna Perčića, generalnog vikara Varaždinske biskupije te župnika fra Željka Železnjaka, suslavilo je 20-tak svećenika međimurskih i susjednih dekanata Varaždinske biskupije te svećenici franjevci.

U svojoj je homiliji nadbiskup ljubljanski ponajprije zahvalio na darovanom nam daru Majke Božje i daru sv. Franje.
Sveti Franjo je toliko ljubio Boga da je i njegova ljubav prema čovjeku izlazila iz želje da svi ljudi postanu dionici Božje blizine. Puno toga iz života sv. Franje nas iznenađuje,a između ostaloga, njegov odnos prema crkvici sv. Marije Anđeoske u Porcijunkuli. Sv. Franjo je u svojoj svetačkoj intuiciji tražio od svoje braće vjernost mjestu u kojem je nastalo njihovo bratstvo, vjernost tom djeliću svijeta koji je zbog toga i dobio ime Porcijunkula, odnosno čestica. To je mjesto postalo simbol franjevačke odanosti Bogu i redovničkoj zajednici sve do danas.

- Pred tom se Franjinom željom i mi trebamo zapitati što je temelj naše vjernosti Evenđelju, što je nama sveto i što mi nećemo i ne možemo ostaviti, ako želimo biti to što jesmo, naglasio je mons. Zore.

Današnje nam vrijeme nameće uvjerenje da je važno da čovjek uživa, da se odreče odricanja. No odricanje je potrebno, ako želimo biti vjerni. Mons. Zore pozvao je vjernike da se zapitaju danas neka pitanja.
- Da li sam vjeran svojemu krštenju i krsnim obećanjima, vjeran svojim životnim odlukama, vjeran svojim obećanjima danim kod vjenčanja, obećanjima danima kod svećeničkog ređenja ili kod polaganja redovničkih zavjeta? Da li sam vjeran Svetoj Katoličkoj Crkvi?

Dokument brata Teobalda, asiškog biskupa, svjedoči nam o jednoj srpanjskoj noći 1216. godine kada je, za vrijeme molitve pred oltarom u Porcijunkuli, sv. Franjo doživio viđenje nebeskog prijestolja na kojem su se pojavili Isus i Marija okruženi anđelima. "Spasitelj je svoga slugu zapitao kakvu bi milost želio za sve ljude? Franjo je ponizno odgovorio: s tobom razgovara ubogi grešnik, stoga te milosrdni Bože molim milosrđe za svoju braću grešnike. I za sve one koji će skrušena srca prijeći prag ovoga mjesta. Da od tebe Gospodine, od tebe koji vidiš njihove muke, prime otpust za počinjene grijehe?", stoji u spomenutom dokumentu.

Iako je to bilo neuobičajeno, Franjo je zamolio papu za jedan takav otpust. Papa je prvotno odbio molbu no Franjo je nastavio moliti govoreći da ga ne traži to u svoje ime nego u ime Onoga koji ga je poslao, u ime Gospodina našega Isusa Krista. Iako je papinska kurija bila protiv, papa mu je to odobrio.

Nekoliko dana kasnije, Franjo je radosnu vijest prenio biskupima i vjernicima okupljenima kod Porcijunkule ovim riječima: "Braćo moja sve bih Vas rado uputio u nebesa. Ovdje su nebeska vrata!"

Nadalje mons. Zore je, iz ovog dokumenta brata Teobalda, istaknuo dva momenta. Franjo se prije svega priznaje grešnikom. Današnji svijet izgubio je osjećaj grijeha, dok papa Franjo pojašnjava da smo zapravo izgubili svijest o Božjoj prisutnosti. Božja blizina jest ono što nam razotkriva naše grijehe, udaljavanje od Boga zamagljuje nam osjećaj grijeha. Nadbiskup Zore zbog toga potiče vjernike da po uzoru na Franjino priznanje vlastite grešnosti budu otvoreni Gospodinu, koji je milosrdan prema grešniku.
- Bog nam ne razotkriva naš grijeh zato da nas osudi, nego radi toga da nas spasi. Da nam otvori put u Kraljevstvo nebesko. Radi toga nam je darovao sakrament svete ispovjedi, radi toga nam po Crkvi dodjeljuje otpuste, da bi nam otvorio svoje kraljevstvo na nebesima, naglasio je nadbiskup.

Nadalje mons. Zore istaknuo je drugi važan momenat dokumenta brata Teobalda, a to je Franjina želja da nas sve uputi u nebo. Čežnja za nebom nije samo njegova osobna čežnja, nego čežnja da svi ljudi, svi grešnici, dođu na nebesa.

- S tim u vezi nameće mi se pitanje što je ono u životu što prvotno želimo svojim najbližima i sebi, a potom i svim drugim ljudima. Da li se naše želje više ili manje zaustavljaju na vrijednostima i ostvarenjima ovoga svijeta: zdravlje, sreća, uspjeh, gospodarski napredak? Sa svime time ništa nije naopako, ali sve je to ipak tako prolazno. Da li nam ponekad pada na pamet da bismo sebi i drugima mogli poželjeti nebesa kao konačno ispunjenje svih naših želja i očekivanja, zapitao se mons. Zore.

Upravo je nebesa, ističe nadbiskup, sv. Franjo želio za sve ljude. Nebesa kao puninu života s Bogom. Njegova svetačka smjelost omogućuje nam danas sudjelovanje u milosti porcijunkulskog oprosta, koji je za sve nas izmolio od Pape. Zbog toga danas zahvaljujemo na daru sv. Franje.

---