LUDBREG, 31. 8. 2023.

---

Biskupijsko hodočašće ministranata i vjeroučenika u ludbreško svetište Predragocjene Krvi Kristove i ove je godine organizirano u sklopu Dana ludbreške Svete nedjelje, na „Sveti četvrak“ 31. kolovoza ove godine.

Više od 300 ministranata okupilo se u jutarnjim satima na prostoru svetišta gdje im je dobrodošlicu poželio novi predstojnik Ureda za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije vlč. Ivica Cujzek. On je izrazio radost što je toliko ministranata u blizini relikvije Presvete Kriv Kristove razmišljalo o Isusu Kristu po primjeru svetosti blaženog Carla Acutisa.

„Ovaj susret uvijek se događa s ciljem da se okupi zajednica ministranata i vjeroučenika, da ih se "makne" iz svakodnevice života, da budu ovdje u našem biskupijskom svetištu, da razmišljaju o vjeri, grade iskreno zajedništvo i, daj Bože, da taj susret pomogne, ojača njihov životni hod, možda u budućnosti neko duhovno zvanje ili neko dobro zanimanje na putu njihova života“, rekao nam je vlč. Cujzek.

Susret je započeo kratkom molitvom, a potom i katehezom o bl. Carlu Acutisu koju je okupljenim ministrantima održao vlč. Petar Mlakar, ludbreški župnik in solidum.

Kateheza o bl. Carlu Acutisu

Predstavljajući život bl. Carla, vlč. Mlakar je poučio kako je za proglašenje nekoga blaženim, odonosno svetim, potrebno da ta osoba živi krepostan život, što između ostalog uključuje dobrotu, strpljivost, pomaganje, radost, pobožnost i druge kreposti, te čudo. Prisutne ministrante je potom vlč. Mlakar upoznao s čudom ozdravljenja koje se dogodilo dječaku Mattheusu Viannu, po zagovoru Carla Acutisa te je proglašen blaženim.

Vlč. Mlakar nadalje je govorio o Carlovoj ljubavi prema euharistiji, Djevici Mariji, ali i o jednostavnosti njegova života koji je živio poput uobičajenih dječaka: igrao je video-igrice, volio je sport - igrao nogomet, košarku, tenis, skijao je. Bio je druželjubiv, a volio je i pomagati. Imao je i mana, ali ono što čovjeka čini svetim jest da se s njima borio i nastojao ih pobjeđivati. To je činio redovito se ispovijedajući.

U svojoj bolesti koja ga je zahvatila, bl. Carlo je bio strpljiv, smatrao je kako ima drugih koji trpe više od njega, a svoja trpljenja i samu smrt prikazao je za Papu i Crkvu, rekao je u svojoj katehezi vlč. Mlakar.



Euharistija je autocesta za Nebo?

Nakon kateheze uslijedile su radionice po skupinama, a potom i euharistijsko slavlje koje je predslavio preč. Anđelko Košćak, biskupski vikar za kler.

U svojoj homiliji ministrantima je posvjestio kako su oni, ne samo blizu svećeniku, već „ponajprije blizu samom Isusu Kristu, Onome koji nas je okupio, koga slavimo, koga slušamo i koga u konačnici blagujemo u svetoj misi. Tome ste vi kao ministranti svjedoci.“

Nadalje je i preč. Košćak u svojoj homiliji podsjetio na život bl. Carla Acutisa, kako je on već od dvanaeste godine bio svjestan kome treba predati svoj život, a osobito je bio zagledan u euharistiju za koju je rekao kako je autocesta do Neba.

„Gorivo koje nas nosi tom autocestom su vjera, nada i ljubav. Dok to u sebi živimo, onda zapravo idemo, onda imamo goriva. Ono što označava autocesta su sakramenti koje tijekom svojeg kršćanskog života možemo svakog dana obilno primati, na osobiti način euharistiju. I kad se to sve zajedno nađe u jednome, kad živimo tim duhom, kada smo doista živi članovi Crkve, a to vi kao ministranti jeste, i kad u sebi nosite i živite darove vjere, nade i ljubavi, kad rado pristupate sakramentima euharistije, ispovijedi i drugim sakramentima, tada zapravo idemo prema Onome koji nas nestrpljivo čeka i raduje se našem dolasku, a to je sam Bog“, naglasio je ministrantima preč. Košćak. 

Potaknuo ih je također i da, po primjeru bl. Carla,  bez obzira što su mladi, pa i djeca, da trajno svakog dana priželjkuju trenutak susreta s Gospodinom. „Već sada trebamo priželjkivati biti dionici Neba, tako je živio i blaženi Carlo“, rekao je.




Čitav život budite blizu Isusu

Na kraju, posvijestio je ministrantima i kako imaju lijepo mjesto u crkvi: blizu oltara.

„Na oltar donosite kruh i vino. To nije samo da poslužite kao konobari, nego zapravo donosite ovaj svijet, nas same, cijelu župnu zajednicu preko kruha i vina prinosite na oltar - sve ono što je važno za naš život, rast i napredak u našem vjerničkom životu. I znamo da to ne ostaje kruh i vino, nego taj kruh postaje Tijelo Kristovo, to vino postaje Krv Kristova, a to je važno za sadašnji život i za vječnost. I zato, vaš ministrantski život neka ne bude samo kroz nekoliko godina ministriranja, nego budite oni koji ćete čitav život htjeti posluživati Isusa. Da čitav život budete blizu Isusa, da ga nikada ne napustite, da ono što sada stječete kao ministranti, živite čitav život. Da ne odustanete od toga da poslužujete Isusa, nego da uvijek budete s Njime“, potaknuo je ministrante preč. Košćak. 

Nakon svete mise ministranti su imali slobodno vrijeme za ručak i druženje, a potom su iz Svetišta u procesiji otišli u župnu Crkvu Presvetog Trojstva u Ludbregu gdje su susret završili euharistijskim klanjanjem.



Ministranti svjedoče

O ljepoti i vrijednosti ovog susreta, ali i samog ministriranja posvjedočili su nam neki od ministranata. Tako Andrija iz Župe sv. Nikole u Varaždinu kaže da mu se najviše sviđa biti prisutan kod prinosa darova i skupljati milostinju. U Ludbregu mu se, pak, najviše svidjela igra tijekom radionice, a za bl. Carla Acutisa  rekao je da ga se posebno dojmilo što je primao siromahe u svoju kuću kako bi ih nahranio.  

Leona iz Župe Uskrsnuća Isusova u Kućan Marofu je učenica srednje škole, a ministrantica je postala nakon Prve pričesti. Kako nam je rekla, osjetila je poziv da bi to moglo biti za nju, a dodatno ju je potaknuo i tata koji je kao dijete ministrirao. U Ludbregu ju se posebno dojmilo zajedništvo ministranata, a glede Carla Acutisa ističe da je puno naučila o euharistijskim čudima.

Laura je, pak, iz Župe sv. Luke u Kalinovcu, a ministrantica je jer voli Isusa. Svidjela joj se krunica koju su izrađivali u radionici s animatorima. Spomenula je i kamenčiće koje su bacali, odbacivali kao što grijehe bacaju od sebe, ispovijedaju u ispovijedi.

Nela iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici postala je ministrantica s četiri godine, a njezina prijateljica Mirjam iz iste Župe rekla je kako je na ovom susretu u Ludbregu saznala da je Carlo umro od smrtne bolesti i da je proglašen blaženim. Također se i ovim dvjema ministranticama svidjela radionica u kojoj su sudjelovale. Kažu kako će i dogodine opet doći.

Luka iz Župe Presvetog Trojstva iz Nedelišća postao je ministrant prije otprilike tri godine jer je htio biti bliže Bogu i oltaru. Radionice su mu bile vrlo poučne i zanimljive, a preporučuje i drugima da dođu i da sudjeluju na ovakvom susretu.

Andrija Havaić, osim što je i sam ministrant, na susretu u Ludbregu bio je i animator. Imao je grupu djece od 3. do 5. razreda osnovne škole te ističe kako su djeca bila vesela, razigrana, kreativna i maštovita, i da mu je bilo jako lijepo raditi s njima.

 

---