VARAŽDIN, 25. 12. 2024.

---

Varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je svečanu misu polnoćku u božićnoj noći u katedrali Uznesenja BDM, u zajedništvu sa svećenicima na službi u Varaždinu i u središnjim biskupijskim ustanovama.
Pozdravljajući mnoštvo okupljenih vjernika koji su ispunili katedralu biskup je istaknuo kako nas utjelovljenje Božjeg sina koji je radi nas i radi našeg spasenja sišao s nebesa potiče na odgovor ljubavi prema Bogu.

Na početku homilije biskup Radoš je ukratko podsjetio kako su nam četiri nedjelje došašća navijestile i pomalo otkrivale koga čekamo; onaj koji dolazi je Krist - Sin Božji, Spasitelj, Bog koji se utjelovio i postao Bog s nama. „Danas nije više potrebno objašnjavati tko je onaj koji dolazi, tajna Božića već nam je otkrivena. Noćas smo došli ovdje da proslavimo, da ponovno promatramo obećanje koje je Gospodin dao, da osjetimo kako je ono prisutno u našem životu, kako ono rađa radošću, zahvaljivanjem i divljenjem. Riječ koju bih htio podvući je divljenje. Divljenje je ulaznica za ovo slavlje, a za divljenje je potrebno srce i oko djeteta koje je sposobno uvijek iznova se iznenaditi, zadiviti i radovati. Upravo to molimo večeras: daj nam Gospodine oko i srce djeteta da nam ovo otajstvo radosti ne bude sakriveno nego da nam se objavi“, kazao je na početku homilije biskup.

Upozorio je potom propovjednik kako trebamo izbjeći misli da trebamo zaslužiti ljubav i Božju blizinu jer upravo nam Božić poručuje kako ne moramo biti savršeni, ne možemo i ne trebamo zaslužiti  Božju ljubav. Kazao je kako ništa nije zapreka da On dođe k nama, u život kakav živimo trenutno jer On dolazi da nas spasi.

U nastavku homilije biskup je tumačio Lukin izvještaj o Isusovom rođenju te smještajući likove na šahovsku ploču promišljao o odnosima moći i neobičnosti Božje logike. Dok s jedne strane imamo cara Augusta, koji je 'kralj' na šahovskoj ploči, on ima moć, njemu sve služi, s druge strane imamo 'pješake', one zadnje, neznatne, koje se žrtvuje u borbi za moć, pojasnio je biskup i dodao kako nam evanđelist Luka u tim posljednjima i neznatnima otkriva Mariju, Josipa i novorođenog Isusa, ali i pastire.

Zadržavajući se potom na likovima pastira mons. Radoš je najprije ocrtao njihov položaj i ulogu u društvu ističući kako su oni posljednji, nevažni, siromašni, na rubu društva, no „oni su za nas put do Betlehema. Oni su za nas put vjere“, kazao je biskup.

Naveo je potom karakteristike pastira koje vjernici trebaju nasljedovati. Prva karakteristika je čuti i odlučno odgovoriti, „čuli su ove riječi: 'evo javljam vam blagu vijest'. I odmah će odlučiti. Hajdemo do Betlehema pogledati što se to dogodilo. Događaj koji nam je kazao Gospodin možemo i očima vidjeti“, protumačio je biskup Radoš.

Druga karakteristika je djelovanje, pastiri odmah 'pohitiše', nastavio je tumačiti propovjednik te kazao kako je upravo ovo kretanje, biti na putu, glavna karakteristika vjernika koji nikada ne staje, koji uvijek ide naprijed.
 
„Treći korak je od otkriće. Nađoše dijete i ne samo dijete koje je vidljivo u tijelu ne samo da oči vide, nego i duša čita da je ovdje, u ovome tijelu, sakrivena tajna. Da se u ovome tijelu Bog utjelovio. Možda ne znaju to objasniti, ali naslućuju da je to posebno dijete jer anđeo im reče da je to dijete rođeno za njih, za sve ljude i da je on Spasitelj“, pojasnio je biskup treću karakteristiku pastira te dodao četvrtu, a to je da pastiri postaju navjestitelji oni koji prenose drugima Radosnu vijest o rođenju spasitelja.

Aktualizirajući na kraju propovijedi poruku pastira biskup je kazao kako su vjernici oni koji čuju, odlučno kreću, otkrivaju Gospodina i šire, prenose na druge oduševljenje svoje vjere. Spomenuo je nadalje kako se često može čuti kako je naša Crkva umorna, stara, da su umorni vjernici, biskupi, svećenici, kao da je Bog u njihovom životu ostario. Lijek za to je prema biskupu Radošu povratak u Betlehem. „Pođimo u Betlehem. Pogledajmo, vidimo i vratimo se puni radosti i oduševljenja. Neka to bude i večeras jer se Bog danas nama upravo tako daje. U jednostavnosti, snazi, ljubavi koja je besplatna, koja je moćna, koja je za svakoga od nas. Ona se ne može iscrpiti“, potaknuo je okupljene vjernike mons. Radoš i završio homiliju riječima: „ Svima vama od srca želim da budete pastiri koji traže put do Betlehema. Nalaze ga, klanjaju se Bogu i tako mijenjaju svoj život. A onda i lice Crkve, bore nestaju, ono što je teško, rane, idu u prošlost, a ono što je lijepo, oduševljeno neka se širi dalje od nas vjernika“.

Na kraju misnog slavlja biskup Radoš je izrekao svoju božićnu čestitku uz riječi zahvalnosti svima koji su sudjelovali u slavlju, napose svećenicima, bogoslovima, pjevačima i sviračima. Poželio je svima da ih Gospodin zadivi svojom prisutnošću, da se rodi u njima kako bi Njegovo rođenje ponijeli onima za koje žele da se Bog rodi u njima.

Svečanu božićnu polnoćku svojim su pjevanjem i sviranjem uveličali Katedralni zbor Chorus dominicalis uz dirigenta Mislava Lucića i orguljaša Višeslava Jaklina kojima su se pridružili Tomislav Ratković i Marko Mumlek na trubama, Patricija Percl i Fabijan Šamec na trombonima te Rupert Čunko na timpanima.

---