Misu rođenja Gospodnjeg u Varaždinskoj katedrali predslavio je mons. Josip Mrzljak
VARAŽDIN, 25. 12. 2020.
Svečano euharistijsko slavlje Rođenja Gospodinova na Božić je u Varaždinskoj katedrali predslavio mons. Josip Mrzljak, umirovljeni varaždinski biskup, a koncelebrirao je mons. Bože Radoš, mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, te vlč. Marko Domiter, tajnik biskupa Radoša.
Na početku euharistijskog slavlja mons. Mrzljak je podsjetio kako od događaja Božjeg rođenja, na Zemlji čovjek više nije sam, a taj Božji dolazak događa se i danas.
„To je radost ove svetkovine: da Bog želi biti neprestano s nama, u svakom trenutku našega života. Radosno slavimo danas ovu veliku svetkovinu moleći Boga za oproštenje grijeha.“ poručio je biskup Mrzljak na početku.
U svojoj propovijedi, nastavno na naviješteno evanđelje, Ivanov Proslov, biskup Mrzljak je promišljao o riječi i Riječi rekavši kako su riječi nešto dragocjeno što ljudi imaju i bez njih bi teško bilo moguće zamisliti život. One mogu biti lijepe i ugodne – pozitivne, ali i negativne: koje druge vrijeđaju. Sigurno, ovih dana ljudi će jedni drugima uputiti mnogo lijepih riječi čestitaka i želja.
I evanđelist Ivan u svome proslovu govori o Riječi – to je Riječ koja je bila u početku. Riječ koja je Bog, koja dolazi k nama, Riječ koja često puta ne govori.
„Upravo u Betlehemu Riječ ne govori, nego postaje čovjek, jedan od nas, nama blizu da bliže ne može doći. To je ta Božja Riječ koja dolazi čovjeku, a koja mu želi donijeti svijetlo da čovjek ne luta u tami.“ Istaknuo je mons. Mrzljak.
Podsjetio je i kako je Bog i prije govorio ljudima po prorocima, ali u jednom trenutku dolazi punina vremena te se Njegova riječ utjelovljuje i Bog postaje čovjekom. No, tu Riječ je važno prepoznati i razumjeti taj Božji govor i prihvatiti ga. Da bi to mogao, potrebno je da se čovjek toj Riječi i približi.
Evanđelist piše kako Bog 'K svojima dođe i njegovi ga ne primiše', a biskup Mrzljak napominje kako se to događa neprestano, ne samo tada u Betlehemu, nego kroz cijelo vrijeme naše povijesti
„Bog dolazi k svojima, dolazi k ljudima, a njegovi ga odbacuju, često puta ne razumiju ni ne žele čuti.“, rekao je biskup Mrzljak.
I dok se nama u životu događa da mislimo kako je uzaludno govoriti ako znamo da nitko ne sluša, biskup Mrzljak ukazuje kako je Bog, za razliku od nas, ustrajan i neprestano govori. Doduše, to nije govor galame i vike, već govor tišine, govor koji govori čovjeku u njegovoj najdubljoj nutrini.
„On govori u dušu, u srce čovjeka, ali dakako da čovjek mora biti spreman tada čuti. Čovjek može i odbaciti, može reći 'Ne želim slušati taj govor, ne želim prihaviti tu Riječ koja dolazi k meni.' Kao što se među nama ljudima može dogoditi da ne želimo slušati jedni druge, da uopće možda prekinemo i kontakte, i ne razgovaramo među sobom, ali Bog je ustrajan. On nikada ne prekida to upućivanje svoje Riječi nama ljudima.“ naglasio je biskup Mrzljak zaključivši svoju homiliju poticajem „da prihvatimo Božju Riječ i da, možda poput Marije, možemo i mi reći: 'Gospodine, neka mi bude po Tvojoj riječi'.
Na kraju euharistijskog slavlja, okupljenim vjernicima u varaždinskoj katedrali, ali i onima koji su misu pratili putem medija: Vtv televizije, You tube kanala Varaždinske biskupije i facebook stranice I bit ćete mi svjedoci, nekoliko riječi uputio je i biskup Radoš.
„Ovogodišnja proslava Rođenja Isusova tako je slična Njegovome rođenju. Rodio se u štalici, u tišini, bez puno ljudi. Samo je jedna obitelj, obitelj pastira, mogla doći pohoditi i slaviti. Slično je i danas - slavimo Božić tiše nego obično, bez puno ljudi. Ali mi koji smo došli ovdje, možemo slaviti kao pastiri. Oni su pošli kući ožareni radošću. U njihovoj duši bio je plamen, žar kojega su dalje nosili i dalje su slavili, čestitali jedni drugima Božić. Nisu možda tada znali kazati kao mi 'Sretan Božić', ali to su svojom riječju učinili.“ poručio je mons. Radoš te biskupu Mrzljaku, kao i svim vjernicima, uputio božićnu čestitku poželjevši „da Božić ispuni vaš život, zapali vaše grudi, neka bude vaša sreća, i neka vas ispuni srećom, i svima onima kojima budete riječima čestitali, neka se prenese radost, život Božića.“
Potom je svoju božićnu čestitku izrekao i mons. Mrzljak dodavši i imendansku čestitku varaždinskom biskupu Boži Radošu kao i svima koji nose to ime i na dan Božića slave imendan.
Tekst: Iva Kuzmić
Fotografije: Anita Treščec
Svečano euharistijsko slavlje Rođenja Gospodinova na Božić je u Varaždinskoj katedrali predslavio mons. Josip Mrzljak, umirovljeni varaždinski biskup, a koncelebrirao je mons. Bože Radoš, mons. Antun Perčić, generalni vikar Varaždinske biskupije, te vlč. Marko Domiter, tajnik biskupa Radoša.
Na početku euharistijskog slavlja mons. Mrzljak je podsjetio kako od događaja Božjeg rođenja, na Zemlji čovjek više nije sam, a taj Božji dolazak događa se i danas.
„To je radost ove svetkovine: da Bog želi biti neprestano s nama, u svakom trenutku našega života. Radosno slavimo danas ovu veliku svetkovinu moleći Boga za oproštenje grijeha.“ poručio je biskup Mrzljak na početku.
U svojoj propovijedi, nastavno na naviješteno evanđelje, Ivanov Proslov, biskup Mrzljak je promišljao o riječi i Riječi rekavši kako su riječi nešto dragocjeno što ljudi imaju i bez njih bi teško bilo moguće zamisliti život. One mogu biti lijepe i ugodne – pozitivne, ali i negativne: koje druge vrijeđaju. Sigurno, ovih dana ljudi će jedni drugima uputiti mnogo lijepih riječi čestitaka i želja.
I evanđelist Ivan u svome proslovu govori o Riječi – to je Riječ koja je bila u početku. Riječ koja je Bog, koja dolazi k nama, Riječ koja često puta ne govori.
„Upravo u Betlehemu Riječ ne govori, nego postaje čovjek, jedan od nas, nama blizu da bliže ne može doći. To je ta Božja Riječ koja dolazi čovjeku, a koja mu želi donijeti svijetlo da čovjek ne luta u tami.“ Istaknuo je mons. Mrzljak.
Podsjetio je i kako je Bog i prije govorio ljudima po prorocima, ali u jednom trenutku dolazi punina vremena te se Njegova riječ utjelovljuje i Bog postaje čovjekom. No, tu Riječ je važno prepoznati i razumjeti taj Božji govor i prihvatiti ga. Da bi to mogao, potrebno je da se čovjek toj Riječi i približi.
Evanđelist piše kako Bog 'K svojima dođe i njegovi ga ne primiše', a biskup Mrzljak napominje kako se to događa neprestano, ne samo tada u Betlehemu, nego kroz cijelo vrijeme naše povijesti
„Bog dolazi k svojima, dolazi k ljudima, a njegovi ga odbacuju, često puta ne razumiju ni ne žele čuti.“, rekao je biskup Mrzljak.
I dok se nama u životu događa da mislimo kako je uzaludno govoriti ako znamo da nitko ne sluša, biskup Mrzljak ukazuje kako je Bog, za razliku od nas, ustrajan i neprestano govori. Doduše, to nije govor galame i vike, već govor tišine, govor koji govori čovjeku u njegovoj najdubljoj nutrini.
„On govori u dušu, u srce čovjeka, ali dakako da čovjek mora biti spreman tada čuti. Čovjek može i odbaciti, može reći 'Ne želim slušati taj govor, ne želim prihaviti tu Riječ koja dolazi k meni.' Kao što se među nama ljudima može dogoditi da ne želimo slušati jedni druge, da uopće možda prekinemo i kontakte, i ne razgovaramo među sobom, ali Bog je ustrajan. On nikada ne prekida to upućivanje svoje Riječi nama ljudima.“ naglasio je biskup Mrzljak zaključivši svoju homiliju poticajem „da prihvatimo Božju Riječ i da, možda poput Marije, možemo i mi reći: 'Gospodine, neka mi bude po Tvojoj riječi'.
Na kraju euharistijskog slavlja, okupljenim vjernicima u varaždinskoj katedrali, ali i onima koji su misu pratili putem medija: Vtv televizije, You tube kanala Varaždinske biskupije i facebook stranice I bit ćete mi svjedoci, nekoliko riječi uputio je i biskup Radoš.
„Ovogodišnja proslava Rođenja Isusova tako je slična Njegovome rođenju. Rodio se u štalici, u tišini, bez puno ljudi. Samo je jedna obitelj, obitelj pastira, mogla doći pohoditi i slaviti. Slično je i danas - slavimo Božić tiše nego obično, bez puno ljudi. Ali mi koji smo došli ovdje, možemo slaviti kao pastiri. Oni su pošli kući ožareni radošću. U njihovoj duši bio je plamen, žar kojega su dalje nosili i dalje su slavili, čestitali jedni drugima Božić. Nisu možda tada znali kazati kao mi 'Sretan Božić', ali to su svojom riječju učinili.“ poručio je mons. Radoš te biskupu Mrzljaku, kao i svim vjernicima, uputio božićnu čestitku poželjevši „da Božić ispuni vaš život, zapali vaše grudi, neka bude vaša sreća, i neka vas ispuni srećom, i svima onima kojima budete riječima čestitali, neka se prenese radost, život Božića.“
Potom je svoju božićnu čestitku izrekao i mons. Mrzljak dodavši i imendansku čestitku varaždinskom biskupu Boži Radošu kao i svima koji nose to ime i na dan Božića slave imendan.
Tekst: Iva Kuzmić
Fotografije: Anita Treščec