VARAŽDINSKE TOPLICE, 13.4.2022.

---

U Župi sv. Martina biskupa u Varaždinskim Toplicama u srijedu 13. travnja bila je organizirana molitva za mir u Ukrajini. U 19 sati je redovnu svetu misu na hrvatskom jeziku predslavio župnik preč. Stjepan Mostečak koji je uvodno rekao kako svakodnevnoj molitvi za mir u cijelom svijetu, a napose u Ukrajini ovom svetom misom i molitvom nakon mise, koju će predvoditi prof. Taras Barščevski, želimo za mir moliti s novim stanovnicima Župe, ukrajinskim izbjeglicama.

U svojoj je kratkoj homiliji župnik Mostečak razmatrao nad navještenim evanđeoskim odlomkom događaja Posljednje večere kada Isus govori učenicima da će ga jedan od njih izdati. Upravo apostol Juda i njegovo pitanje Isusu: „Da nisam ja, učitelju?“  govori nam kako je teško priznati vlastiti grijeh. Juda sam sebi ne želi priznati da je spreman Isusa izdati za novac. Uporan i trajni grijeh dovodi do gubitka osjećaja za grijeh, negiranje i umanjivanje grijeha. Svi smo pozvani napose u ovom Velikom tjednu hrabro i odvažno pogledati naše grijehe, priznati ih u sakramentu ispovijedi i iskusiti slobodu koju nam Gospodin želi.

Nakon svete mise prof.dr. Taras Barščevski i sestra bazilijanka Veronika Galatan predvodili su „moleben za mir u ratno vrijeme“ na ukrajinskom jeziku s ponekim zazivima i na hrvatskom jeziku.

Susret i druženje ukrajinskih izbjeglica i domaćina nastavio se u župnoj dvorani gdje je profesor Barščevski održao i kratki duhovni nagovor „Ususret Uskrslom“ nakon čega je nastavljeno druženje domaćina i ukrajinskih izbjeglica.

Od prvog trenutka dolaska ukrajinskih izbjeglica u prihvatni centar u Varaždinskim Toplicama župnik Stjepan Mostečak i članovi župnog Caritasa nastojali su uključiti se u materijalno pomaganje izbjeglicama, a njihovi tjedni susreti kada oni mogu doći po potrebne stvari u prostore župnog Caritasa stvorio je bliske i prijateljske odnose domaćina i izbjeglica. O tome nam svjedoči voditeljica župnog Caritasa gospođa Ankica Ivanušec: "Lijepo smo ih prihvatili, oni su nas prihvatili. Svaki petak dolaze da si podignu što im je potrebno. Jednostavno, naša srca su puna. Mi ih razumijemo jer smo mi to sve prošli. Kod nas je bio rat i razumijemo što je to i kako je to. Što su riječi bez djela? Ništa. Znači moramo raditi, moramo pomagati jedni drugima, činiti djela milosrđa."

Osim materijalne pomoći župljani su predvođeni svojim Župnikom redoviti i ustrajni u molitvi, a župnik Mostečak ističe: "osjetili smo da osim materijalne pomoći potrebno je u ovim vremenima pred Uskrs, a i inače ljudima pružiti i nekakvo duhovno osvježenje. Pa sam došao na zamisao da pozovem profesora Tarasa da on održi ovaj jedan duhovni susret s njima, na ukrajinskom jeziku tako da se i oni tako duhovno obnove i da osjete da ih nismo ni tako zaboravili."
Irina Lenčak izbjegla iz Ukrajine sa svojom bakom koja ima 78 godina zadovoljna je smještajem i načinom na koji su prihvaćeni ovdje u Varaždinskim Toplicama: "Sve imamo i sve je u redu, kako treba. Ljudi pomažu u svemu nama Ukrajincima, pričaju s nama. Trebamo samo mir i ništa više."

 O samom susretu sa svojim sunarodnjacima u Varaždinskim Toplicama profesor Barščevski nam je rekao: "Meni samom je emotivno što čujem ukrajinski jezik u ovako većoj grupi. Mislim da je i za njih emotivno, a možda i malo neočekivano. Mislim da žele to i da im je potrebno. Mi možemo puno pomoći kao Caritas, pomoći materijalno, ali i nekako duhovno, razgovorom, ipak ljudi žele čuti  Riječ Božju na svom jeziku."

Na ovom duhovnom susretu bila je i Ukrajinka sestra bazilijanka Veronika  Galatan koja je u Hrvatskoj na usluzi izbjeglim sunarodnjacima te svakodnevno svjedoči teškim ratnim iskustvima i pričama te ističe koliko je važan i ovaj vid pomoći ukrajinskim izbjeglicama: "Ljudi su stvarno zahvalni zato što smo došli i važno im je da čuju molitvu na svom jeziku u kojoj se govori za prestanak rata, pomoć vojnicima, narodu. Ono što možemo pružiti je da molimo zajedno s njima, da razgovaramo."

Svi sudionici susreta izrazili su nadu u nastavak ovakvih druženja i susreta.

---