VARAŽDIN, 29.5.2023.

---

Na blagdan Marije Majke Crkve u ponedjeljak 29. svibnja, koji se ove godine spojio sa svetkovinom godišnjice posvete varaždinske katedrale, okupili su se klanjatelji Trajnog euharistijskog klanjanja koje će na svetkovinu Tijelova započeti u Varaždinu.

Susret je započeo u 18 sati, a moderirala ga je glavna koordinatorica TEK-a u Varaždinu Marta Kranjčec. Bio je to pripremni susret koji je okupio tristotinjak klanjatelja koji su primili upute i informacije o početku i odvijanju Trajnog euharistijskog klanjanja te su upoznali koordinatore njihovog sata klanjanja.

Nakon toga varaždinski biskup Bože Radoš, u zajedništvu s umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom, duhovnikom TEK-a preč. Franjom Biškupom, gvardijanom franjevačkog samostana fra Draganom Grizeljom i vlč. Markom Domiterom, predslavio je sveto misno slavlje.

U svojoj je homiliji biskup Radoš rekao kako s pravom Marija nosi naziv Majka Crkve jer kako se silaskom Duha Svetoga rađa zajednica Crkve ona, koja ima životno iskustvo djelovanja Duha Svetoga, pomaže zajednici Isusovih učenika razumjeti i prihvatiti Duha Svetoga. Podsjetio je biskup Radoš na tri događaja iz Marijina života u kojima je Duh Sveti zahvaćao u njezin život. To su događaj začeća Isusova po Duhu Svetom, potom primanje dara majčinstva zajednici Isusovih učenika okupljenima pod križem kojima Isus predaje svoj Duh te naposljetku događaj Pedesetnice u kojem su apostoli okupljeni oko Marije u molitvi. Marija, kazao je biskup Radoš, „ima iskustvo Duha Svetoga i može posvjedočiti tko je to Duh Sveti, da je to Bog među nama, da je to treća božanska osoba. Ona može posvjedočiti Božju ljubav koja se razlijeva u srcima ljudi kada silazi Duh Sveti jer u njezinoj se nutrini razlio Duh Sveti kao ljubav, kao život, kao dijete koje je primila na dar od Boga“.

Marija je šator u kojem se nastanio Bog među nama, a danas je taj šator u kojem Bog prebiva njegova Crkva. I ta Crkva gradi mjesta susreta s Bogom, gradi crkve u kojima, kao u ovoj katedrali više od 350 godina, boravi Bog i u kojima se mi vjernici susrećemo s Bogom i braćom, posebno u slavlju Euharistije, rekao je biskup.

I izvan slavlja svete mise u Svetohraništu, u Božjem prebivalištu, Isus nas čeka da ga pohodimo i da budemo s njime i na taj se poziv odazivate svojom odlukom da budete klanjatelji u kapelici Trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu, rekao je biskup okupljenim klanjateljima. Možemo to gledati kao da odvajamo svoje vrijeme da bismo bili s Njim, kao da mi nešto činimo Njemu, ali možemo to gledati i drugačije. On nam je dao termin da možemo doći k Njemu, rezervirao je svoje vrijeme za nas, zna da nam je potreban, kazao je biskup klanjateljima te ih upozorio kako će zasigurno u klanjanju biti trenutaka umora, rastresenosti, duhovne odsutnosti, ali „kad ne mogu moliti riječima, srcem, ljubavlju, mogu moliti svojim prisutnim tijelom. Nemojte nikada kad odlazite iz kapele Trajnog euharistijskog klanjanja imati osjećaj da niste Gospodinu poklonili ništa jer poklonili ste mu svoje tijelo da bude blizu Njega jer znate da blizina s Njim liječi i daje snagu i onda kada smo svjesni i kada nismo.“

Usporedio je na kraju homilije biskup Radoš naš odlazak Gospodinu s posjetom odrasle djece roditeljima jer ih roditelji žele vidjeti, susresti, baš kao što Gospodin čezne za susretom s nama. U tim susretima roditelji samim pogledom na svoju djecu prepoznaju njihove radosti, muke i terete. „Kako tek Bog može vidjeti kroz naše oči što se to događa u nama, u našim obiteljima, u društvu u kojem se krećemo. Njegov pogled ima ljekovita svojstva, liječi, daje novu snagu… Ovaj sat klanjanja na koji ste se odlučili može biti sat spasenja, ognjište na kojem ćete grijati svoj život“, kazao je biskup Radoš.

Podsjetio je završno biskup na događaj iz knjige Izlaska kada je Mojsije sišao sa Sinaja, a lice mi je isijavalo svjetlost jer je boravio s Gospodinom, te poželio okupljenima da i njihova lica, nakon ure klanjanja, isijavaju svjetlom Gospodnjim te da svijetle ovome gradu i čitavoj Varaždinskoj biskupiji.

Nakon svete pričesti klanjatelji su izvršili čin posvete Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu, te su primili biskupovo pismo kojim im povjerava poslanje čuvara i klanjatelja Presvetog Oltarskog Sakramenta u gradu Varaždinu.

---