ČAKOVEC, 29. 5. 2024.

---

Prvi Svjetski dan djece održan je u Rimu 25. i 26. svibnja 2024. pod pokroviteljstvom Dikasterija za kulturu i obrazovanje. Među tisućama djece iz cijeloga svijeta bila je i skupina iz Hrvatske - 48 djece koji su sudjelovali u subotnjem programu na stadionu Olimpico i u nedjeljnom susretu s papom Franjom na Trgu sv. Petra. Među njima bile su i tri djevojčice iz Međimurja Rahela, Ana i Vjera koje su s nama podijelile svoje iskustvo s ovog susreta koje donosimo u nastavku.

---

Na put za Rim gdje će se održati 1. svjetski susret djece s papom krenule smo u četvrtak 23. svibnja navečer. Autobus je krenuo iz Čakovca, i bilo nas je za početak samo troje putnika. Cijeli bus za nas. Zabavno. Ali bilo je još zabavnije kad su nam se pridružili Križevčani. U Zagrebu je bus bio gotovo pun, a na granici s Italijom, već u noći, ušli su posljednji putnici iz Istre. Bilo nas je odasvud, iz svih krajeva Hrvatske, a čak i iz Makedonije.

U petak smo stigli u Rim oko 10 sati. Posjetili smo kuću Chiare Lubich, osnovateljice Pokreta fokolara. Vidjeli smo puno njenih diploma, nagrada i poklona koje je primila iz cijelog svijeta. Vidjeli smo njenu sobu i krevet na kojem je spavala i umrla. Posjetili smo i kapelicu i grob gdje je sahranjena. Nakon svete mise sreli smo se s predsjednicom Pokreta fokolara i darovali joj pripremljeni poklon. Postavili smo joj i par pitanja na koja nam je odgovorila. Ručali smo i igrali se.

Subota, 25. svibnja, je bila nezaboravna. Ušli smo na ogroman stadion i čudila sam se baš svemu. Na sebi smo imale narodne nošnje. Isprve nam se baš nisu nosile, ali kad su nam rekli da možda budemo bliže papi u nošnjama, nismo čekale ni sekundu već smo sve u isto vrijeme rekle "Ja idem". Hodali smo po stadionu u povorci s djecom drugih država svijeta i mahali zastavama Hrvatske. Vikali su nam sa stadiona „Modrić, Modrić!“  😊. A onda, kad je došao papa, e, onda je bilo ludilo! Svi su ustali, vikali, pljeskali... U sebi sam tad pomislila: Bože hvala ti što sam mogla ovamo doći. To sam pomislila zato što nikad nisam mislila da ću uopće ikada imati priliku vidjeti papu. Za mene je to bila ogromna stvar. Bio je to stvarno nezaboravan događaj.

Na stadionu su stalno bile plesne i glazbene točke. No, meni se najviše svidio nastup djevojke zavezane na balone koja je letjela i plesala u zraku.
Na stadionu je bila i mama bl. Carla Acutisa!

U nedjelju smo stigli na Trg sv. Petra. Morali smo prijeći kontrolu ruksaka, imala sam osjećaj kao da smo na aerodromu pa nas provjeravaju. Iščekivali smo početak mise. Pjevala se himna susreta „Siamo noi“ što znači “To smo mi“. Kad je misa počela to je jednostavno bio prekrasan osjećaj, kao da se sve što si sanjao sad ostvaruje. Imala sam osjećaj kao da papa govori baš meni. Rekao nam je da molimo za mir u svijetu, za nemoćne i bolesne. Još je rekao i da će sljedeći susret djece biti opet za dvije godine, u rujnu. Kad je misa završila papa je obišao trg vozeći se u svom automobilu i svi su vikali „Papa Francesco, papa Francesco!“ Srce mi je tuklo.

Kasnije smo pojeli ručak iz naših lunch paketa i krenuli razgledavati Rim. Probali smo odličan talijanski gelatto. Njam. Obišli smo i baziliku sv. Petra i vidjeli smo Michellangelovo djelo Pietu, Mariju kako drži svoga mrtvog Sina. Ta bazilika je tako čudesna, cijela je ukrašena i ispunjena slikama i skulpturama, a u samom središtu je grob sv. Petra. Tamo su pokopani mnogi pape, pa i papa Ivan Pavao II.

Oko 20 sati navečer smo krenuli nazad za Hrvatsku. U Čakovec smo stigle u ponedjeljak u 9.30 ujutro, umorne, ali pune dojmova i nezaboravnih doživljaja i osjećaja. Hvala Ti Bože što smo mogle ići na ovaj susret i što si nas čuvao na putu!

 

---