DONJA VOĆA, 13. 5. 2018.

---

U nedjelju 13. svibnja, na sedmu vazmenu nedjelju, kojom se u Crkvi ujedno obilježava 52. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, u cinktoru crkve svetoga Tome apostola, u Župi svetog Martina Donja Voća, svečano je proslavljen blagdan sv. Izidora Ratara. Svetu misu tim je povodom predvodio mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatske katoličke mreže.

S mons. Svalinom suslavili su vlč. Marko Zadravec, domaći župnik, zatim fra Krsto Martin Hrženjak, domaći sin na službi u Župi sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi, te preč. Valent Posavec, župnik u Vinici i dekan Ivanečkog dekanata.

Na početku misnog slavlja mons. Fabijan Svalina podsjetio je kako smo se svi okupili na ovom posebnom mjestu kako bismo molili zagovor svetoga Izidora za različite potrebe. Današnja liturgijska čitanja nas pozivaju na promišljanje o vlastitom izboru. Bog izabire svakoga od nas za poslanje, za misiju koju nam je odredio u trenutku našega krštenja, kazao je mons. Svalina.

U svojoj propovijedi okupljenom mnoštvu u cinktoru crkve mons. Svalina se spomenuo riječi svetoga Pavla da ‘u trkalištu mnogi trče, ali smo jedan dobiva vijenac’. Iako je priznato pravilo kako je važno sudjelovati, ipak se gubitnik ne spominje i ne pomiruje s porazom pogotovo ako mu je pobjeda bila na dohvat ruke. Doista, kako se osjećaju oni koji ostvaruju četvrto mjesto pa su za dlaku izbjegli barem onu brončanu medalju, upitao se pred vjernicima mons. Svalina.

- Kako se osjećaju gubitnici na izborima, kako se osjećaju studenti koji izgube godinu, teško je to znati dok se čovjek ne nađe u sličnoj situaciji. Današnje čitanje donosi nam sličan slučaj. Apostoli stavljaju dvojicu kandidata za Judino mjesto među 12-oricom. To su Matija i Josip, a obojica su bila uz Isusa od početka. No, samo je jedan mogao biti izabran i zato su bacili kocku koja je pala na Matiju te je on otada pribrojen apostolima. Kako se mogao osjećati taj Josip? O njemu Pismo više ne govori i ne znamo što je s njim kasnije bilo. Znamo da Pavao kaže ‘svakome se daje očitovanje Duha na korist’. Naime, svaki od nas dan je na korist zajednici, a za korist samog djelovanja Kristovog. Apostolstvo nije odlikovanje kojim bi se čovjek mogao ponositi. Čudotvorstvo, mudrost i ostali darovi Duha ne daju se na korist nekom pojedincu, već su Božji darovi čitavoj zajednici. Isus je Božji Sin i Njegova mudrost, a sve to zbog nas ljudi i radi našega spasenja. Krist je na križu pokazao slabosti u ljudskim očima. Nije sam sebe spasio kako su mu htjeli nametnuti protivnici, već je svoje čudotvorstvo primijenio tako da je sam sebe predao za nas. Kako je to bilo u samim počecima Crkve, tako bi to trebalo biti uvijek. To se odnosi na svakoga od nas. Mi smo Božji i Bog je u nama, te je nebitno mjesto u Crkvi koje imamo. Jesmo li u Crkvi Matija ili imamo li službu biskupa, svećenika, redovnika, vjeroučitelja, imamo li neku posebnu službu u župnoj zajednici - ne uznosimo se! Ne smijemo se oholiti kao Petar koji je tvrdio kako neće napustiti Gospodina. Znamo kako je završilo to njegovo junaštvo. Trebamo znati da smo u Crkvi sluge, odnosno poslužitelji, te moramo imati na umu da su darovi koje imamo namijenjeni za druge. Takav primjer posvjedočio nam je i sveti Izidor kojeg na današnji dan posebno štujemo i zagovaramo. Neka nam u svemu tome on bude bliski primjer u služenju. Ako smo u Crkvi Josip, dakle obični vjernici koji nemaju veliku i vidljivu ulogu u zajednici, zasigurno smo važni i vrijedni. Naime, svi imamo poslanje koje je važnije od svih drugih - svojim životom svjedočiti Krista raspetoga i uskrsloga. Vršeći zapovijedi i volju Božju mi posvjedočujemo i sebe i druge, a na koncu ne odgovaramo pred Bogom za službu koju obnašamo, već kako obnašamo ono što nam je povjereno od Gospodina. Nije bitno, braćo i sestre, koje darove imamo i koju ulogu vršimo, već je presudno vršimo li s ljubavlju službu, pa i najmanju, koja nam je povjerena - poručio je u homiliji mons. Fabijan Svalina.

Na kraju euharistije fra Krsto Martin Hrženjak je blagoslovio hranu i ostale stvari koje su vjernici kupili na proštenju rekavši neka ‘služe na korist ljudskome rodu.'
 

---