Na Stepinčevo proslavljen zaštitnik Varaždinske biskupije
VARAŽDIN, 10. 2. 2017.
U prigodi proslave svetkovine zaštitnika Varaždinske biskupije, blaženog Alojzija Stepinca, u petak 10. veljače misno slavlje u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 50-tak svećenika mjesne Crkve.
Biskup Mrzljak u uvodu mise napomenuo je da su se sabrali da bi proslavili svetkovinu bl. Alojzija Stepinca, koji je uz sv. Marka Križevčanina, zaštitnik Varaždinske biskupije. Kazavši kako su prije mise svećenici biskupije održali svoj tradicionalan susret koji je bio posvećen palijativnoj brizi o starima i nemoćnima, biskup je istaknuo da bi i na tom području blaženi Alojzije mogao biti primjer jer je prolazio kroz životne teškoće, patnje i bolesti.
U propovijedi je biskup Mrzljak napomenuo kako je 10. veljače posebno zapisan u svijesti hrvatskog naroda koji se ove godine spominje i 25. obljetnice priznanja države Hrvatske svjestan da je to bila njegova višestoljetna težnja kojoj je bio sklon i blaženi Alojzije koji je uvijek isticao da svaki narod na svijetu ima pravo na svoju slobodu i samostalnost. Kada se okupljamo na njegov blagdan ne želimo se samo prisjetiti prošlosti, nego kao vjernici, koji znaju da su primjeri svetaca zato da ih nasljedujemo, želimo vidjeti što možemo naučiti iz njegovog primjera i u čemu ga sve možemo slijediti. Podsjetio je kako je blaženi Alojzije svaki dan molio krunicu s nakanom "da mu se umnoži vjera, učvrsti ufanje i usavrši u ljubavi". U te tri stožerne kreposti blaženi Alojzije nam doista može biti primjer jer je baštinio snažnu vjeru u obitelji i od župne zajednice te ju je njegovao i podržavao, kao i stalnu nadu u pobjedu dobra nad zlom, te ljubav kao životni stav prema Bogu i bližnjemu, ali i svakome čovjeku, pa i prema neprijateljima. U te tri stožerne kreposti i mi smo pozvani rasti i jačati se te nam blaženi Alojzije može biti uzor i zagovornik u tome. Od njega najviše možemo učiti kako rasti u svetosti te što to uopće znači biti "svet" i u sebi učvršćivati vjeru, nadu i ljubav, zaključio je biskup Mrzljak u propovijedi. Misa je proslavljena uz pokaznicu s moćima blaženog Alojzija te su se vjernici nakon misnog slavlja zadržali pred njom u molitvi i klanjanju.
Prije mise održan je u dvorani Biskupskog ordinarijata redoviti mjesečni susret svećenika na kojem su u prigodi 25. Svjetskog dana bolesnika o temi palijativne skrbi govorile dr. Marija Kolačko i med. sestra Nataša Dumbović te bolnički dušobrižnici.
O osnovama palijative govorila je Nataša Dumbović koja je istaknula kako palijativna skrb želi pružiti dostojanstvenu brigu bolesnicima u posljednjoj etapi života, kao što su pažnju primili na početku svog života. Riječ je o trenucima kada se čovjek treba pomiriti s teškom bolešću i neminovnom smrću te prolaznošću na ovom svijetu. Također, palijativa se ne brine samo o pacijentu, nego i o obitelji, a osobito nakon smrti pacijenta u njihovu procesu žalovanja. Posebna pažnja treba se posvetiti mlađim pacijentima, koji ujedno često imaju malodobnu djecu, te je njima skrb posebno potrebna. Palijativna skrb ne usporava niti ne odgađa smrt, nego čovjeku pomaže da prihvati i prođe kroz proces umiranja i opraštanja od ovozemaljskog života. Kao dobar primjer skrbi o starijima i bolesnima navela je redovite posjete i susrete, koji pokazuju ljudima da su važni, da nisu zaboravljeni i da imaju nekog uz sebe. Naša je uloga da govorimo o palijativi, da je promoviramo, osobito u današnje vrijeme kada se puno govori i o eutanaziji, istaknula je.
Dr. Marija Kolačko govorila je potom o medicinskom, ali i duhovnom aspektu palijative s posebnim naglaskom na pitanje boli i psihičke patnje, koje su značajne sastavnice bolesti. Istaknula je kako se u palijativi najviše bave pacijentima oboljelima od raka, a tek u malom postotku oboljelima od demencije i ostalih bolesti. Potaknula je svećenike da i dalje surađuju s medicinskim osobljem palijativne skrbi kako bi ljudima pružili dostojanstvo u boli, patnji i posebno na njihovu putu prema smrti i prelasku u vječnost.
U nastavku su bolnički dušobrižnici govorili o svojem radu i iskustvima u duhovnoj i palijativnoj brizi o bolesnicima. Kapucin Josip Vizjak predstavio je svoj rad od 1970. godine u varaždinskoj bolnici, vlč. Josip Jagarčec, župnik iz Klenovnika, govorio je o iskustvima u tamošnjoj bolnici, fra Vitomir Glavaš o radu u bolnici Novi Marof, vlč. Stjepan Markušić o dušobrižništvu u čakovečkoj bolnici, a mons. Leonard Markač u koprivničkoj bolnici.
Biskup Mrzljak na kraju je istaknuo kako je ovo bio jedan od boljih svećeničkih susreta na kojima su razmijenili mnogo saznanja i iskustava u ovom važnom pastoralnom području. Napomenuo je kako se župnik župe bl. Alojzija Stepinca i bolnički dušobrižnik iz Koprivnice, vlč. Krunoslav Pačalat, nalazi na intenzivnoj njezi u varaždinskoj bolnici suočen sa složenim posljedicama nedavnog moždanog udara.
Biskup Mrzljak u uvodu mise napomenuo je da su se sabrali da bi proslavili svetkovinu bl. Alojzija Stepinca, koji je uz sv. Marka Križevčanina, zaštitnik Varaždinske biskupije. Kazavši kako su prije mise svećenici biskupije održali svoj tradicionalan susret koji je bio posvećen palijativnoj brizi o starima i nemoćnima, biskup je istaknuo da bi i na tom području blaženi Alojzije mogao biti primjer jer je prolazio kroz životne teškoće, patnje i bolesti.
U propovijedi je biskup Mrzljak napomenuo kako je 10. veljače posebno zapisan u svijesti hrvatskog naroda koji se ove godine spominje i 25. obljetnice priznanja države Hrvatske svjestan da je to bila njegova višestoljetna težnja kojoj je bio sklon i blaženi Alojzije koji je uvijek isticao da svaki narod na svijetu ima pravo na svoju slobodu i samostalnost. Kada se okupljamo na njegov blagdan ne želimo se samo prisjetiti prošlosti, nego kao vjernici, koji znaju da su primjeri svetaca zato da ih nasljedujemo, želimo vidjeti što možemo naučiti iz njegovog primjera i u čemu ga sve možemo slijediti. Podsjetio je kako je blaženi Alojzije svaki dan molio krunicu s nakanom "da mu se umnoži vjera, učvrsti ufanje i usavrši u ljubavi". U te tri stožerne kreposti blaženi Alojzije nam doista može biti primjer jer je baštinio snažnu vjeru u obitelji i od župne zajednice te ju je njegovao i podržavao, kao i stalnu nadu u pobjedu dobra nad zlom, te ljubav kao životni stav prema Bogu i bližnjemu, ali i svakome čovjeku, pa i prema neprijateljima. U te tri stožerne kreposti i mi smo pozvani rasti i jačati se te nam blaženi Alojzije može biti uzor i zagovornik u tome. Od njega najviše možemo učiti kako rasti u svetosti te što to uopće znači biti "svet" i u sebi učvršćivati vjeru, nadu i ljubav, zaključio je biskup Mrzljak u propovijedi. Misa je proslavljena uz pokaznicu s moćima blaženog Alojzija te su se vjernici nakon misnog slavlja zadržali pred njom u molitvi i klanjanju.
Prije mise održan je u dvorani Biskupskog ordinarijata redoviti mjesečni susret svećenika na kojem su u prigodi 25. Svjetskog dana bolesnika o temi palijativne skrbi govorile dr. Marija Kolačko i med. sestra Nataša Dumbović te bolnički dušobrižnici.
O osnovama palijative govorila je Nataša Dumbović koja je istaknula kako palijativna skrb želi pružiti dostojanstvenu brigu bolesnicima u posljednjoj etapi života, kao što su pažnju primili na početku svog života. Riječ je o trenucima kada se čovjek treba pomiriti s teškom bolešću i neminovnom smrću te prolaznošću na ovom svijetu. Također, palijativa se ne brine samo o pacijentu, nego i o obitelji, a osobito nakon smrti pacijenta u njihovu procesu žalovanja. Posebna pažnja treba se posvetiti mlađim pacijentima, koji ujedno često imaju malodobnu djecu, te je njima skrb posebno potrebna. Palijativna skrb ne usporava niti ne odgađa smrt, nego čovjeku pomaže da prihvati i prođe kroz proces umiranja i opraštanja od ovozemaljskog života. Kao dobar primjer skrbi o starijima i bolesnima navela je redovite posjete i susrete, koji pokazuju ljudima da su važni, da nisu zaboravljeni i da imaju nekog uz sebe. Naša je uloga da govorimo o palijativi, da je promoviramo, osobito u današnje vrijeme kada se puno govori i o eutanaziji, istaknula je.
Dr. Marija Kolačko govorila je potom o medicinskom, ali i duhovnom aspektu palijative s posebnim naglaskom na pitanje boli i psihičke patnje, koje su značajne sastavnice bolesti. Istaknula je kako se u palijativi najviše bave pacijentima oboljelima od raka, a tek u malom postotku oboljelima od demencije i ostalih bolesti. Potaknula je svećenike da i dalje surađuju s medicinskim osobljem palijativne skrbi kako bi ljudima pružili dostojanstvo u boli, patnji i posebno na njihovu putu prema smrti i prelasku u vječnost.
U nastavku su bolnički dušobrižnici govorili o svojem radu i iskustvima u duhovnoj i palijativnoj brizi o bolesnicima. Kapucin Josip Vizjak predstavio je svoj rad od 1970. godine u varaždinskoj bolnici, vlč. Josip Jagarčec, župnik iz Klenovnika, govorio je o iskustvima u tamošnjoj bolnici, fra Vitomir Glavaš o radu u bolnici Novi Marof, vlč. Stjepan Markušić o dušobrižništvu u čakovečkoj bolnici, a mons. Leonard Markač u koprivničkoj bolnici.
Biskup Mrzljak na kraju je istaknuo kako je ovo bio jedan od boljih svećeničkih susreta na kojima su razmijenili mnogo saznanja i iskustava u ovom važnom pastoralnom području. Napomenuo je kako se župnik župe bl. Alojzija Stepinca i bolnički dušobrižnik iz Koprivnice, vlč. Krunoslav Pačalat, nalazi na intenzivnoj njezi u varaždinskoj bolnici suočen sa složenim posljedicama nedavnog moždanog udara.
Jasminka Bakoš-Kocijan
