VARAŽDIN, 19. 3. 2018.

---

U ponedjeljak 19. ožujka, na svetkovinu svetog Josipa, varaždinski biskup Josip Mrzljak tradicionalno je predvodio misno slavlje u Župi svetog Josipa na Banfici u Varaždinu.

Vjernici Župe svetog Josipa za župni blagdan su se, kao i svake godine, pripremali molitvom devetnice u čast svetom Josipu. Prije večernje mise srijedom, tijekom posljednjih devet tjedana, molila se krunica, nakon čega je uslijedila svečana euharistija čije je slavlje predvodio župnik Ivan Žmegač koji je propovijedao na temu majčinstva, budući da je ova godina, Godina majčinstva. Poslije svete mise uslijedilo je pola sata klanjanja te razmatranja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Na sam župni blagdan, s biskupom Mrzljakom su suslavili župnici i župni vikari varaždinskih gradskih župa, kao i ostali svećenici Istočnovaraždinskog dekanata i šire. Prije početka misnog slavlja sve je vjernike srdačno pozdravio domaćin, župnik Ivan Žmegač.

- Preuzvišeni gospodine biskupe veselimo se što se danas među nama i što ćete predvoditi ovo svečano euharistijsko slavlje. Vi nosite ime svetog Josipa, zaštitnika Blažene Djevice Marije, pa Vam želim uime prisutnih svećenika, đakona, bogoslova i vjernika sretan i blagoslovljen imendan. Neka Vas prati zagovor svetog Josipa i neka Vam udjeli zdravlje, puno Božjeg blagoslova i uspjeha u vođenju naše biskupije - poručio je vlč. Žmegač.

Biskup se zahvalio na dobrodošlici i čestitkama poručivši kako ime svetog Josipa nosi velik broj naših žitelja, što je znak, rekao je mons. Mrzljak, kako je to ime značajno u našoj kršćanskoj tradiciji i vjeri.

Korizma - ispitivanje smisla naše vjere

U homiliji vjernicima najsjevernije varaždinske župe biskup Mrzljak je govorio o važnosti 40 dana priprave uoči Uskrsa, u spomen na Isusovih 40 dana u pustinji.

- Pustinja označava samoću, označava da je čovjek više sam sa sobom. Korizma je vrijeme kada smo pozvani biti više sa sobom, jer smo tada bliže Bogu. Približavamo se vrhuncu korizmenog vremena u kojem želimo učvrstiti i pročistiti svoju vjeru. Želimo ispitati koji je smisao naše vjere. Mnogi će nam u ovom današnjem svijetu kazati da je vjera nešto zastarjelo. Čovjek mora sebe staviti u to vrijeme i vidjeti što nam vjera znači, vjera u Isusa koji je nosio križ. U korizmi uspoređujemo Isusov križni put s križnim putom svoga života ili još bolje cijeloga čovječanstva. Kod svake postaje mogli bismo naći dodirnih točaka s našim životom; kada padamo, kada susrećemo one koji nam pomažu u nošenju križa ili pak onda kada se umire. Sve je to dio našeg životnog križnog puta. Zlo osuđuje dobro, nepravda pravdu, laž istinu - događa se potpuno suprotno od dobroga za čovjeka. Na Isusovom križnom putu se, uz teške trenutke, događaju i lijepe stvari, poput onih kada Isus susreće majku, kada mu pomažu Veronika i Šimun Cirenac. To su susreti koji čovjeka ohrabruju. Isus tri puta pada, bolje reći tri puta se diže, ne posustaje, već ide dalje uz pomoć drugih - kazao je biskup Mrzljak.

Poput Josipa - u skromnosti i poniznosti - ispuniti svoj život

Biskup je dio svoje propovijedi posvetio svetom Josipu, zaštitniku, između ostalog, hrvatske domovine.

- Na Isusovom križnom putu nigdje se ne spominje Josip, Njegov otac pred zakonom. Josip se zadnji puta spominje, kao što smo čuli u odlomku svetog evanđelja, kada se Isus “izgubio” u hramu. Zapravo se želio pokazati pred učenim ljudima svoga vremena i upozoriti ih na neka tumačenja Svetoga pisma. Od tada Josipa u izvještajima više nema, što znači da je u međuvremenu preminuo. Josip koji umire u blizini Isusa i Marije može biti onaj koji nam pokazuje put prema završetku zemaljskog života i upozorava nas da zemaljski život prestaje te da je važno da i naš život završi u blizini Isusa i Marije. Josip je bio samozatajan, ali spominjemo ga se po prihvaćanju Božje volje. Njegova zadaća je bila iznimno važna. Često zaboravljamo na važnost svagdanje i samozatajne uloge oca u obitelji. Upravo Josip može biti primjer našeg svagdanjeg života, posebno očevima, onima koji se brinu za obitelj. Ponekad su to dosadni poslovi, ali to su križevi koje čovjek mora nositi. Moleći litanije svetog Josipa možemo promatrati karakteristike njegova života i u tome ga nasljedovati. Možemo ga promatrati u korizmenom vremenu, kao duhovnu obnovu naše vjere u kojoj hrabro idemo prema Isusovoj muci, smrti i slavnom Uskrsnuću, jer znamo da je to i naš životni put. Sveti Josip je zaštitnik sretne smrti i upravo njemu se možemo moliti da i mi imamo sreću preminuti zajedno s Isusom i Marijom, ali da prije toga možemo, poput Josipa, ispuniti svoj život u skromnosti, poniznosti i križu svagdanjeg života - poručio je varaždinski biskup.

Na kraju svečane mise, još je jednom svima zahvalio župnik Žmegač. Zahvalio je dragom Bogu što nas je okupio na slavlju, zatim biskupu i ostaloj braći svećenicima, đakonima, bogoslovima, ministrantima i čitačima, župnom zboru i svim hodočasnicima.
 

---