Obiteljski susret sjeverozapadne regije Hrvatske zajednice bračnih susreta
PRELOG, 16. 9. 2017.
U organizaciji lokalne zajednice Hrvatske zajednice bračnih susreta Međimurje u subotu 16. rujna održan je tradicionalni Obiteljski susret sjeverozapadne regije HZBS. Susret je započeo misnim slavljem u župnoj crkvi Sv. Jakoba u Prelogu, a predvodili su je i koncelebrirali mjesni župnik vlč. Antun Hoblaj, župnik vikar vlč. Hrvoje Damiš, župnik iz Gole vlč. Siniša Preiner te duhovnik lokalne međimurske zajednice vlč. Damir Slamek.
U prigodnoj propovijedi vlč. Damir Slamek, između ostalog, istaknuo je važnost uzajamne brižnosti koju muž i žena jedno drugom iskazuju, a pred svijetom svoju pripadnost bračnom drugu iskazuju nošenjem bračnog prstena na ruci. Misu su, na radost svih prisutnih, svojim pjevanjem i sviranjem uveličali i uljepšali članovi Zajednice i njihova djeca. Za stotinjak članova lokalnih zajednica Varaždin, Koprivnica, Ludbreg i Međimurje slijedile su obiteljske natjecateljske igre u kojima se zdušno sudjelovalo, borilo, podržavalo i veselilo.
Kako smo još uvijek u godini posvećenoj očevima i očinstvu, središnja tema igara bile su očinske vrline te su ekipe nosile nazive – ustrajnost, umjerenost, vjernost, hrabrost, strpljivost i požrtvovnost. Svoju brzinu i spretnost, a najviše dobru volju za sudjelovanjem, veliki i mali sudionici su iskazali u igrama nošenja, „ljuščenja i ružđenja kuruze“, dolaskom do cilja (Neba) izbjegavanjem prepreka (7 glavnih grijeha), u provlačenju ispod poluge te u igri zajedništva i preciznosti. Valjalo je dokazati da je upravo ime njihove ekipe najvažnja vrlina za očeve. Ekipi ustrajnosti uspjelo je dokazati da je upravo ustrajnost najvažnija očinska vrlina za življenje svih drugih vrlina. Uslijedila je završna igra i neočekivani kraj: mame i djeca na jednoj strani protiv očeva na drugoj strani užeta pokazala se gubitničkom kombinacijom. Iz puknutog užeta izvučena je poruka – kad svatko vuče na svoju stranu - nitko ne dobiva, već svi padaju.
Radosno druženje nastavljeno je zajedničkim objedom kojeg su pripremili članovi lokalne zajednice. U rukama smo sa susreta ponijeli poruke u malim bočicama za muževe te poruke za žene popraćene pečenim i vezenim srcima, a ono najvažnije ponijeli smo u našim srcima – iskustvo slavlja bračne ljubavi te iskustvo međusobnog zajedništva, služenja i radosti.
Odjeke nekih sudionika pročitajte u nastavku:
Stvarno sam sretna i ponosna što smo dio ove zajednice ljudi punih ljubavi. Djeca su već pitala kad bude slijedeći susret. (Vanja Cerovčec)
Djeca su bila oduševljena, bilo im je nezaboravno, a mi smo uživali u dobrom društvu i dobroj hrani. (Danijela Pavlic)
Danas je bio prekrasan dan, prepun darova! Pod misom se osjećao poseban mir i svečanost! Hvala Ocu nebeskom za Vikendaše! (Maja Gotal)
Velika je blagodat imati takvo nešto. Hvala Bogu na Zajednici i svetim svećenicima. To je i za djecu veliko blago - da se mogu družiti prvo sa svojim roditeljima na takav način, a onda i jedni s drugima. Vidjelo se da djeca uživaju igrati se s roditeljima. (Petra Rukavina)
Zaista je bilo prelijepo opet se družiti nakon dužeg vremena sa svima vama i opet si iznova posvijestiti kako smo bogati... Nema tih novaca koji bi mogli zamijeniti tu radost i zajednistvo... Bog nam je dao neprolazne vrijednosti, od kojih je srce puno radosti i mira, kao i tihe zahvalnosti za sve te trenutke koji natapaju dušu... Sve je bilo prelijepo - od slavljenja Sv. Mise gdje su vesela vikendaška djeca pjevala kao slavuji, pa do zajedničkih druženja u igrama i za stolom, kada toliko toga imamo za podijeliti jedni s drugima... Što drugo reći nego - radosni smo i ponosni što smo dio vas! (Snježana Cindrić)
Bilo nam je zaista prekrasno, sve čestitke našim organizatorima! (Đurđica Vlah)
Dragi naši parovi i obitelji, hvala na svakom radosnom trenutku, svakoj riječi i suzi koju smo doživjeli u zajedništvu s vama i dragim Bogom. Hvala na prefinoj hrani spremljenoj s puno ljubavi i truda, hvala na žrtvovanim satima svoga vremena i sna. Kruna svega bila je Sv. Misa s poticajnom porukom našeg pastira vlč. Damira, praćena anđeoskim zvucima spontanog zbora. Ojačani Duhom Svetim, napunjenih posuda imamo snage za dalje. (Karolina Rođak)
U organizaciji lokalne zajednice Hrvatske zajednice bračnih susreta Međimurje u subotu 16. rujna održan je tradicionalni Obiteljski susret sjeverozapadne regije HZBS. Susret je započeo misnim slavljem u župnoj crkvi Sv. Jakoba u Prelogu, a predvodili su je i koncelebrirali mjesni župnik vlč. Antun Hoblaj, župnik vikar vlč. Hrvoje Damiš, župnik iz Gole vlč. Siniša Preiner te duhovnik lokalne međimurske zajednice vlč. Damir Slamek.
U prigodnoj propovijedi vlč. Damir Slamek, između ostalog, istaknuo je važnost uzajamne brižnosti koju muž i žena jedno drugom iskazuju, a pred svijetom svoju pripadnost bračnom drugu iskazuju nošenjem bračnog prstena na ruci. Misu su, na radost svih prisutnih, svojim pjevanjem i sviranjem uveličali i uljepšali članovi Zajednice i njihova djeca. Za stotinjak članova lokalnih zajednica Varaždin, Koprivnica, Ludbreg i Međimurje slijedile su obiteljske natjecateljske igre u kojima se zdušno sudjelovalo, borilo, podržavalo i veselilo.
Kako smo još uvijek u godini posvećenoj očevima i očinstvu, središnja tema igara bile su očinske vrline te su ekipe nosile nazive – ustrajnost, umjerenost, vjernost, hrabrost, strpljivost i požrtvovnost. Svoju brzinu i spretnost, a najviše dobru volju za sudjelovanjem, veliki i mali sudionici su iskazali u igrama nošenja, „ljuščenja i ružđenja kuruze“, dolaskom do cilja (Neba) izbjegavanjem prepreka (7 glavnih grijeha), u provlačenju ispod poluge te u igri zajedništva i preciznosti. Valjalo je dokazati da je upravo ime njihove ekipe najvažnja vrlina za očeve. Ekipi ustrajnosti uspjelo je dokazati da je upravo ustrajnost najvažnija očinska vrlina za življenje svih drugih vrlina. Uslijedila je završna igra i neočekivani kraj: mame i djeca na jednoj strani protiv očeva na drugoj strani užeta pokazala se gubitničkom kombinacijom. Iz puknutog užeta izvučena je poruka – kad svatko vuče na svoju stranu - nitko ne dobiva, već svi padaju.
Radosno druženje nastavljeno je zajedničkim objedom kojeg su pripremili članovi lokalne zajednice. U rukama smo sa susreta ponijeli poruke u malim bočicama za muževe te poruke za žene popraćene pečenim i vezenim srcima, a ono najvažnije ponijeli smo u našim srcima – iskustvo slavlja bračne ljubavi te iskustvo međusobnog zajedništva, služenja i radosti.
Odjeke nekih sudionika pročitajte u nastavku:
Stvarno sam sretna i ponosna što smo dio ove zajednice ljudi punih ljubavi. Djeca su već pitala kad bude slijedeći susret. (Vanja Cerovčec)
Djeca su bila oduševljena, bilo im je nezaboravno, a mi smo uživali u dobrom društvu i dobroj hrani. (Danijela Pavlic)
Danas je bio prekrasan dan, prepun darova! Pod misom se osjećao poseban mir i svečanost! Hvala Ocu nebeskom za Vikendaše! (Maja Gotal)
Velika je blagodat imati takvo nešto. Hvala Bogu na Zajednici i svetim svećenicima. To je i za djecu veliko blago - da se mogu družiti prvo sa svojim roditeljima na takav način, a onda i jedni s drugima. Vidjelo se da djeca uživaju igrati se s roditeljima. (Petra Rukavina)
Zaista je bilo prelijepo opet se družiti nakon dužeg vremena sa svima vama i opet si iznova posvijestiti kako smo bogati... Nema tih novaca koji bi mogli zamijeniti tu radost i zajednistvo... Bog nam je dao neprolazne vrijednosti, od kojih je srce puno radosti i mira, kao i tihe zahvalnosti za sve te trenutke koji natapaju dušu... Sve je bilo prelijepo - od slavljenja Sv. Mise gdje su vesela vikendaška djeca pjevala kao slavuji, pa do zajedničkih druženja u igrama i za stolom, kada toliko toga imamo za podijeliti jedni s drugima... Što drugo reći nego - radosni smo i ponosni što smo dio vas! (Snježana Cindrić)
Bilo nam je zaista prekrasno, sve čestitke našim organizatorima! (Đurđica Vlah)
Dragi naši parovi i obitelji, hvala na svakom radosnom trenutku, svakoj riječi i suzi koju smo doživjeli u zajedništvu s vama i dragim Bogom. Hvala na prefinoj hrani spremljenoj s puno ljubavi i truda, hvala na žrtvovanim satima svoga vremena i sna. Kruna svega bila je Sv. Misa s poticajnom porukom našeg pastira vlč. Damira, praćena anđeoskim zvucima spontanog zbora. Ojačani Duhom Svetim, napunjenih posuda imamo snage za dalje. (Karolina Rođak)
Vlatka Železnjak