VARAŽDIN, 6. 6. 2024.

---

Susret svećenika Varaždinske biskupije o temi „Svećeničko srce na putu otkrivanja Božjeg Srca putem osluškivanja Svetog pisma“ održan je u četvrtak, 6. lipnja, uoči svetkovine Presvetog Srca Isusova u Pastoralnom centru Varaždinske biskupije.

---

Predavanje za svećenike održao je dr. sc. vlč. Ivan Benaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, asistent na Odsjeku za biblijske znanosti i patrologiju KBF-a u Đakovu, ujedno i biskupijski povjerenik za biblijski pastoral.

Predavač je govorio o načinu na koji je sv. Toma Akvinski tumačio Sveto pismo. Na osnovi definicije Kristova srca sv. Tome Akvinskog, u Katekizmu Katoličke Crkve stoji: „Pod Kristovim srcem treba razumjeti Sveto pismo koje upravo otkriva srce Kristovo. To je srce prije Muke bilo zatvoreno jer Pismo bijaše nejasno. Ali Pismo je poslije Muke otvoreno da oni koji ga sada poznaju, razmotre i shvate kako trebaju protumačiti proroštva.“ (KKC 112).

Potom je vlč. Benaković govorio o susretima Uskrsloga koji otkrivaju dubinu odnosa Krista i ljudske nutrine, odnosno o susretu srdaca te se pritom pozvao na svetopisamske tekstove (Lk 24; Dj 9; 2 Kor 12, 9; Iv 21, 15-23).

Osvrnuvši se na Pavlovu Drugu poslanicu Korinćanima istaknuo je Pavlov problem koji je, kako je predavač istaknuo, problem svih svećenika, a to je govor o svojim nedostacima. „Svećeništvo nismo zaslužili, plod je Božjeg dara i milosti. Svi crkveni dokumenti o svećeništvu podcrtavaju nezasluženost toga dara“, naglasio je vlč. Benaković.

Nadalje je uspoređivao svećeničko i Kristovo srce prema Iv 21, 15-23 te naglasio kako biblijski pisac u ovom tekstu želi Petra ogoliti. „U trenucima kad ne ljubimo, događa se naš bijeg i propast. To povlačenje je često u svoju paralelnu stvarnost, a tada se ne može živjeti istinsko svećeništvo. Ostajemo okupirani svojim srcem, a ne Božjim. Nisu važne titule koje imamo, nego je važan istinski susret s osobom Isusa Krista“, kazao je predavač.

Uspoređujući svećenika i svijet u kojem živi i u koji je poslan, vlč. Benaković ističe svećenikovo poslanje naviještati iz svog osobnog odnosa s Isusom Kristom. „Mnogi kažu da to ne mogu i da im je teško. Početni zanos blijedi, nestaje. Ali potrebno je vratiti mu se. Iako svećenik nije idealan, Bog mu dopušta da bude odgovoran za njegovo stado vjernika. Krist poštuje našu ljubav i svjestan je da ne možemo apsolutno ljubiti. Koliko god se trudili čisto ljubiti, to je teško i u tome padamo jer smo slabi. Ali kad svećenik osjeti da je Isus prema njemu istinski blizu, on se u svom srcu može iskreno ražalostiti i pokajati. Svaki susret u istini svoga bića, svećenika ponovno može vratiti u život“, poručio je te ohrabrio kako je sve navedeno i Pavao prolazio.

„Ne treba nas idealizirati. Imamo svojih problema, a sa svojim problemom trebamo stati pred Krista, da nam on pruži utjehu, uz pretpostavku da smo otvoreni za Njegovu milost“, rekao je vlč. Benaković.

„Zakonitost svećeničke službe je trajno umirati sebi, a to je naš životni put“, naglasio je u svom predavanju ovaj bibličar koji je zaključio: „Sebi i svima vama uoči svetkovine Presvetog Srca Isusova želim reći da je naša služba uistinu velika služba, koju nije lako vršiti, jer nije lako ostati na trajnom putu propitkivanja svoga srca po uzoru na Isusovo srce.“

Nakon predavanja uslijedilo je euharistijsko klanjanje u varaždinskoj katedrali koje je predvodio biskupski vikar za kler preč. Anđelko Košćak, a potom i misa koju je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš.

Biskup je u homiliji istaknuo da Isus svećenike nije pozvao ili birao na osnovu ljudske logike. „Poziv možemo razumjeti jedino kao poziv srca. Svatko je od nas izabran jer je Isus imao posebno mjesto u svome srce za nas. U njegovu srca ima mjesta za sve, ali posebno mjesto je dao onima koji imaju poslanje djelovati po njegovu srcu. Pozvao nas je da učini jednu preobrazbu u našoj duši, u našem srcu. To ne može učiniti u jednom trenutku, to je put preobrazbe. Ta transplantacija srca traje sve dok naše srce ne postane slično Njegovu“, istaknuo je mons. Radoš. Dodao je i kako „nam prijeti atrofija srca, kada dotok Božje krvi ne teče našim srcem, nego negdje sa strane.“ Poručio je da su se okupili na euharistijsko slavlje da bi Gospodinu zahvalili jer im je i sada spreman dati novo srce. „Ovdje smo da mu zahvalimo, ali i da ga molimo da naše srce ne atrofira, nego da bude onakvo kakvo on želi. Ovdje smo da bismo molili: Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!“, zaključio je biskup.

Na kraju mise pozvao je svećenike da se odazovu prezbiterskom ređenje dvojice đakona u subotu, 15. lipnja, u 10:30 u varaždinskoj katedrali te da za njih mole.

---