Od:
Do:

Osobna svjedočanstva o spremnosti i odluci petorice kandidata za sveti red

Osobna svjedočanstva o spremnosti i odluci petorice kandidata za sveti red

VARAŽDIN, 15. 3. 2015.

Objavljujemo osobna svjedočanstva koja su iznijela petorica mladih bogoslova Varaždinske biskupije tijekom obreda primanja u kandidaturu za svete redove, održanog u nedjelju 15. ožujka u varaždinskoj katedrali. Njihova su svjedočanstva osobni primjer vjere i predanja duhovnom pozivu.

U slavlju svete euharistije, gdje se uvijek na nov način događa Kristova smrt na križu, Krist se za nas lomi, nama se razdaje i sav nam se predaje. U tom kruhu susrećemo Krista koji širi ruke na križu i daje nam sav svoj bitak i žitak. U toga Krista i ja sam se zagledao, njegove sam riječi čuo i njemu sam svoj život predao. Krist se i za mene lomi, Krist se i meni daje, Krist se zbog mene i za mene žrtvuje. A što ja mogu učiniti za njega? Želim se zbog njega i za njega lomiti, spremam se za njega trpjeti, želim se zbog njega razdati, odlučujem njegov primjer slijediti. Uvjeren da moje riječi nisu i neće svima biti razumljive i jasne, znajući da moja djela i moje svjedočanstvo za Tebe neće svi razumjeti, ipak želim da čitavim svojim bićem budem donositelj Kruha za život svijeta. Stoga jedino njemu kličem: „Evo me!“

Marko Domiter

 

Od ranog djetinjstva, otkad sam postao svjestan samoga sebe, izricao sam želju da postanem svećenik.

Iako je ta moja želja, u skladu s godinama u kojima sam je izricao shvaćana djetinjom, no od redovite igre mise, u kojoj sam ja igrao ulogu svećenika, a baka ulogu puka, zbora, sakristana te svih službi koje su mi bile potrebne u mojoj dječjoj liturgiji, kasnije, kroz razne aktivnosti u župi te u školi povezane s Crkvom, te kroz puno molitve i razgovora s župnikom, i sve jačom željom da postanem svećenik, kao što evanđelist Luka kaže za Isusa: dijete je jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu, redoviti slijed mojeg života ulazak je u Bogosloviju.

Trenutno sam bogoslov treće godine. Dosadašnjim studijem teologije i kroz razne programe u Bogosloviji, potpuno sam pronašao svoj životni smisao, a to je kao što navještena poslanica Efežanima kaže: Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo, dakle - odlučio sam nasljedovati Krista kao svećenik. Iako svjestan odgovornosti, ozbiljnosti poziva kao i nedostojnosti pred darom poziva kojeg mi je Bog uputio od djetinjstva, ozbiljno sam odlučio i dalje mu se odazivati te zaozbiljno ići svećeničkim putem pa ovom prilikom javno, ozbiljno i radosno, kličem: Evo me!

Mišel Kovačević

 

Ima jedna pjesma u jednom filmu čije riječi idu ovako:

Ljubav nas podiže tamo gdje pripadamo,
gdje orlovi lete iznad planinskih vrhova.

Ljubav nas doista sve približava Bogu.
Ljubeći Boga ljubimo svakog čovjeka.
Ljubeći Boga ljubimo svoj križ bez kojega prave ljubavi nema.
Ljubiti znači živjeti punim plućima.

Ljubav je stvarnost koju živim.
Stvarnost s kojom ću umrijeti.
Stvarnost života.

Ona uči istini i daje sigurnost u svakoj
radosti i žalosti, nadi i tjeskobi.

Ljubeći slavimo Boga i njome se posvećujemo
u Ocu po Sinu Isusu Kristu u Duhu Svetomu.

Svatko je pozvan živjeti tu stvarnost ljubavi
na svom životnom putu.
Ja ću je živjeti na svom.
A moj životni put biti će put svećeništva.

Zato svjedočim: Evo me!

Karlo Kruljac

 

Gospodine, hvala Ti što si me postavio u ovaj svijet da ga gledam kao što ga gledaš Ti; da bih mu služio kao što mu služiš Ti. Iako sam slab i grešan – iako sam samo čovjek i znam da neće biti lako – s velikom radošću i poniznošću odgovaram Tvojem pozivu da služim ovome svijetu u svećeničkom pozivu. I zajedno sa psalmistom kličem: Gospodine, dolazim vršiti Tvoju volju! EVO ME!

Nikica Posavi

 

Isuse, rekao si:

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe,

neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mt 16, 24)

Nisi tražio puko hodanje, praćenje – tražio si puno više.

Ja hoću ići za Tobom.

Odričem se samoga sebe – svega onog što sam bio;

svih ispraznih, plitkih misli, želja i snova koji me nisu vodili Tebi.

Iza sebe ostavljam sve loše što sam ikad učinio,

u nadi da ćeš me učiniti dostojnim i ozdraviti dušu moju svojom riječi.

Svega sebe polažem u Tvoje ruke, oslanjam se potpuno na Tebe,

dajem Ti da me vodiš i obećajem da ću Te slijediti.

Uzet ću svoj križ i krenuti za Tobom.

Evo me!

Benjamin Skoliber