VATIKAN, 6. 12. 2023.

Biblijsko čitanje: Dj 1, 6-8

[Nakon uskrsnuća] sabrani ga upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«

Draga braćo i sestre!

U prethodnim smo katehezama vidjeli da je navještaj Evanđelja radost, da je za sve i da je za danas. Sada ćemo otkriti još jednu bitnu značajku: navještaj se mora događati u Duhu Svetomu. Zapravo, za „približavanje Boga ljudima“ nije dovoljna radosna vjerodostojnost svjedočanstva, univerzalnost navještaja i aktualnost poruke. Bez Duha Svetoga svaki je žar isprazan i prijetvorno apostolski: bio bi samo naš i ne bi donio ploda.

U pobudnici Evangelii gaudium podsjetio sam da „Isus je prvi i najveći blagovjesnik“; da „u svakom obliku evangelizacije na prvom je mjestu uvijek Bog“, koji nas je „htio pozvati da surađujemo s njim i potaknuti nas snagom svoga Duha“ (EG, 12). Eto nam primata Duha Svetoga! Stoga Gospodin uspoređuje dinamizam Kraljevstva Božjega sa „čovjekom koji baca sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako“ (Mk 4, 26-27). Duh je protagonist, On uvijek prethodi misionarima i daje da niču plodovi. Ta svijest nam je na veliku utjehu! Pomaže nam ujedno razjasniti još nešto, što je također od odsudne važnosti, a to je da Crkva u svom apostolskom žaru ne naviješta samu sebe, nego jednu milost, jedan dar, a Duh Sveti je upravo Dar Božji, kako je Isus rekao ženi Samarijanki (usp. Iv 4, 10).

No, taj primat Duha Svetoga ne smije nas navoditi na lijenost. Pouzdanje ne opravdava nezalaganje. Životnost sjemena koje raste samo od sebe ne daje za pravo zemljoradnicima da zanemare polje. Dajući posljednje preporuke prije svog uzašašća na nebo, Isus je rekao: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci […] sve do kraja zemlje“ (Dj 1, 8). Gospodin nam nije ostavio teološke sveske ili pastoralni priručnik za primjenu, nego Duha Svetoga koji potiče poslanje. A hrabra okretnost koju Duh ulijeva navodi nas da oponašamo njegov stil koji uvijek ima dvije značajke: kreativnost i jednostavnost.

Kreativnost, u naviještanju Isusa s radošću, svima i danas. U ovom našem vremenu, koje nam ne pomaže imati religiozni pogled na život i u kojem je naviještanje na raznim mjestima postalo teže, zamornije i naizgled besplodno, može se javiti napast odustajanja od pastoralne službe. Možda tražimo utočište u zonama sigurnosti, kao što je uobičajeno ponavljanje stvari koje uvijek činimo, ili u primamljivim pozivima intimističke duhovnosti, ili pak u pogrešno shvaćenom osjećaju središnjeg mjesta liturgije. To su iskušenja koja se prerušavaju u vjernost tradiciji, ali često su, umjesto odgovora Duhu, reakcije na osobna nezadovoljstva. Naprotiv, pastoralna kreativnost, poučljivost u Duhu, izgaranje njegovim misionarskim žarom, dokaz je vjernosti njemu. Stoga sam napisao da „Isus Krist može također razbiti suhoparne sheme u koje ga pokušavamo zatvoriti a iznenađuje nas svojom konstantnom božanskom kreativnošću. Svaki put kada se trudimo vratiti izvoru i ponovno otkriti izvornu svježinu evanđelja, javljaju se novi putovi, kreativne metode s različitim oblicima izraza, rječitiji znakovi, riječi bremenite novim značenjem za današnji svijet. Zapravo, svako evangelizacijsko djelovanje uvijek je ‘novo’“ (Evangelii gaudium, 11).

Kreativnost, dakle, a zatim jednostavnost, upravo zato što nas Duh vodi do izvora, do „prvog navještaja“. Naime, „oganj Duha […] daje nam vjerovati u Isusa Krista, koji nam svojom smrću i uskrsnućem objavljuje i priopćava Očevo beskrajno milosrđe“ (isto, 164). To je prvi navještaj, koji „mora zauzimati središnje mjesto u evangelizacijskom djelovanju i u svakom nastojanju oko crkvene obnove“, da bismo ponavljali: „Isus Krist te ljubi, dao je svoj život da te spasi i sada je živ i uz tebe je svakoga dana da te prosvijetli, da te ojača, da te oslobodi“ (isto).

Braćo i sestre, pustimo Duhu Svetom da nas zahvati i zazivajmo ga svaki dan: neka On bude načelo našeg postojanja i našega djelovanja; neka bude na početku svake aktivnosti, susreta, okupljanja i navještaja. On oživljava i pomlađuje Crkvu: s njim se ne trebamo bojati, jer On, koji je sklad, uvijek združuje kreativnost i jednostavnost, pobuđuje zajedništvo i šalje u poslanje, otvara različitosti i vraća jedinstvu. On je naša snaga, dah našeg navještaja, izvor apostolskog žara. Dođi, Duše Sveti!

IZVOR: Informativna katolička agencija