Papino pismo povodom Svećeničke godine

VATIKAN, 19. 6. 2009.
Godina posvećena "promicanju nužne nutarnje obnove svih svećenika radi njihova čvršćeg i učinkovitijeg evanđeoskog svjedočenja u današnjem svijetu", tako je papa Benedikt XVI. u pismu upućenom "braći u svećenstvu" opisao Svećeničku godinu koja počinje 19. lipnja, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova i Dana molitve za posvećenje klera.
Papa je htio da se svećenička godina slavi zajedno s obilježavanjem 150. obljetnice "rođendana za nebo", odnosno preminuća, svetoga Ivana Marije Vianneya, poznatijeg kao arški župnik, nebeskoga zaštitnika župnikâ, koji je preminuo 4. kolovoza 1859. godine. Papa svim svećenicima u svijetu predlaže jednostavan i stvaran hod po uzoru na arškoga župnika.
Benedikt XVI. prije svega ističe "neizmjeran dar svećenika ne samo za Crkvu nego i za čitavi svijet". Papa spominje apostolske napore, neumorno i skrovito služenje, ljubav brojnih svećenika, bezrezervno predanih služenju Bogu i bližnjemu, unatoč teškoćama i neshvaćanjima, katkada i progonima sve do vrhovnoga svjedočenja krvlju. S gorčinom ističe "također i situacije, nikada dovoljno oplakane, u kojima ista Crkvi pati zbog nevjernosti nekih svojih službenika, a svijet u tome nalazi razlog za sablazan i odbacivanje, potom jednostavno navodi čimbenike koji su arškoga župnika učinili 'pastirom po srcu Božjem': bio je prije svega jako ponizan čovjek i svjestan da je kao svećenik najdragocjeniji dar božanskoga milosrđa za svoj narod". Izgledao je slomljen bezgraničnim osjećajem odgovornosti: Ako bismo dobro shvatili što je svećenik na zemlji – govorio je – umrli bismo, ali ne od straha nego od ljubavi. Znao je da je pozvan "utjeloviti Kristovu prisutnost, svjedočeći njegovu spasonosnu ljubav. Ono što najprije moramo naučiti, kaže se Papinu pismu, jest "posvemašnje poistovjećivanje arškoga župnika sa svojom službom. Uistinu nije riječ o tome da se zaboravi kako je bitna učinkovitost otajstva neovisna o svetosti službenika; ali također se ne može zanemariti izvanredna plodonosnost koja nastaje u susretu između objektivne svetosti otajstva i subjektivne svetosti službenika. Vianney je sustavno pohađao bolesnike i obitelji, organizirao pučke misije i zaštitničke blagdane; prikupljao novac za svoja karitativna i misionarska djela; uljepšavao svoje crkve, brinuo se za sirotice, zanimao za izobrazbu djece; osnivao bratstva i pozivao laike na suradnju s njim. Njegov me primjer potiče, istaknuo je Papa u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora, da istaknem prostore suradnje koju valja sve više proširiti na vjernike laike, s kojima svećenici čine jedinstveni svećenički narod.
Papa zatim podsjeća na svakodnevno svjedočenje Arškoga župnika: molitvu pred Presvetim oltarskim sakramentom, slavljenje mise i ispovijedanje. Bio je uvjeren da o misi ovisi sav životni žar jednoga svećenika. Uzrok opuštenosti svećenika – govorio je – u tome je što nije pozoran na misu. Bože moj – uzvikivao je – koliko li treba sažalijevati svećenika koji iz običaja slavi misu misi! Benedikt XVI. potom, po uzoru svetoga Ivana Vianneya, potiče na nepresušno povjerenje u sakrament pokore, te potiče da ispovijedanje bude središte pastoralnih briga. Arški je župnik u ispovjedaonici katkada provodio po 16 sati na dan: hrabrio je žalosne, zagrijavao mlake, uspijevajući preobraziti srce i dušu brojnih osoba, jer znao je učiniti da osjete "milosrdnu ljubav Gospodinovu". Ars je tada bio "velika bolnica za duše". Velika je nesreća za nas župnike – govorio je sveti Ivan – u tome što duša tolikih vjernika otromi, privikavajući se na grijeh ili ravnodušnost. Stoga je činio strogo trapljenje s bdijenjima i postovima. Jednom se povjerio nekom subratu svećeniku: Reći ću vam svoj recept: Duše su plaćene Isusovom krvlju, a svećenik se ne može posvetiti njihovu spasu ako odbija osobno sudjelovati u velikoj cijeni otkupljenja, kaže se u pismu.
Papa u svom pismu potiče svećenike da po uzoru na tog sveca poput njega žive "novim životom" koji je Krist savjetovao, slijedeći tri evanđeoska savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, kao redoviti put kršćanskoga posvećivanja u svakodnevnome životu. Kao siromah arški je župnik mogao reći: "Moja je tajna jednostavna - sve dati i ništa zadržati". Njegova se čistoća caklila u njegovu pogledu kada se očima jednog zaljubljenika obraćao prema svetohraništu. A sasvim poslušan tvrdio je: "Ne postoje dva dobra načina služenja Bogu. Ima samo jedan: služiti Bogu kako On želi da mu se služi". Papa posebice poziva svećenike da znaju prihvatiti novo proljeće koje Duh u Crkvi ovih dana budi preko crkvenih pokreta i novih zajednica. Sveti Otac ističe potrebu zajedništva između svećenika i vlastitoga biskupa u učinkovitome i osjećajnome bratstvu. Jedino će tako, pojasnio je Benedikt XVI., svećenici moći u potpunosti živjeti dar beženstva i biti kadri potaknuti procvat kršćanskih zajednica u kojima se ponavljaju čudesa prvoga propovijedanja. Na raju, Papa podsjeća kako je Pavao VI. govorio da "suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, a ako sluša učitelje onda to čini jer su svjedoci". Povjeravajući svećeničku godinu Blaženoj Djevici, Papa završava pismo riječima: "Dragi svećenici, Krist računa na vas. Po uzoru na svetoga arškog župnika, prepustite da vas osvoji Krist i bit ćete u današnjem svijetu vjesnici nade, pomirbe i mira".