Poruka varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka za Godinu vjere
VARAŽDIN, 9. 10. 2012.
Draga braćo svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, vjeroučiteljice i vjeroučitelji, braćo i sestre u vjeri!
U četvrtak 11. listopada papa Benedikt XVI. proglasio je Godinu vjere na 50. obljetnicu početka II. Vatikanskoga sabora koji je započeo 1962. godine i 20. obljetnicu Katoličkoga katekizma koji je kao plod Koncila objavljen istoga nadnevka 1992. godine. Na spomen tih jubileja ove godine započela je u Rimu Sinoda biskupa pod naslovom Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere. Kršćanska vjera prenosi se počevši od prvih svjedoka koji su povjerovali Isusu iz Nazareta i o toj vjeri svjedočili. To su poznata dvanaestorica Isusovih učenika – apostola.
Velika većina vjernika u našoj Varaždinskoj biskupiji i našoj domovini Hrvatskoj vjeru je primila od svojih roditelja, od svojih predaka i tako je katolička vjera postala čvrsta tradicija u našemu narodu već od VII. stoljeća. Još uvijek sjećamo se velike obljetnice 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata kada smo raznim skupovima i hodočašćima utvrđivali svoju vjeru. U ovoj Godini vjere pozvani smo i kao zajednica, ali i kao pojedinci razmišljati o svojoj vjeri. Bogu smo zahvalni za dobre temelje vjere u našem narodu i u svojim obiteljima, ali ta vjera mora postati i vjera svakoga od nas pojedinca.
Što je, zapravo, vjera?!
U mnogim anketama postavlja se često pitanje vjere i velika većina ljudi odgovara pozitivno: Da, ja sam vjernik. No, na pitanje o sadržaju vjere možemo dobiti mnoštvo različitih odgovora. Danas ima više krivih vjerovanja ili praznovjerja, možda više nego ikad u povijesti. Zato se svaki kršćanin mora upitati: Kakva je moja vjera?! Komu ja vjerujem? Sveti Otac u navedenom apostolskom pismu Vrata vjere podsjeća nas „da proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje cio život. Taj put započinje krštenjem po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega. Ispovijedati vjeru u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – znači vjerovati u jednoga Boga koji je Ljubav: Otac, koji je u punini vremena poslao svoga Sina radi našega spasenja; Isus Krist, koji je u otajstvu smrti i uskrsnuća otkupio svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stoljećâ u iščekivanju Gospodinova povratka u slavi.“
Ponajprije zahvalimo Bogu što smo pozvani na taj put, jer vjera je milosni dar kojega Bog daje čovjeku. Većina nas krštena je već na pragu zemaljskoga života voljom naših roditelja koji su tada obećali da će nas uvoditi u vjeru ponajprije primjerom svojega života. Roditelji su prvi vjeroučitelji. Dakako da postoje i drugi putovi vjere kada se odrasli po krštenju priključuju zajednici Isusovih učenika. No, uvijek postoji pravilo vjere: Bog govori, a čovjek odgovara. Bog govori na mnogo načina, a čovjek može čuti i prečuti taj govor. Može ga i odbaciti jer je čovjek slobodno biće. Bog ne želi ograničavati slobodu čovjeka. Želi slobodna čovjeka koji će iz svoje slobode doći k njemu i čuti njegov govor koji se sastoji ponajviše od djela koja je učinio za čovjeka. Moramo priznati i mi kršćani da smo ponekad „gluhi“ za prihvaćanje riječi Božje. Stoga ćemo u Godini vjere nastojati u poniznosti slušati što nam Bog govori i usprkos svojim grijesima i slabostima odgovarati na Božji govor. To znači učvršćivati vjeru.
Roditelji, pozivam vas da budete prvi vjeroučitelji svojoj djeci. Na to imate pravo i dužnost po svim mogućim zakonima i propisima. Hrabro se zalažite za svoja prava u našem društvu u Hrvatskoj u kojem, ponekad, neki žele nametnuti neka svoja pravila koja su u suprotnosti s naravnim i vrhovnim vrjednotama.
Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, vi u školi prihvaćate najmlađe kojima često dopunjujete ono što im nedostaje u obiteljima. Pratite odrastanje mladih u njihovim presudnim godinama kada se formiraju i postaju zreli ljudi. Budite svjedoci vjere mladima u razredu, a kolegama u zbornici.
Izabrani zastupnici naroda u mjesnim, ali i najvišim institucijama upravljanja državom, nemojte zanijekati svoju vjeru. Vjera je osobna, ali javna stvar, ona se ne skriva nego se očituje u životu pojedinca, ali i zajednice.
Djelatnici u medijima, pokušajte u životu ljudi pronalaziti dobre i pozitivne vrijednosti jer ćemo na taj način postajati bolji.
Braćo svećenici, mi smo uvijek svjetionici vjere. Jesu li uvijek upaljena svjetla na svjetioniku?! Počevši od pouke roditelja prije krštenja njihove djece do pohoda i nošenja popudbine umirućima – evo nam dvije točke u kojima uvijek možemo učiniti više i bolje. Sve to proizlazi iz naše osobne vjere i našega poslanja. A našu osobnu vjeru hranimo svagdanjom euharistijom, ponekad možda i sami sa svojim Učiteljem. Ne možemo i ne smijemo nikada reći da nemamo za koga služiti svetu misu. Makar se od ljudi ponekad i nitko ne odazove – On je uvijek tu.
Dragi vjernici, podržavajte vjeru svojih svećenika svojom molitvom i svojom blizinom. Oni su za vas postali svećenici i potrebni su vaše pomoći i podrške. Na taj način uzajamno se jačamo u vjeri. U svakoj misi moli se za papu i biskupa. Meni, kao Vašem pastiru, potrebna je vaša molitva i podrška u ovim ne baš lakim vremenima jer to jača i krijepi moju vjeru i moju pastirsku službu.
Godina vjere počinje u mjesecu listopadu kada revnije molimo svima dragu i jednostavnu molitvu krunice. Moleći krunicu na najbolji mogući način učvršćujemo svoju vjeru. Moleći je najprije molimo apostolsko vjerovanje. Molite ga polako razmišljajući o svakoj riječi. Moleći molitvu Oče naš, koju nas je Gospodin Isus naučio, dolazimo pred Boga, ne kao pred nekoga dalekoga i nepoznatoga, nego pred svojega Oca. Zahvaljujemo mu za vječnu riječ koju nam je poslao i koja nas vodi ovim zemaljskim i vremenitim putovima prema vječnom životu. Zatim na tri zrnca krunice molimo Isusa kojega nam je Marija donijela da nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav. To je punina kršćanske vjere. Čvrsto vjerujemo onome koji nas ljubi i koji nam želi dobro, stoga smo puni ufanja, pouzdanja, nade, a sve nas to potiče da i sami sve činimo iz ljubavi.
Neka nam i u ovoj Godini vjere budu posebni zagovornici sveti Marko Križevčanin i blaženi Alojzije Stepinac koji su kao mučenici svjedočili vjeru do kraja.
Završavam riječima Katoličkoga katekizma: „Vjeru što smo je od crkve primili brižno čuvamo. Kao kakvo dragocjeno blago zatvorenu u vrsnu posudu, vjera se po djelovanju duha Božjega neprestano pomlađuje te čini da se pomlađuje i posuda koja ga drži.“
U ovoj godini vjere neka nas sve prati blagoslov svemogućega Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
U Varaždinu, 7. listopada na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice 2012.
+ Josip Mrzljak
varaždinski biskup