VARAŽDIN, 19.11.2022.

---

Obitelj, rodbina, prijatelji, djelatnici i volonteri Caritasa Varaždinske biskupije te župnici i svećenici središnjih biskupijskih ustanova i umirovljeni svećenici predvođeni varaždinskim biskupom Božom Radošem oprostili su se u subotu 19. studenog od Ivana Glavine. On je do svibnja ove godine punih 29 godina služio bližnjima kao volonter biskupijskog Caritasa. Šest dana u tjednu po pet sati dnevno bio je zadužen za prijevoz robe namijenjene Caritasu Varaždinske biskupije od različitih donatora te napravio stotine tisuća kilometara po Varaždinskoj biskupiji, Hrvatskoj i inozemstvu kako bi pomoć došla do najpotrebnijih.

Ivan Glavina preminuo je u srijedu 16. studenog u 86. godini života. Sprovodne je obrede na varaždinskom groblju predvodio mons. Antun Perčić, generalni vikar i predsjednik biskupijskog Caritasa, a svetu misu zadušnicu u crkvi Dobrog Pastira predslavio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup.

Polazeći od citata iz poslanice Rimljana: „Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo.“, mons. Perčić je u nagovoru u sprovodnim obredima istaknuo kako se ove riječi mogu primijeniti upravo na život pokojnog brata Ivana koji ne samo da je skrbio za svoju obitelj nego je preko 29 godina, samozatajno i radosno skrbio za malene, neznatne i potrebne naše Biskupije. Znao je da pred Gospodina može donijeti samo dobra djela i vjerujem da je njegov račun koji donosi pred Gospodina ispunjen djelima ljubavi koja je činio gotovo do zadnjeg dana svojeg života, rekao je mons. Perčić. „Danas kad se opraštamo od njega, želimo mu zahvaliti za sva njegova dobročinstva i u molitvi ga preporučiti Gospodinu da ga primi u nebesku domovinu.“, kazao je mons. Perčić te pozvao okupljene da im svjedočanstvo pokojnikova života bude poticaj na zauzetu brigu za druge, posebno potrebite.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš izrazio je sućut obitelji pokojnog Ivana te pozvao okupljene da ovom misom izreknu Bogu hvala za bogat život pokojnika, hvala u ime varaždinske Crkve, ali i u ime mnogih koje je pokojnik nahranio donoseći kruh na stol.

U svojoj je homiliji biskup Radoš tumačio evanđeoski odlomak dana o razgovoru Isusa i saduceja koji su nijekali uskrsnuće. Prigodan je ovaj odlomak za svetu misu zadušnicu, rekao je biskup, kada iskustvo smrti pred nas postavlja i pitanje života: „Nema susreta sa smrću, a da se mi ljudi ne upitamo što je sa životom, da li smrću prestaje život ili imamo nadu da se život kao dar od Boga nastavlja po Božjoj ljubavi“. U sprovodnom smo obredu čuli o prolaznosti ljudskog života, o kraju ovog materijalnog tijela, ali navještaj riječi Božje koje Crkva sada pred nas stavlja daje nam popudbinu, hranu, Gospodin nam i u trenutku rastanka od naših voljenih želi biti blizu. I jača nas u vjeri u uskrsnuće, tumači nam Isus u evanđeoskom ulomku da se život nastavlja, no drugačije, jer nakon smrti život nije ovaj isti kojeg poznajemo, protumačio je biskup Radoš te u nastavku pojasnio zabludu saducejskih očekivanja o životu nakon smrti. Isus pojašnjava, rekao je biskup, da „oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.“ U uskrsnuću dobivamo novo tijelo koje više ne poznaje ograničenost materijalnog svijeta, ali i u tom novom tijelu nastavljamo osjećaje, povezanost i ljubav prema onima s kojima smo takve odnose izgradili u našem smrtnom tijelu, kao što je Uskrsli i nakon uskrsnuća okupljao oko sebe svoje učenike ljubeći ih još i više, protumačio je biskup Radoš.

Naši pokojnici žive u sjećanju i srcima svojih bližnjih po ljubavi, po dobru koje su za života činili. Dobrota koju su za života činili nije zastala ovdje na zemlji kao njihovo smrtno tijelo, već je prenesena u onostranost, prebačena na račun života pred našim Gospodinom, nastavio je biskup podsjećajući da je pokojni Ivan nakon što je svoj radni vijek skrbio o svojoj obitelji, još jedan radni vijek, gotovo 30 godina skrbio potrebitima u kojima je prepoznao svoje bližnje, svoju proširenu obitelj. Vjerujemo da je pokojni Ivan svojom dobrotom na zemlji postao prijatelj Božji i da se njegov život nastavlja u radosti i zajedništvu s Bogom.

Završno je biskup Radoš potaknuo okupljene da po uzoru na pokojnika budu spremni pomoći, volontirati, da mole za nove volontere i molitvom prate one koji tako svjedoče djelatnu, konkretnu ljubav Crkve prema bližnjima.

---