ČAKOVEC, 10. 11. 2013. 

U nedjelju 10. studenog u dvorani Katoličkog doma župe sv. Nikole biskupa u Čakovcu predstavljena je knjiga “I divljina će te pripitomiti“ fra Petra Horvata, člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

O knjizi su govorili glavna urednica knjige Irena Pranjić, povjesničar Vladimir Kapun, fra Marko Pustišek te sam autor knjige, inače rodom iz Čakovca, iz današnje župe sv. Antuna Padovanskog.

Knjiga “I divljina će te pripitomiti“ nije nastala na klasičan način. Autor nije jednog dana sjeo za računalo i rekao: "Ajmo sad napisati knjigu". Knjiga je dnevničkog i putopisnog stila. Naime, fra Petar je prije tri godine u sklopu svog studija u Chicagu proveo tri mjeseca kao misionar u jednom amazonskom selu imena Mazamari, duboko u prašumskim predjelima južnoameričkog Perua. Internet mu je bio vrlo rijetko dostupan, a od lokalnog stanovništva je samo jedna osoba govorila engleski jezik pa se s ljudima više sporazumijevao rukama i nogama nego na španjolskom jeziku.

Budući da su se upravo u džungli dogodili njegova duhovna preobrazba i ispunjenje, osjećao je potrebu podijeliti s nekim sve što je doživljavao i proživljavao. Tako da je svaki puta kada bi se domogao interneta, pisao kratke tekstove o svemu što mu se događalo u Mazamariju. Kako u selu, tako i u njegovoj nutrini. Te je tekstove objavljivao na svom facebook profilu, njegov prijatelj fra Marko Pustišek na internetskoj stranici franjevačkih bogoslova na Kaptolu, a Siniša Pucić, pokretač i glavni urednik prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu Uličnih svjetiljki u svom časopisu u nastavcima koji se još uvijek objavljuju.

Fra Petrovi facebook prijatelji komentirali su njegove tekstove, bodrili ga, hrabrili, savjetovali i podržavali. Fra Petar je već nakon par tjedana od svog dolaska u Mazamari u svojim tekstovima počeo dodavati posvojni pridjev "moj", što je svjedočilo njegovu ljubav prema mjestu u kojemu je pronašao sebe.

Na žalost, njegovom misionarstvu ubrzo je došao kraj i morao se vratiti u Chicago dovršiti studij, a potom i u Hrvatsku. Odmah po dolasku namješten je kao đakon u župu Uzvišenja Svetog Križa u zagrebačkom Sigetu. Služba mu je prestala u srpnju ove godine te potkraj godine odlazi u Sydney, gdje će biti na službi hrvatskim iseljenicima u Hrvatskom katoličkom centru Sveti Nikola Tavelić u St. John's Parku.

Kako je htio očuvati uspomenu na "njegov Mazamari", odlučio je sve objavljivane tekstove spojiti u smislenu cjelinu i pretočiti u knjigu. Knjiga je lako čitljiva, pisana je jednostavnim i duhovitim stilom, ali svejedno uspijeva "dirnuti u žicu" i potaknuti na razmišljanje o stvarima o kojima "djeca" modernog svijeta i ne razmišljaju i uzimaju ih zdravo za gotovo.

Prigodna je za sve uzraste jer sadrži širok spektar tema i događaja: od prvih krštenja pomoću plastične kantice usred amazonske džungle, vožnje pedesetero djece u prikolici prastarog kamiona bez retrovizora, do kušanja lokalnih specijaliteta spravljenih od ljudske sline.

Ova putopisno-dnevnička-duhovna knjiga ima ukupno 184 stranice, 11 poglavlja, 2 geografske karte i 175 fotografija, a tiskana je na recikliranom papiru.

Sav prihod od prodaje knjige namijenjen je za pomoć hrvatskim misijama u Peruu.

Knjiga se može nabaviti u sakristiji ili župnom uredu župe sv. Nikole u Čakovcu.

Irena Pranjić