Najnovija zbirka pjesama autora Nenada Marinca "I nebo je plakalo za tobom" predstavljena je uoči svetkovine Svih svetih 28. listopada u Bakovčici.

O knjizi i samom autoru Nenadu Marincu govorili su župnik župe bl. Majke Terezije iz Starigrada vlč. Nenad Piskač te recenzentica knjige prof. Vinka Pavlek, dok su pjesme recitirali i opjevali autorovi prijatelji.

"Želio sam biti pjesnik jutra, sunca, radosti i duge, a postao sam pjesnik bola koji ne može pobjeći od tuge", riječi su kojima je vlč. Piskač nastojao istaknuti dubinu stihova koje se mogu pronaći u toj zbirci, jer to su riječi koje karakteriziraju autora Nenada Marinca. On nije htio pobjeći od tuge nego se s njom suočio.

Kroz njegove pjesme primjećuje se kako sve osobe, koje su izgubile svoje najmilije, osjećaju potrebu da njihova duša nađe novi život. Često puta događa se da ljudi koji ostaju na zemlji poslije smrti svojih najbližih, požele otići u grob sa svojim najmilijima, jer su izgubili smisao života. Pjesnik Marinac, pak, stavlja novu dimenziju u svoje pjesme – on stavlja utjehu i zato kaže: "Utjehu je teško naći kada izgubimo najdražeg svog, malo toga tad nam nešto znači, a utjehu nam daje samo Bog".

Upravo je Bog taj koji jedini može dati utjehu, jer ljudska je duša duhovnog sadržaja. Bog je pitanje duše. Radost je pitanje duše. I to je nešto što odlazi s nama i poslije zemaljske smrti. I zato kažemo da duše pokojnika nikada ne prestaju živjeti. Utjehu i snagu za novi početak možemo pronaći samo u molitvi. U svakoj pjesmi može se iščitati određeni dio neke molitve zahvale i kao takva, ova zbirka jest nastala kao zahvala onima kojih ovdje više nema. Oni žele biti utkani u zahvalu za život koji su živjeli s nama. Želi se ostvariti ta povezanost zemaljskog i Nebeskog.

"Zato i ove pjesme jesu jedna nada, pobjeda dobra, pobjeda života nad smrću. Ove pjesme su utjeha srcima koja su neutješna. One su zapravo nada onima koji su bez nade. Oni koji su u nevolji da mogu iz te nevolje izaći, pronaći novi izvor životne snage. Svaka ova pjesma upućena je upravo kroz radost i milost prema svevišnjem Bogu, jer On jedini utjehu može potpuno dati", rekao je vlč. Piskač. "Da bi se ove stihove moglo razumjeti, potrebno je uroniti u tišinu. Zato, kada ćete imati prilike za čitanje ovih stihova, nađite mirni kutak. U protivnom, nećete razumijeti što on želi reći. Nećete pronaći dubinu i smisao pojedinih pjesama. Uronite u tišinu, jer tišina daje snagu utjehe u milosti Gospodnjoj. U konačnici, kada čovjek umre, nastane tišina iza njega. Nastane muk, ne može se više niša iza njeg pokrenuti niti progovoriti. Promišljajte u dubini tišine upravo o toj velikoj ljubavi koju imate i vi za svoje najmilije, o dobroti, ljepoti i radosti koju ste pružali svojim najmilijima i koje ste primali od njih."

Prof. Vinka Pavlek za pjesnika Nenada Marinca kaže da je "vojnik golubljeg srca". On je vrlo emotivan umjetnik koji svoje radove uglavnom poklanja.

"Nenad sebe naziva pjesnikom tuge, međutim, nakon iščitavanja pjesama, ne možemo dobiti dojam da je Nenad stalno tužan, nego jednostavno nam daje snage da preživimo svoju bol, da je nosimo u sebi, da je možemo pokazati svojim prijateljima, da možemo pronaći utjehu u obiteljima, u Bogu, u znancima i da s njima podijelimo svoju bol, jer će nam tada biti puno lakše", rekla je prof. Pavlek. Na kraju se poslužila Marinčevim riječima "Svaka je pjesma brojač otkucaja nečijeg srca" i prisutnima preporučila da ih upravo tako prime, a autoru Nenadu Marincu prof. Pavlek poželjela je mnogo sreće u daljnjem stvaralaštvu.

Nenad Marinac 1999. godine objavio je samostalnu zbirku pjesama pod nazivom "Nikada me Bog iznevjerio nije". Do sada mu je uglazbljeno više od 300 pjesama. Uz pisanje pjesama bavi se i slikarstvom. Pojedine njegove slike nalaze se diljem svijeta, a sam autor s ponosom ističe sliku koja se nalazi u Vatikanskom muzeju. Slika je predana kao poklon papi Ivanu Pavlu II. prilikom njegovog drugog dolaska u Hrvatsku.

O svojoj najnovijoj zbirci pjesama "I nebo je plakalo za tobom" Nenad kaže kako su pjesme u njoj otisci na srcu i duši koje su ostavili najmiliji kojih danas više nema. "To su sjećanja na njih, na njihov hod, osmjeh, miris, kašalj, na sve ono što su nas oni naučili, što su nam darovali: vjeru, ljubav, razumijevanje, poštenje, poniznost. Svojim odlaskom oni nisu nestali, nestat će u trenutku kada ode zadnji od onih koji ih se sjeća. Do tada budimo sretni što smo imali privilegiju živjeti s njima."

Iva Kuzmić