BEDNJA, 9. 8. 2020.

---

Zbornik radova „Bednja – mjesto i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije“ predstavljen je u nedjelju 9. kolovoza u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bednji.

Predstavljanju je prethodila sveta misa zahvalnica koju je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s varaždinskim biskupom u miru Josipom Mrzljakom. Koncelebrirali su svećenici rodom iz župe Bednja: mons. Izidor Ferek, preč. Stjepan Mostečak, vlč. Dragutin Bogadi, te vlč. Ivan Hruško; zatim mons. Alojzije Petrović, preč. Anđelko Košćak, vlč. Marijan Kušenić, vlč. Ivica Puškadija p. Josip Rožmarić te domaći župnik Neven Blažon kao i biskupov tajnik vlč. Marko Domiter. Samom predstavljanju pridružili su se mons. Andrija Kišićek, vlč. Stjepan Vorih i vlč. Danijel Herceg.

O Božjoj riječi koja nas je ove nedjelje okitila dragim slikama odmora: bilo u planinama ili na moru, i to Ilije koji je pozvan da stane u gori pred Gospodinom i Petra koji traži od Isusa da siđe s lađe i dođem k njemu po vodi, progovorio je u homiliji mons. Bože Radoš, varaždinski biskup.
U prvoj slici iz prve knjige o Kraljevima gledamo moćnog starozavjetnog proroka Iliju kako odlazi prema svetom brdu Horebu, Sinaju. Odlazak na goru Sinaj označava izvor duhovnosti njegova naroda „treba poći prema izvorima da se napije zajedništva s Bogom pa da može očistiti sebe, svoju sliku o Bogu; da se može napiti, nahraniti i da može nositi riječ Božju; da Boga može propovijedati na pravi način. Ulazi najprije u jednu pećinu, želi se sakriti, prenoćiti, odmoriti, ta pećina je mjesto utočišta.“ objašnjava varaždinski biskup i nastavlja kako mu Gospodin ne da ostati u pećini jer on nije pećinski čovjek, već čovjek koji treba „poći propovijedati Boga i to onoga Boga koji se njemu objavljuje“. Ilija je čuo glas: „Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.“ Svi Židovi znaju da se Bog pojavio na Sinaju, dao 10 zapovijedi, znak saveza sa svojim narodom, znaju i okolnosti u kojima Bog stvara, daje zakon. „Okolnosti su znakovi koji su tajanstveni, znakovi moći, znakovi sile: oganj, jak vjetar, potres.“ stoga onda ni ne čudi što Ilija očekuje Boga u tim znakovima, protumačio je mons. Radoš, naime „želi ga vidjeti u moći“. No, ostaje iznenađen jer „Bog nije bio ni u potresu, ni u vihoru, nije bio ni u ognju. Nakon svega toga dolazi jedan šapat laganoga vjetrića, povjetarca, to je bio samo jedan snažan preludij za Božji dolazak.“ Naime, „povjetarac djeluje iznutra: on je tako blizak, intiman, nije nasilan, djeluje moćno, ali tiho. Upravo je to slika koju mu Bog želi dati: Bog nije nasilan Bog. Bog je uvijek drugačiji.“ Rekao je mons. Radoš i dodao kako je Bog maštovit „toliko moćan da se u našem životu uvijek pokazuje drugačije. Ako iziđemo pred njega, ako se njemu izložimo tada ćemo otkriti njegovo pravo lice. Pravo djelovanje, pravu sliku.“ Varaždinski biskup nas dalje potiče da se upitamo: kakvu sliku Boga nosim? „Jesam li je sam naslikao ili sam stalno spreman da me Bog iznenadi, da se pokaže drugačiji, onakav kakav mi je upravo u ovom trenutku potreban?“ I Ilija, kao nekad Mojsije zaklanja lice, ne može Boga gledati jer je „Bog čist, jer je Bog sjajan, jer je Bog takav da u njega ne možemo gledati, da njega ne možemo vidjeti, ali se možemo njemu izložiti“ govori mons. Bože Radoš i nastavlja „Ilija se izlaže i dobiva snagu da može ići dalje nositi Božje ime, ne više mačem, ne više ognjem kojega izaziva, ne više potresom kojega izaziva nego jednostavno blagošću, intimnošću koju je osjetio u susretu s Bogom.„

Iz evanđelja po Mateju dolazi nam druga slika, slika mora. Nju je pak, objašnjava varaždinski biskup Bože Radoš, moguće razumjeti iz konteksta prošle nedjelje i izvještaja o umnažanju kruha. Nakon što je Isus umnožio kruh, jeli su i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara jer „dvanaest je apostola“ kazao je mons. Radoš i nastavio „Svaki koji je dijelio donio je puno košaru, a puna košara ne smije propasti. To je kruh koji je svjež, kojeg treba dati“ na drugoj, istočnoj obali, koja je za Židove obala pogana. Zapravo „Isus stavlja u njihove ruke košaru, kruh kojega trebaju donijeti poganima, svakom čovjeku. Trebaju ga donositi onima koji su gladni Božje riječi, koji su gladni Isusove ljubavi koja postaje tako očita u kruhu koji se daje, kruhu koji je tijelo Kristovo, kruhu koji je čin Božje ljubavi koja je posvemašna: daje se, lomi se, prelama se za nas.“ objasnio je mons. Bože Radoš. Božja riječ dalje govori kako je Isus uzašao na goru da se pomoli, bila je večer i bio je sam. Večer pak, tumači varaždinski biskup, simbolično podsjeća na večer Isusova života kad se oprašta od ljudi od svijeta i odlazi na goru, odlazi k Ocu. Učenici su u lađi, a lađa je slika Crkve. To je lađa koja plovi i želi prijeći prijeko. Budući da je protivan vjetar, valovi šibaju lađu i voda sve više ulazi u lađu i ne da im dalje. „Crkva kroz povijest uvijek je imala protivan vjetar, da nosi tamo gdje on hoće. Crkva ima cilj i mora ići i protiv vjetra i protiv struje.“ napominje i dodaje kako Crkva ukoliko autentično naviješta evanđelje uvijek ima protivan vjetar, no to nije problem jer „Onaj koji je otišao nije napustio apostole, on je na gori i bdije i gleda, pred jutro se ponovno javlja, prikazuje se „Njegova riječ je dovoljna da nastane utiha. Ta lađa je i ova crkva, ova župa. Lađa je svaka naša obitelj: nema obitelji u kojoj nema protivnoga vjetra, koju valovi ne šibaju, kojoj je teško putovati, čini se na početku da ide sve lijepo, lagano, a onda nastaje zapljuskivanje: Pomozi Gospodine!“

Smatrajući da mogu drugačije ploviti, neki žele izići iz lađe bračnog života, Crkve i poput Petra govore: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!“, no kad počinju hodati, počinju i sumnjati, tonuti, jer Petar ne gleda više u Isusa, nego u vjetar, u poteškoće. U tim trenutcima, poučava varaždinski biskup, pogledati u Isusa „nemojte gledati samo na vjetar, poteškoće, negativnosti“, „ukoliko imamo njega pred sobom, ukoliko razgovaramo s njim, ukoliko pružamo ruku prema njemu, sigurno će nas podići i bit ćemo spašeni, izvučeni iz svojih poteškoća.“ zaključio je biskup i pozvao da molimo za milost da u poteškoćama i valovima, usmjerimo pogled prema Isusu, da zajedno s njim plovimo, ne zavaravajući se da mimo Crkve, mimo lađe možemo ploviti i stići na drugu obalu.
 
Zavičajna monografija „Bednja – mjesto i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije“

Zbornik „Bednja – mjesto i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije“ predstavili su: autorica Ivana Peškan, prof. iz Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Varaždinu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske; autor Ivan Mravlinčić, prof., viši kustos Muzeja Dvora Trakošćan; urednik i autor mr. sc. Anđelko Košćak, svećenik Varaždinske biskupije i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu; autor likovno-grafičkog oblikovanja i karata Ivan Rožmarić te lektorica Danijela Koren.

Da je riječ o važnom, povijesnom događaju za župu, kazao je domaćin, župnik župe Uznesenja BDM u Bednji vlč. Neven Blažon, koji je u kolovozu 2013. stigao na službu u tu župu. Dolaskom u župu uvidio je njezinu bogatu i zanimljivu povijest i potrebu da se njezina velika povijest ukoriči u jednom izdanju. „U želji da bolje upoznam povijest župe, kako zbog sebe osobno, tako i zbog hodočasnika i turista koji ovamo navrate, ali i zbog samih žitelja Bednje, odlučili smo organizirati Znanstveni skup o povijesti župe Bednja. Održan je 11. studenoga 2016. godine u Trakošćanu, a nakon skupa – s mnogo uloženog dodatnog truda i žara marljivih autora, osobito mr. sc. Anđelka Košćaka – nastao je ovaj zbornik.“ otkrio je župnik Neven Blažon.

Varaždinski biskup u miru Josip Mrzljak, poslao je vlč. Nevena Blažona za župnika u Bednju. Ovaj zbornik, smatra mons. Mrzljak jest „izvrstan primjer i poticaj župnicima kako je svrsihodno i korisno pisati župne spomenice.“ Istaknuo je da je prošlost važna i nije manje vrijedna. „Vjerujem da će ova knjiga koja nas vodi malo u prošlost, da će nam pomoći da budemo sada dobri ljudi i da onda gradimo sretnu i dobru budućnost.“ kazao je mons. Mrzljak.


„Ovaj zbornik na neki način sakuplja na jednom mjestu sva znanja koja zasada imamo o sakralnoj baštini župe Bednja. Zbornik je važan ne samo za žitelje Bednje da kroz prizmu povijesti nauče nešto novo o svom kraju, da ga više cijene, da ga više vole, važan je i za buduće istraživače kojima može biti osnova i poticaj, inspiracija za daljnje istraživanje i daljnje radove o župi Bednja i bednjanskom kraju.“ kazala je autorica Ivana Peškan.

„Polazište, susretište i utočište svega jesu dvije okomice ovoga kraja – župna crkva sa svojim kapelama i krajputašima kojih ima 47 te dvorac Trakošćan s plemićkim kurijama i gospodarskim objektima. Tu se oblikovao sav život bednjanskog kraja – onaj vjernički, duhovni i odgojno-obrazovni, ali i društveni, gospodarski i politički.“ sažeo je autor i urednik zbornika mr. sc. Košćak i dodao kako sve što je napisano u zborniku ima svoju potvrdu u određenom arhivskom gradivu.

Župljanima i gostima, tijekom predstavlja, obratili su se predsjednik ogranka Matice Hrvatske u Bednji Adam Pintarić, ravnatelj dvora Trakošćan; načelnik Općine Bednja Damir Poljak te ministar unutarnjih poslova u Vladi RH, 1992.-1996. Ivan Jarnjak, počasni građanin župe Bednja.
Svečanost je svojim stihovima obogatila Barica Pahić-Grobenski, a pjesmom Kulturno-umjetnička društva: KUD „Josip Genc“ Bednja; KUD „Cvetlinski zvon“ Cvetlin; KUD „Josip Jedvaj“ Vrbno; Barbara Otman uz pratnju profesora Bernarda Dugana; Mali muški zbor te Zbor mladih župe Uznesenja BDM Bednja.
 
Zbornik o nujliepšemu kemaučeku svieto
 
Zbornik „Bednja – mjesto i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije“ donosi radove o povijesti bednjanske župe i trakošćanskog vlastelinstva te povijesno umjetnički prikaz sakralne baštine na području župe Bednja. Zbornik je objavljen u izdanju Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije – Bednja i suizdanju ogranka Matice hrvatske Bednja, a uredio ga je Anđelko Košćak.

Riječ je o raskošno opremljenoj zavičajnoj monografiji koja na 432 stranice velikog formata, sa 600 fotografija te brojnim kartama donosi opsežnu bednjansku povijest. Rad profesora Ivana Mravlinčića, višeg kustosa Muzeja Dvora Trakošćan „Bednjanski kraj kao dio trakošćanskog vlastelinstva – agrarni odnosi u 16. I 17. stoljeću“ prvi je u zborniku; slijede dva rada koja prikazuju umjetničko-kulturnu baštinu bednjanskog kraja. Autorica profesorica Ivana Peškan, iz Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Varaždinu pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, u radu „Sakralna građevinska baština župe Bednja“ upoznaje čitatelja sa osobitostima četiriju crkvenih objekata; to su: župna crkva u Bednji, kapela Sv. Josipa u Humu, dva sakralna objekta na Ravnoj gori – kapela Sv. tri kralja i Sv. Duha te danas nepostojeća kapela Sv. Urbana u Šaši. Dr. sc. Vesna Pascuttini-Juraga, viši stručni savjetnik–konzervator pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske i pročelnica Konzervatorskog odjela u Varaždinu u svom radu „Inventari sakralne baštine na području župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bednji“ zavirila je u unutrašnjost spomenutih objekata i predočila bogatstvo i vrijednost sakralne baštine. U radu „Kapela Sv. Križa u trakošćanskom perivoju“ Ivan Mravlinčić ponudio je povijesno-umjetnički prikaz kapele te predstavio povijesni kontinuitet u novom svjetlu. Mr. sc. Anđelko Košćak, svećenik Varaždinske biskupije i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu opširno i detaljno je prikazao povijest župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bednji. Nakon osnovnih geografskih, gospodarskih, upravnih i kulturnih značajki bednjanskog kraja, slijedi kronološki pregled povijesti župe Bednja, kapela, raspela, župnih krajputaša, prikaz nastanka tamošnjih novih župa, te nezaobilazan bednjanski govor. Usto, tu su biografije župnika i kapelana župe Bednja te orguljaša, školnika, učitelja i učiteljica osnovne škole u Bednji, Vrbnu, Pleši i Prebukovlju. Predstavljena su pojedina pastoralna područja života i rada u župi Bednja te životopisi svećenika, redovnika i redovnica podrijetlom iz župe Bednja. Predzadnji rad Anđelka Košćana nosi naziv „Stanovništvo župe Bednja – popis prezimena i popis poginulih u ratovima XX. stoljeća“. U posljednjem radu Ivan Mravlinčić prikazao je bednjanske svadbene običaje, osim dostupe građe, autor je konzultirao i s dvoje kazivača Katarinom Mravlinčić i Josipom Podsečkim. Na kraju zbornika navedena je Bibliografija te Kazalo imena osoba i mjesta koje je izradio Robert Ivančan. Zbornik je lektorirala Danijela Koren, a likovno-grafički oblikovao te izradio karte Ivan Rožmarić.
 

---