Redoviti mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak 4. veljače u dvorani Biskupijskog pastoralnog centra u Varaždinu, a gost predavač bio je prof. dr. sc. Tonči Matulić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je govorio o temi “Crkva i društvo u Hrvatskoj danas – vjera i nevjera”.

Svoje izlaganje temeljio je na dokumentima Drugog vatikanskog koncila te apostolskom pismu “Vrata vjere” u obliku motuproprija pape Benedikta XVI. kojim je proglašena Godina vjere.

U uvodu je istaknuo kako se čini da se sadašnje društveno ozračje, u kojem kao vjernici živimo, može najbolje razumjeti zapisom iz poglavlja Poslanice Rimljanima u kojoj Pavao izriče svoj sud nad poganima koji odbijaju spasenjsku Božju ponudu u Isusu Kristu. No, pred Bogom je potrebno biti posve istinoljubiv i sve sagledati cjelovitije, rekao je predavač te podsjetio na odlomak iz apostolskog pisma “Porta fidei” u kojem Papa upozorava da se zbog krize vjere ona više ne može uzimati zdravo za gotovo i ono što se samo po sebi podrazumijeva. Time Papa želi  reći da vjera danas više nije ono što je bila do jučer. Ako se držimo krivih pretpostavki, tada ćemo i život urediti krivo. Dakle, više ne možemo polaziti od sigurnih pretpostavki, jer koliko god bi nas one mogle danas-sutra utješiti, dugoročno ćemo se sami morati suočiti s time da smo gradili na krivim pretpostavkama, kazao je prof. Matulić te u nastavku nastojao odgovoriti na pitanje: 'Kako razumjeti ovo današnje stanje?'.

Obrazložio je da je potrebno čvrsto stajati na tlu koncilskog tumačenja i razumijevanja odnosa Crkve i svijeta. Jedna od glavnih odlika Drugoga vatikanskog koncila je u tome da je pozvao Crkvu na dijalog sa svijetom. U pozivu Crkve na dijalog sa svijetom stoji činjenica da Crkva nije iznad svijeta, nije izvan, ni mimo, nego je u svijetu. Crkva koja je u svijetu tek takva može biti i stvarno jest ono što nas na početku uči dogmatska konstitucija o Crkvi, a to je da je Crkva znak i sredstvo najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda. Ona to može biti samo ukoliko je u svijetu. Crkva povezuje, a ne razdvaja ljude. Ona u svijetu podsjeća ljude da je cijelo čovječanstvo zapravo jedna Božja obitelj. Da svi ljudi, po samoj činjenici da postoje kao ljudi, pripadaju tom jednom zajedničkom univerzalnom narodu, koji je Božji narod. Crkva se kao Božji narod diže kao znak među narodima i svjedoči da su svi ljudi jedna Božja obitelj, rekao je predavač.

Istaknuvši kako Crkva nije nikome suprotstavljena, osim sotoni koji joj se suprotstavlja, podsjetio je da sotona uvijek udara tamo gdje se čovjeku čini da je najjači, a ne gdje je najslabiji. Stoga i sotona udara kod Crkve ondje gdje je najjača, a to je vjera jer vjernici često kažu da im je vjera 'smisao postojanja i djelovanja'. Sotona upravo tamo želi unijeti nesigurnost, nestabilnost, dezorijentaciju. Crkva se danas ne želi sučeliti ni sa kime doli samo s onim što se očima vjere prepoznaje kao djelo sotone koji unosi nemir, obmanjuje i ljude udaljava od Boga, rekao je prof. Matulić. U nastavku se upitao: 'Na koji se način Crkva danas treba odnositi prema svijetu?', te pritom primijetio da se današnje vrijeme, u kojem se Crkva nalazi, treba pojasniti i prosuđivati sadašnjošću, a to se može učiniti samo s polazišta svjetla vjere. Samo svjetlo vjere omogućava da mi sadašnji svijet promotrimo i shvatimo na ispravan način te da se približimo Istini. Upozorio je kako se na temelju Papina pisma “Vrata vjere” više ne može poći od pretpostavke samorazumljivosti vjere. Naglasio je da danas zbog krize vjere na osobnoj razini, jer mnogi vjernici žive kao nevjernici i kao da Boga nema, mnoga životna područja ostaju izvan utjecaja življene poosobljene svjedočke vjere. Kada bismo mogli na trenutak sakriti naše materijalno kršćanstvo, bi li se moglo zaključiti tko smo mi po uvjerenju?, upitao se predavač kazavši da zbog duboke krize osobne vjere ona više ne zalazi u velika područja ljudskog života.

Osnovno polazište je, dakle, svjetlo vjere koje nam pomaže vidjeti stvarno stanje, rekao je prof. Matulić, koji je kao drugu metodu označio otkrivanje znakova vremena. Podsjetio je kako Crkva treba biti znak i sredstvo pomoću kojeg čovjek dolazi u najintimniji susret s Bogom. To moramo ostvarivati da bi Božje kraljevstvo, kojeg Crkva naviješta i svjedoči, bilo posijano u svima i među svima. Zbog te zadaće Crkva je dužna u svako vrijeme preispitivati znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu Evanđelja, tako da uzmogne odgovoriti na vječna ljudska pitanja o smislu sadašnjeg i budućeg života te o njihovu međusobnom odnosu.

Govoreći o odnosu Crkve i svijeta, istaknuo je da taj odnos nikako nije statičan i ukočen, nego dinamičan i pun napetosti, pa čak i pun lomova. Koncil nas poziva da najprije vidimo kako se svijet promijenio, i to nisu neke male promjene, nego su to temeljne transformacije koje zahvaćaju samo središte ljudskog života: način na koji čovjek misli, razumije, osjeća i odnosi se prema drugome čovjeku. Stubokom se izmijenila stara kulturna matrica i na njezino mjesto se uspostavlja nova kulturna matrica koju drže samo dva stupa – znanost i tehnika, što je premalo jer znanstvene informacije i činjenice ne mogu biti podloga da se odredi što je dobro a što loše. Znanstveno dokazane činjenice ne mogu odgovoriti koje je seksualno ponašanje dobro, a koje loše, za to je potreban jedan drugi izvor znanja i spoznaja, koji četvrtom modulu sadašnjeg zdravstvenog odgoja kronično nedostaje, upozorio je prof. Matulić dodavši da se njime mladima daju sve informacije, ali ih se tada ostavi same da se sami snalaze na koji će način vrednovati određena seksualna ponašanja. Naglasio je kako to onda više nije spolni odgoj.

Potrebno je stoga otvoriti oči i vidjeti sve današnje društvene probleme u svijetu ljudi – civilizaciji, koji je stvorio čovjek svojim stvaralaštvom, koji dakle nije svijet Božjeg stvaranja. Duboke promjene u svijetu zahvaćaju društvene, psihološke i moralne dimenzije čovjeka. Tomu je potvrda danas i ova napetost između nevjere i vjere. Sve neuravnoteženosti današnjeg svijeta zapravo proizlaze iz opravdanih težnji ljudskog roda i pojedinca jer postoji more nepravdi i nejednakosti koje čovjeka poništava i ljudski rod drži zarobljenikom. Svjetlom vjere moramo vidjeti da postoje opravdane težnje koje u konačnosti svoj korijen i izvor imaju u ljudskom srcu, u rastrganosti čovjeka, u podijeljenosti u njemu samome. Svjetlom vjere vidimo duboke promjene, neuravnoteženosti, napetosti, te je potrebno prosuditi ovu zbilju u sadašnjem trenutku. Potrebno je u svjetlu Evanđelja promotriti društvenu zbilju u kojoj se nalazimo, pa ćemo vidjeti da na djelu nije vjera, nego ušuljana nevjera – idolatrija – koja se provlači kroz Stari i Novi Zavjet te kroz cijelu povijest do današnjih dana.

U nastavku se osvrnuo na 'popularnost' nevjere u hrvatskom društvu, budući da je prema posljednjem popisu stanovništva znatno porastao samo broj agnostika. To nas potiče da zastanemo, otvorimo oči i pogledamo što se to događa. Na žalost, danas, kada živimo u demokraciji i svjesni smo važnosti dijaloga, ispada da se više nema s kime razgovarati. A pitanje o Bogu je pitanje svih pitanja. Primijetivši kako je ateizmu često uzrok kritička reakcija protiv religije, upitao se nije li pojava nevjere u suvremenom hrvatskom društvu određena reakcija – pobuna. Služba nas vjernika nije da branimo ateiste i agnostike, nego da naviještamo Radosnu vijest i Krista našeg Otkupitelja, rekao je prof. Matulić te upitao odakle ta spremnost da se toliko obescijeni Kristov križ. Odakle ta naša nevjera u vjeri? Pa nismo mi Krista izmislili, niti čovjeka otkupili! Mogu nas drugi vrijeđati, ali potrebno je reći da je sam Sin Božji samog sebe prinio za sve nas. To je svjetlo Evanđelja u kojem smo pozvani promotriti sami sebe, ali i svoju vjeru u koju se sve više uvlači nevjera – idolatrija, kako bi vjeru učinila ravnodušnom i površnom, ne samo u vjerovanju, nego i u djelovanju, rekao je predavač zaključivši da je danas na djelu pošast vjerske ravnodušnosti, a to je djelo nevjere koja sputava vjeru u mišljenju i činjenju.

Kazavši kako je nakon što smo vidjeli i prosudili, potrebno vjerovati, napomenuo je da Crkva od svojih vjernika očekuje da u društvo unose ono na što su pozvani, a to je vjera. No, da bi Crkva uistinu bila svjetlo svijeta mora stalno bdjeti i biti budna te promišljati s kime ulazi u dijalog kako bi sačuvala neokaljanom Istinu koju je primila i koju je dužna naviještati i svjedočiti.

Govoreći o aktualnom zdravstvenom odgoju koji je pokrenuo i pitanje seksualnosti, rekao je kako se to pitanje tiče sve djece i mladih, u konačnici tiče se budućnosti naroda i Crkve u njemu. Podsjetio je kako djeca pripadaju neotuđivoj roditeljskoj odgovornosti i dužnosti u pogledu odgoja i prenošenja svih odgojnih sadržaja na djecu.

Na kraju je upozorio da danas živimo u suvremenom hrvatskom društvu u ozračju u kojem se žrtva i vjera nemilice izruguju i ironiziraju. Tvrdnje je oprimjerio najnovijim filmom “Svećenikova djeca” u kojem se podmuklo okaljavajući ispovjednu tajnu želi poručiti da Crkva sustavno djeluje kao zločinačka organizacija koja je preživjela 2000 godina zahvaljujući vještom prikrivanju zločina. Plakat kojim se izruguje Djevici Mariji dodatno potvrđuje da oni koji nisu vjernici ili su otpali od vjere sustavno vrijeđaju sve što ima veze s vjerom i Crkvom, te za to ne osjećaju nikakvu grižnju savjesti misleći da su ovladali istinom, istaknuo je prof. Matulić te zaželio nazočnima da im vjera u Boga Oca prosvijetli pamet da mogu razabirati što je dobro i što je Božja volja.

Nakon izlaganja svećenici su postavili nekoliko pitanja vezana uz tematiku zdravstvenog odgoja koji je uveden u škole. Odgovarajući na pitanja, prof. Matulić rekao je da odnos aktualne vlasti prema toj temi otkriva puno dublje probleme. Primijetio je kako je i sama Crkva ranije nerijetko uzmicala pred napadima na nju, umjesto da je bila dosljedna u isticanju prave istine koja je često puta bila zanemarena i zatomljena u društvenim raspravama, ali je i dodao kako je Crkva uvijek bila otvorena za susret i dijalog. Kazavši kako je vodstvo Crkve upozorilo javnost na te probleme, naglasio je da daljnje reakcije trebaju biti na samim roditeljima kojih se to i najviše tiče. Stoga je za Crkvu ključno da se bavi vjerom, pogotovo kada sol obljutavi, napomenuo je predavač. Zaključio je kako hrvatsko društvo, koje je podijeljeno različitim ideologijama i svjetonazorima, još nije spremno za jedan zajednički kurikulum zdravstvenog odgoja, nego bi u javnom obrazovanju trebalo ponuditi izbor jer danas ne živimo u jednoumlju nego u pluralnoj demokraciji i vladavini prava.

Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u svojoj pastirskoj riječi okupljenima rekao je kako su se ovim susretom svećenici mjesne Crkve zajedno spomenuli i obljetnice smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca, suzaštitnika Varaždinske biskupije, te je pozvao da se Stepinčevo svečano proslavi u župama biskupije u nedjelju 10. veljače. Kazavši kako su u posljednje vrijeme svjedoci napada na Crkvu i vjeru, koji nisu toliko bili jaki još od vremena blaženoga Stepinca, pozvao je svećenike da vjernicima progovore o njemu kao čovjeku koji je ustrajno stajao na braniku vjere, koji je svojim životom pokazao kako trpjeti i podnositi napade. U prigodi Stepinčeva biskup Mrzljak predvodit će misu u subotu 9. veljače u 15 sati u zatvorskoj kapeli blaženog Alojzija Stepinca u Kaznionici Lepoglava gdje je zagrebački nadbiskup bio utamničen, te u nedjelju 10. veljače u koprivničkoj župi bl. Alojzija Stepinca u 11 sati i u varaždinskoj katedrali u 18 sati.

Na susretu su najavljeni idući svećenički susret s korizmenom duhovnom obnovom 4. ožujka, te Križni put mladih Varaždinske biskupije 16. i 17. ožujka kroz župe Koprivničkog dekanata. Župama je na prodaju ponuđen nosač zvuka duhovne tematike pjevača Ivice Pepelka “Hvala ti, Bože, za ovaj dan”, od kojeg je dio prihoda namijenjen za potrebe župnih Caritasa. Također je za sve zainteresirane najavljeno hodočašće u Svetu zemlju koje potkraj rujna u Godini vjere priređuje čakovečka župa sv. Nikole biskupa.

Jasminka Bakoš-Kocijan