KOPRIVNICA, 10. 2. 2014. 

Župa blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici, 10. veljače proslavila je blagdan svog nebeskog zaštitnika svečanim euharistijskim slavljem kojeg je predvodio Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Uz dekana koprivničkog dekanata mons. Leonarda Markača i župnika župe bl. Alojzija Stepinca vlč. Krunoslava Pačalata suslavili su svećenici iz koprivničkog dekanata, ali i drugi.

Riječi pozdrava i dobrodošlice na početku euharistijskog slavlja, biskupu je uputio domaći župnik vlč. Pačalat. Vođeni papinom rečenicom da je neznanje najveći uzrok neprakticiranja vjere, zajedno sa svojim župnim koordinacijskim vijećem, ovu pastoralnu godinu, odlučili su posvetiti župnoj katehezi. Smatrali su da je bilo važno krenuti od deset Božjih zapovijedi, te su ovu duhovnu pripravu uoči proslave svog nebeskog zaštitnika, koju pripremaju već četrnaestu godinu, posvetili upravo razmatranju o deset Božjih zapovijedi, objasnio je na početku vlč. Pačalat.

Biskup Mrzljak u svojoj homiliji približio je lik blaženog Alojzija Stepinca njegovom oporukom koja je ostavljena svima nama. Premda nije imao materijalnih dobara, Stepinac je osjetio da svojim biskupljanima mora nešto ostaviti. Imao je veliko bogatstvo duha te je napisao duhovnu oporuku u kojoj je naglasio nekoliko važnih stvari. U prvom redu govori o tome kako se on nije osjećao sposobnim da preuzme tu odgovornu službu u Zagrebačkoj nadbiskupiji i hrvatskom narodu, ali je bio poslušan volji Božjoj i želio je izvršiti sve ono što Crkva od njega očekuje. Izvršitelj njegove oporuke na neki način je svatko od nas i vrijedi za svakoga od nas i poručuje nam: 'Opraštajući se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim upraviti vam nekoliko riječi, koje da budu kao moja duhovna oporuka. Želim, naime, i poslije svoje smrti činiti sve, što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam vašu sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini.'

Svjestan je da za nas može učiniti nešto dobro i to želi učiniti. „Među vas su nadrli i ušuljali se bezbožnici, ljudi, koji premda su u manjini, dok ovo pišem, dosižu jedva 2% svega pučanstva, ipak su sve učinili, da iz vaših duša iščupaju Ime Božje i da vas — kažu oni — učine sretnima i bez Boga. Ali, predragi vjernici, u času kad napuštam ovaj svijet o svakom takvu pokušaju ja vam moram kazati, što je rekao prorok Izaija: ‘O moj narode, oni koji te nazivlju blaženim, varaju te i uništavaju put, kojim ćeš ti morati ići’. Zar niste možda čuli što je kazao od Gospodina nadahnuti pjesnik prorok: Ako Gospodin ne zida kuće, uzalud se trude, koji je grade. Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud straža bdije nad gradom.  Htjeti postići sreću bez Boga znači: zidati babilonsku kulu, koja je svojim graditeljima donijela pomutnju jezika i uzrokovala, da su se raspršili po svijetu. Tako će se dogoditi i u buduće. To je sigurno. Svaki pokušaj, da se stvori kultura, civilizacija, blagostanje kojeg naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Stoga i ja, dragi sinovi, opraštajući se od vas, upravljam vam riječi sv. Pavla Filipljanima: ‘Ustrajte čvrsto u Gospodinu, predragi!’. Samo je u Gospodinu zasnovana naša vremenita i vječna sreća. Daleko od Gospodina samo je propast i uništenje.“

„To je taj važan dio njegove oporuke koji nas upozorava kako treba sačuvati vjeru u svim teškoćama. Stepinac opisuje okolnosti koje su tada bile, ali koje ni danas nisu drugačije. U vrijeme kada je on živio bili su najjači napadi komunističkog ateističkog sustava i on je to uočio. On sada govori kao prorok i neprestano naglašava, ako budete išli tim putem, nećete uspjeti. Kada se nastoji Boga odstraniti iz našeg ljudskog života, kada čovjek želi graditi život bez Boga, bez Njegovih zapovijedi, uputa i savjeta neće uspjeti.“, rekao je biskup Mrzljak.

Također, zapitao se nismo li mi danas često puta u sličnoj situaciji kao onda kada su ljudi željeli doći do Boga i započeli graditi Babilonsku kulu te su im se pomutili jezici? Pa makar govorimo istim jezikom, mi se ne razumijemo. Ne znamo o čemu treba govoriti, što pojedine riječi znače. Moramo tumačiti što znači život, ljubav, poštenje, naprosto, mi to više ne razumijemo.

Sveci su proroci, oni su svjedoci u svoje vrijeme, ali njihove riječi uvijek vrijede. I Stepinčeve riječi su proročke i ne mogu biti zastarjele. Zato, Stepinčeve riječi, jer su utemeljene na Božjim riječima, uvijek će vrijediti. U svojoj oporuci Stepinac nas nadalje upućuje na vjernost Crkvi. 

„Prisjećamo se kako mu je od vlasti bilo ponuđeno da osnuje hrvatsku katoličku Crkvu tako da se odijeli od Rima. Obećano mu je da će ga slavit bez ikakvih osuda, zatvora, no Stepinac je znao što znači kada u vjerovanju molimo jedna sveta katolička Crkva. Ona je kroz povijest doživljavala razna odcjepljenja i zato je važno to jedinstvo.“, naglasio je biskup Mrzljak te podsjetio kako je iz oporuke vidljivo da je Stepincu posebno na srcu bilo štovanje Blažene Djevice Marije.

U završnim mislima svoje oporuke Stepinac je najprije molio da molimo za njega, a onda obećao i da će on moliti za nas.

„Oporuku Stepinca bi zaista trebali više puta čitati i o njoj razmišljati i, budući da je ona nama upravljena i nama povjerena, sami sebe ispitati kako sada vršimo tu oporuku tu njegovu želju. Kako se ona odražava u našemu životu. Posebno kroz ove tri točke, a to je vjera u Boga, zajedništvo s Crkvom i čašćenje Blažene Djevice Marije. Dakako, iz svega toga onda proizlazi zajedništvo, ljubav kojom trebamo ljubiti svakoga čovjeka.“ Istaknuo je biskup Mrzljak.

Stepinac je ljubav prema drugima pokazao svojim životom, čak i ljubav prema neprijateljima, onima koji čine zlo. Mnogo su mu zla učinili ljudi, no on nikada nije proklinjao, nego je uvijek samo molio, a često puta čak služio i mise za svoje progonitelje.

Biskup Mrzljak na kraju je poručio neka nas ove riječi blaženoga Alojzija, njegova oporuka, neprestano podsjeća na to kako mi trebamo ići njegovim putem, ali i njegovim zagovorom i njegovom pomoću. „Stepinac je čovjek koji je ljubio svoj narod i kojemu i sada želi dobro, koji želi biti upravo ta poveznica među svima nama i koji nam želi neprestano svjedočiti, poput proroka, kojim putem nam treba ići.“, zaključio je Mrzljak.

Samoj proslavi Stepinčeva prethodila je, sada već tradicionalna devetodnevna duhovna priprava kojih je ovogodišnja tema bila „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (Mk 10,17), dok je geslo devetnice bilo „Zapovijedi znadeš…“ (Mk 10,19).

Tijekom devetnice govorilo se i razmatralo o  deset Božjih zapovijedi kroz kateheze, molitvu krunice s mislima bl. Alojzija Stepinca o Božjoj zapovijedi koja je tema dana te euharistijsko slavlje.

Prvoga dana devetnice, u subotu 1. veljače, euharistijsko slavlje predvodio je Msgr. Ivan Miklenić koji je u svojoj propovjedi govorio o prvoj Božjoj zapovjedi „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih Bogova uz mene.“ Podsjetio je na početku kako je Stepinac jako dobro znao važnost deset Božjih zapovijedi po Crkvu i narod te je i dva ciklusa propovijedi napisao upravo na tu temu. Mons. Miklenić istaknuo je i riječi sv. Augustina koji je rekao da je svaka Božja zapovijed velika milost za čovjeka.

„Kad Bog objavljuje svoje zapovijedi i traži od ljudi da ih slijede, on sam nema nikakve koristi od toga, već su one tu isključivo za dobro i za sreću čovjeka. U skladu s time osvijestite si i ponovite prvu Božju zapovijed: 'Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.' I bl. Stepinac je, govoreći jednom o toj zapovijedi, istaknuo da smo dužni priznati Gospoda Boga vanjskim i unutarnjim načinom kao svojega najvišega gospodara, a sebe za njegove sluge i stvorenja. Želio je time reći da bi Bogu trebali dati prvo i najvažnije mjesto u svojemu životu. Da budemo svjesni da smo rođeni upravo takvi kakvi jesmo i da postojimo te da živimo i opstojimo, jer nas je Bog ljubio i jer nas ljubi još uvijek. Od Boga smo trajno ljubljeni, on brine za nas i zato nam daje svoje usmjerenje, a mi smo pozvani odgovoriti mu svojom ljubavlju na tu njegovu ljubav.  Ta prva Božja zapovijed nas podsjeća da nema većeg autoriteta, veće vlasti i općenito ničeg važnijeg u našem životu od Boga, iako nam se puno toga nameće. Prva zapovijed nam također govori da smo dužni svoje odluke uskladiti s Božjom voljom, jer samo na taj način ćemo ispuniti ono što Bog od nas očekuje, za što nas je stvorio i postavio da živimo upravo u ovom vremenu i u ovim prilikama u kojima živimo, da imamo baš ove darove, talente i ova ograničenja koja imamo.“, rekao je između ostalog u svojoj homiliji mons. Miklenić.

Osim toga, mons. Miklenić održao je i tribinu nakon euharistijskog slavlja i to na temu „Kako danas (p)ostati vjernik“. Govorio je o tihoj zapadnoj revoluciji i novim vrednotama koje stvaraju sasvim novu etiku o čemu vrlo detaljno piše knjiga „Globalizacija zapadne kulturne revolucije“, vodič priručnik koji pomaže razumjeti današnje doba što je vrlo važno.

„Konačni cilj zapadne revolucije je svesti čovječanstvo na 500 milijuna ljudi, a danas ima više od 8 milijardi ljudi. Ovo doba papa Benedikt XVI nazvao je dobom u kojemu vlada diktatura relativizma – diktatura koja ne dopušta više razlikovanje svjetla i tame, dana i noći, dobrog i lošeg, nego je to sve jedno te isto. To stvara ta nova zapadna kulturna revolucija koja je jako prisutna i u Hrvatskoj. Za nas je važno kako danas postati i ostati vjernik, no nije lako zbog nasljeđa i ateizacije koje je provođena. Zaista ovo doba traži od nas da moramo nadoknaditi ono što smo možda propustili. Bez obzira na godine, osnovne stvari moramo znati obrazložiti. Današnje vrijeme od nas traži i svjedočenje, a da bismo za to bili sposobni, tome treba predhoditi rad na sebi. Vjerski samoodgoj. Sami se moramo osposobljavati, proniknuti koje su to vrednote, kako ih ostvariti kako ih živjeti i drugima pokazati. Zato danas opstati kao vjernik moći će onaj koji bude sposoban svjedočit.“, naglasio je mons. Miklenić.

Drugi dan devetnice euharistijsko slavlje je predvodio vlč. Antun Štefan ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj. Govorio je o trećoj Božjoj zapovjedi: „Spomeni se da svetkuješ dan gospodnji“ te podsjetio prisutne da Isus sve zna, sve osjeća, sve može pomoći i sve pomaže, a ponajviše one koji Mu dolaze na svetu misu i koji s Njim žele računati.

Važno je reći kako su župljani ove župe bl. Alojzija Stepinca, u sklopu akcije „Sto dana misija u župi“, prikupili te ovom prilikom vlč. Antunu predali, 13 000 kuna namijenjenih za potrebe misija.

„Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud“ zapovijed je o kojoj se govorilo treći dan devetnice uoči Stepinčeva u Koprivnici. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Stjepan Soviček. U svojoj homiliji rekao je kako neka istraživanja pokazuju da na svijetu nema naroda koji bi na tako grozan način psovao Boga kao što to činimo mi Hrvati, a gotovo devedeset posto nas se deklarira kao kršćani katolici. „Ne govorim to kako bih osudio, nego da se pitamo o toj našoj vjeri. Ništa lijepo ni dobro se ne može dogoditi po Bogu niti od Boga nama, ako Bogu ne vjerujemo do kraja i potpuno. Nemojte se dati prevariti od Zloga koji kaže da su sitnice dovoljne od Boga, a ostalo možete sa Zlim. Nema s Bogom i s Vragom puta i života. Tko misli tako, vara se. Bogopsovka ili izricanje Božjega imena tamo gdje nije potrebno, jedno je strahovito zlo kojim mi, Hrvatski narod, uništavamo sami sebe, ljude oko sebe, svoje obitelji i, umjesto da zazivamo Božji blagoslov, mi neprestano izgovaramo pa tako i slušamo bogopsovke. Sami sebi nanosimo zlo, sami sebi nanosimo prokletstvo.  Psovka je molitva Đavlu i tu je izvor naše nesreće, teškog života i teške krize. Čovjek koji kaže da vjeruje, a svojim djelima pokazuje drugačije je izgubljen čovjek u paklu.“, naglasio je vlč. Soviček.

Vlč. Damir Slamek govorio je četvrtog dana devetnice o četvrtoj Božjoj zapovijedi „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji“.

Rekao je da se ta zapovijed ne može do kraja shvatiti ako je ne povežemo s prvom Božjom zapovijedi gdje Bog sam sebe predstavlja i podsjeća svoj narod što je On za njega učinio. „Bog je naš dobri nebeski otac koji se brine za nas, za svu svoju djecu koja ga priznaju ocem, koja mu se mole, vjeruju mu i vole ga. Svatko od nas želi živjeti u ljubavi. Koliko ljubavi daje drugima toliko će primiti ljubavi za sebe. Svatko od nas želi imati dobru obitelj, koliko se trudi da u toj obitelji poštuje oca i majku, toliko će i on, kada bude otac ili majka, imati poštovanja i ljubavi svoje djece. Isus je došao u našu konkretnu povijest u obitelj. Sveta nazaretska obitelj primjer nam je svih kreposti i vrlina koje trebamo nasljedovati mi ljudi. Ona neka nam pomogne da poštujemo svoje obitelji i sve obitelji mjesta, zajednice, župe u koje nas je Božja providnost poslala.“ istaknuo je vlč. Slamek.

Možda se Isus najviše razočara onda kada smo na bilo koji način ugrozili svoj ili tuđi život. „Kada ga nismo darovali nego ga možda ranili ili, ne daj Bože, oduzeli. U petoj Božjoj zapovijedi „Ne ubij!“, najkraćoj, što nije jasno? Koliko nas stvari zapravo znade ubijati? Ne doslovce odmah oduzeti život, ali na bilo koji način ugroziti. Zato mi se čini da bi oko ove pete Božje zapovijedi danas najviše trebalo govoriti o nekoj ekologiji duha.“, istaknuo je u svojoj homiliji, petog dana devetnice, vlč. Tomislav Rogić.  Nadalje, naglasio je kako čovjek treba izbjegavati ono što ubija njega samoga, ali i ono čime ubija druge. „Bog kaže da smo mi njegova slika, njegov odraz, da nosimo bogatstvo Božjeg života i tolikih Božjih odlika u sebi: razum, slobodu, mogućnost voljeti, čak darivati život u obitelji po daru spolnosti. Tu je Bog najviše uzdigao ljudsko dostojanstvo. Bog daruje život, a ne uzima. Uzeti ili raniti život znači zapravo odbaciti Boga.“ naglasio je  Rogić te dodao kako na ovu zapovijed ne smijemo gledati površno. Ubijati drugoga možemo riječju ili čak samo gestama tako da se čovjek osjeća loše i bez 'potezanja pištolja'. Petom Božjom zapovijedi zapravo je zabranjeno sve što odiše mržnjom i ubojitim nakanama. „Peta Božja zapovijed zapravo nas upućuje na to da izbjegavamo ono što nas ubija na bilo koji način, a birati ono što i mene i druge oko mene izgrađuje i vodi prema obnovi slike Božje u čovjeku, što znači da me vodi prema životu.“, zaključio je vlč. Rogić.

Šestoga dana devetnice fra Ivica Vrbić govorio je o šestoj  i devetoj Božjoj zapovijedi: „Ne sagriješi bludno“ i „Ne učini preljuba“. „Kada govorimo Ne grijehu, onda govorimo Da ljepoti, Božjoj stvarnosti, dostojanstvu i vrijednosti svake ljudske osobe, zato što svojim grijesima ulazimo u jednu sferu, i na seksualnom području, gdje vrijeđamo jedni druge, dostojanstvo druge osobe kao i svoje dostojanstvo, a time vrijeđamo Boga kao našega stvoritelja.  Razlikujemo napasti i nagone. Nagon je pozitivna stvar, npr. čovjek ima nagon da pije vodu kad je žedan. Isto tako ima i spolni nagon koji je vrlo pozitivan zato što je prokreacijski, sudjeluje s Bogom u sustvaranju i postaje sustvaratelj novoga života. No, kad se izopači taj nagon onda nastaje napast kojoj čovjek ne može odoljeti. Dolazi tada do različitih anomalija u ljudskoj spolnosti i seksualnosti. Ipak, kad se dogodi grijeh, ne treba očajavati. Baš svaki čovjek obilježen je tim grijesima, no u svakome svome padu,  trebamo otkriti Božju ljubav i Božju blizinu.“ poručio je između ostalog fra Ivica.

Vlč. Tomislav Dodlek govoreći o sedmoj Božjoj zapovijed „Ne ukradi“ prisutnima je posvjestio kako u malim sitnicama često kršimo upravo tu zapovijed dok se mnogi danas opravdavaju kako ne kradu nego su snalažljivi. „U našem društvu česta je pojava neisplate zarađene plaće. Ukoliko radnik ne primi svoju plaću tada se očito radi o krađi i dovođenju čitave obitelji na rub egzistencije. No nije krivnja samo na poslodavcima tj. ljudima na položajima. Često puta ovu zapovijed krše i tzv. mali ljudi. Npr., svaki put kad s posla uzmemo nešto za sebe, radi se o krađi, ma kako god mala stvar bila u pitanju. Ili na drugi način, kada radnik nemarno ili polovično obavlja svoj posao. Pozvani smo pošteno i odgovorno zarađivati kruh naš svagdašnji.“, naglasio je vlč. Dodlek.

O osmoj zapovijedi „Ne reci lažna svjedočanstva“ govorio je vlč Tihomir Kosec osmog dana devetnice. „Živimo u prostoru gdje je laž postala sasvim normalna stvar, udomaćila se i, na žalost, mi tako živimo. Laž kao da je postala alat ili instrument u rukama ljudi na temelju kojih opravdavaju sebe ili ostvaruju neke svoje ciljeve što onda dovodi do glumatanja. Kako ne lagati, kako živjeti iskreno bez glumatanja. Istinu zapravo jako malo govorimo, jer nas ona košta, ona je teška, ona može biti i opasna po nas. Za istinu treba imati hrabrosti i slažem se da ju nije lako govoriti i živjeti. No, da bih živio istinu moram upoznati Onoga koji je Istinit. Istina je osobna i iza nje uvijek stoji netko. Istina je osobna stvarnost i nama će se suditi po istini. Budimo ljudi od riječi, jer ako nismo ljudi od riječi, onda nismo ništa.“, poručio je vlč. Kosec.

Posljednjeg dana duhovne priprave uoči stepinčeva euharistijsko slavlje predvodio je preč. Đuro Zalar. Govoreći o desetoj Božjoj zapovijedi rekao je kako je normalno da svaki čovjek želi da ima posao, stan, da ima uspjeh i ugled u životu. Čovjek ima potrebu za hranom, pićem i za odmorom. To su ljudske težnje koje su pozitivne i koje nas nose kroz život i tim čežnjama se valja otvoriti i za njima žuditi. To je nešto pozitivno što mi sami osjećamo i što trebamo njegovati i ne možemo drugačije živjeti, ali postoji i izopačena želja, žudnja, zavist, ljubomora, pohlepa za imovinom. Sve naše čežnje i žudnje treba razlučivati. Koje su dopustive  i dobre, koje treba njegovati i one druge koje treba odstraniti, pročišćavati, rekli bismo, treba ih vagati te razlikovati pozitivne čežnje i želje od negativnih. Kad možemo vladati našim žudnjama, osjećamo da smo jači u sebi i da nam jača samosvijest i divno je kad čovjek može reći da mu nešto nije potrebno i da bez toga može biti sretan.

„Lako je izreći zapovijed no kako je ostvariti? Preko bližnjega dolazim do Boga. Benedikt XVI rekao je da je 'ljubav prema bližnjemu put koji vodi do susreta s Bogom'. Dvije zapovijedi ljubavi nam kažu da moramo živjeti u otvorenosti prema čovjeku i prema drugome i u povezanosti s Bogom. Takav život će nam dati nutarnji mir, sigurnost, unutrašnju snagu. Samo ako to imamo, moći ćemo se pravilno postaviti prema našim željama i čežnjama i obdržavati desetu Božju zapovijed.“, poručio je na kraju devetog dana u svojoj homiliji preč. Zalar.

Iva Kuzmić