VARAŽDIN, 25. 1. 2025.

---

Časne sestre uršulinke zajedno s Anđelinim prijateljicama proslavile su blagdan svoje utemeljiteljice sv. Anđele Merici u subotu 25. siječnja u crkvi Isusovog rođenja u Varaždinu. Tom prigodom euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Nikola Tomašević, predstojnik Obiteljskog centra Varaždinske biskupije u zajedništvu s preč. Franjom Biškupom, duhovnikom varaždinskih uršulinki.

Vlč. Nikola Tomašević je u svojoj homiliji okupljenima govorio o kršćanskoj nadi. Polazeći od teme Teološko pastoralnog tjedan koji se proteklog tjedan održao u Zagrebu Kršćanska nada u vremenu beznađa“ propovjednik se zapitao može li se doista naše vrijeme definirati kao vrijeme beznađa? Definirao je potom nadu koju u ljudima današnjice bude različita čovjekova dostignuća u znanosti, tehnologiji, otkrivanju novih lijekova, novih izvora energije, novih društvenih pokreta. Ta se nada „temelji isključivo na ljudskim snagama, na postignućima, na umijećima“, kazao je vlč. Tomašević i pojasnio kako je ta nada temelj čovjekove umišljenost da gospodari svijetom i da je napredak garantiran njegovim sposobnostima dok s druge strane „odbacuje, ne prepoznaje ili zanemaruje krajnju i konačnu svrhu svijeta i čovjeka“. Iskustvo nam govori, pojasnio je propovjednik, da takva nada često razočarava, pa se možda ovo naše vrijeme može i okarakterizirati kao vrijeme  beznađa.

U nastavku je vlč. Tomašević govorio kršćanskoj nadi koja je dar vjere, koja je utemeljena na Isusu Kristu. Spomenuo je encikliku pape Benedikta XVI. U nadi spašeni, iz 2007. u kojoj Benedikt XVI. jasno govori o beznađu modernog čovjeka i kao rješenje mu nudi povratak nadi utemeljenoj na vjeri u Isusa Krista. Pitajući se tko može spasiti čovjeka u ovom vremenu beznađa, propovjednik je kazao: „Samo Božja ljubav jača i od smrti. I na toj ljubavi mi kršćani temeljimo svoju nadu. Kršćanska nada ne počiva na ljudskim rasuđivanjima, predviđanjima, sigurnostima, na našim sposobnostima nego na Božjim obećanjima koja su ostvarena u Isusu Kristu na onome što, zapravo, nadilazi ovaj svijet.“

Iz naviještenoga evanđeoskog odlomaka Isusove velikosvećeničke molitve propovjednik je nadalje istaknuo dvije rečenice, Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta i Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. Kazao je kako kršćani nikada nisu živjeli zatvoreno, isključeno od svijeta, nego su svijet mijenjali, oplemenjivali, oblikovali. Upozorio je potom kako postoji opasnost da svijet „proguta“ kršćane da oni prestanu biti sol zemlje i svjetlo svijeta ako svoje poslanje ne žive s Isusom Kristom, ako ne idu do izvora, na ono što hrani njihovu vjeru.

Vraćajući se ponovno na encikliku pape Benedikta vlč. Tomašević je rekao kako papa u enciklici definira tri mjesta na kojima kršćani trebaju biti glasnici kršćanske nade: molitva, djelovanje, patnja i posljednji sud.

Ocrtavajući lik sv. Anđele Merici propovjednik je istaknuo kako je ona prepoznala i odazvala se Božjem poslanju djelovanju u svijetu, ali da pritom nije bila od svijeta. „Sveta Anđela je u početku, za ono vrijeme, vrlo odvažno odabrala posvećeni život izvan samostana i u mnogim trenucima je svojim suvremenicima otkrivala kršćansku nadu u trenucima kada su oni bili u beznađu“, kazao je vlč. Tomašević i potom spomenuo nekoliko crtica iz života sv. Anđele.

„Biti na izvorima nade, živjeti kršćansku nadu po primjeru svete Anđele, sigurno uključuje molitvu, čestu pričest, klanjanje pred presvetim i djelovanje. Djelovati u svijetu, odricati se, trpjeti za drugoga. Biti svjetlo svijeta, biti u svijetu, ali kao Isus ne biti od svijeta“, rekao je nadalje vlč. Tomašević i istaknuo konkretne situacije u kojima se kršćani prepoznaju kao ljudi nade utemeljena na Kristu. „Konkretno, to znači da i kada smo suočeni s nekom bezizlaznom situacijom, pogođeni tragedijom, bolešću, kada gledamo na ratove, na stradanja, onda kršćanina koji je uvježban u kršćanskoj nadi neće obuzeti malodušje, očaj, nestrpljivost. Ili kada nas pogled na naše grijehe, slabosti, pritišće, boli, kada nam se čini da na putu vlastitog obraćenja ne idemo naprijed, nego nazad, kada gledamo na grijehe naših najbližih i krive putove kojima su krenuli, kada gledamo neki nemoral u ovome svijetu, onda kršćanin koji je nošen kršćanskom nadom vidi u svemu priliku da se Bog proslavi“ istaknuo je propovjednik te zaključio kako za kršćanina vrijeme beznađa postaje vrijeme milosti jer je nošen živom vjerom i nadom da Bogu ništa nije nemoguće.

Proslava svete Anđele nastavljena je druženjem sestara i Anđelinih prijateljica uz prigodni agape. 

---