Proslava svetkovine Presvetoga Trojstva u Legradu
LEGRAD, 7. 6. 2020.
Svetkovina Presvetoga Trojstva proslavljena je u nedjelju 7. lipnja u Župi Presvetog trojstva Legrad svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. dr. sc. Kristijan Kuhar, župnik Župe svete Marije Magdalene Štrigova i znanstveni suradnik Staroslavenskog instituta u Zagrebu, u zajedništvu s legradskim župnikom, vlč. Silvijom Košćakom.
Vlč. Kuhar u svojoj je homiliji istaknuo da je ta svetkovina „svojevrsna zahvala Presvetome Trojstvu za proteklo vrijeme liturgijske godine u kojemu smo i mi – slaveći otajstva našega spasenja – upoznali Boga stvoritelja, otkupitelja na križu, i posvetitelja u slavlju vazmenoga vremena i Pedesetnice.“
Također je naglasio važnost svjedočenja vjere u otajstvo Trojedinog Boga u svakodnevnom životu, životu pojedinca i zajednice unutar koje se on nalazi, govoreći o raznim aspektima teološkoga govora o Trojstvu: „Mnogi su aspekti govora o Presvetome Trojstvu, ali nama u našem vremenu danas su važni ovi koji nas potiču za bolje razumijevanje naše kršćanske vjere i našega života u Crkvi. Poruka života Presvetoga Trojstva jest milosrđe i sloboda, ali ne onakva kakvu mi ljudi razumijemo. I zato naš život u Crkvi treba biti odraz života Presvetoga Trojstva. Mi, koji vjerujemo danas, trebamo razumjeti da je u Božjemu planu bilo sve što se oko nas događa, pa i mi sami s našim krhkim životima. I Bogu nije do drugoga nego da nam u svojoj slobodi izbora ponudi spasenje, a nama prepusti da u našoj slobodi izbora to spasenje prihvatimo.“
Mnogi vjernici često svojim životom daju upravo protu-svjedočanstvo života koji nam je objavio Trojedini, stoga je poruka vlč. Kuhara bila i proročki glas za Legrad kao najmanju župu Varaždinske biskupije: „Premda ovo što sam rekao jest istina naše vjere, nažalost stanje života vjernika i stanje Crkve kao da je ipak malo drugačije. Pogledajmo ovo na primjer: crkve u čast Presvetom Trojstvu podizane su u mjestima koja svojim življenjem bila oris života Presvetoga Trojstva, u mjestima koja su cvala djecom, mladima, vrijednim i poštenim poduzetnicima, odgovornim roditeljima, časnim starcima... Sav je život tih mjesta bio oris onoga što nas Sveto pismo i nauk Crkve uči o Presvetome Trojstvu i Božjemu životu. Komunikacija među ljudima u tim je mjestima bila oris komunikacije između Oca i Sina i Duha Svetoga. Danas smo svjedoci da upravo ta mjesta izumiru. Ne samo da ostaju bez ljudi, nego ostaju s ljudima koji su kao živi mrtvaci – puni gnjeva prema Bogu i jedni prema drugima. Nestalo je kvalitetne komunikacije dobrih vijesti i poticaja, komuniciraju se jedino tračevi i mržnja među ljudima, mržnja na Boga i sve Božje. U tim mjestima nema djece i mladih – a ako i ima, broje dane kada će se odseliti i pobjeći. U tim mjestima nema vrijednih i poštenih poduzetnika, jer nema tko raditi, a i ne želi nitko raditi u nepravednom i umirućem okruženju. U tim mjestima nema časne i ponosne starosti, jer stariji ili ostaju sami i napušteni, a još češće gnjevni, željni osvete i bolesno čeznutljivi za nekim davnim vremenima… Mnoga su sela u našoj domovini danas nazadna, ostaju prazna, ispunjena tek vonjom neke prošlosti, a svakako ispunjena zadahom smrti. I zašto je to tako? – Razloge ćemo tražiti u ekonomiji, u politici, u nepravednom društvenom poretku… Mi ljudi tražimo imanentne krivce, ali zaboravljamo da smo krivci sami. Jer mi smo zaboravili Boga, mi smo prestali vjerovati, mi smo prema Bogu postali neposlušni. Rado se sjećamo nekih prošlih vremena, ali iz te prošlosti ništa ne učimo. Pa pitajmo se danas, na blagdan Presvetoga Trojstva, u ovoj crkvi i župi Trojstvu posvećenoj: sjetimo li se mi Boga ujutro kada se ustanemo, prekrižiti se i spomenuti ime Oca i Sina i Duha Svetoga? Sjetimo li se Bogu reći hvala za kruh na našemu stolu, za dar zdravlja i tjelesne snage; za dar zaposlenja, ili dar plodne zemlje? Sjetimo li se Boga prizvati kada nam je teško, kada smo u nedoumici, kada nas pritisnu životni križevi? Sjetimo li se pomoliti kada čujemo zvuk zvona s našega crkvenoga tornja? Sjetimo li se za naše pokojne moliti oproštenje i vječni mir u zagrljaju Presvetoga Trojstva? Sjetimo li se na kraju dana pokajati za učinjene grijehe i prekrižiti se, kao i izjutra u ime Oca i Sina i Duha Svetoga? I nadalje, jesmo li mi ljudi svjesni da dobrim riječima i pozitivnim govorom o drugima i o sebi, govorom istine, izgrađujemo dobro društvo? Tračevi i laži, podmetanja i ljubomora, jednako su težak grijeh kao i pobačaj, jer ubijaju život u onima koji žele živjeti u miru i dobru! Jesmo li mi ljudi svjesni da nas je Sin Božji Isus Krist svojom krvlju otkupio od grijeha, pa da li se sjetimo pokajati za grijehe i sudjelovati u svetim sakramentima u našoj crkvi? Krist je poslanje dijeljenja sakramenata dao svećenicima, i ponosna je i živa ona župa i ono mjesto koje ima svećenika. Kolika mjesta su bez svećenika, u njima nema molitve, nema krštenja, nema vjenčanja, nema sprovoda, nema života, samo ostaje smrt koja uzima danak u gorkim mukama! I dalje, jesmo li mi ljudi svjesni da nas Duh Sveti posvećuje upravo u zajedništvu Crkve, gdje nam on daje mir, milosrđe, potiče nas na dobro, na izgrađivanje, na istinu, na upornost i ustrajnost u radu na povjerenoj zemlji. Duh Sveti je onaj koji uvijek donosi dinamiku, potiče na nešto novo, potiče na oproštenje prošlosti, ali i na kvalitetnu izgradnju budućnosti. Duh Sveti počiva na tradiciji, ali na onoj tradiciji koja izgrađuje i potiče stvaranje novoga života, a ne na tradiciji koja smrdi na plijesan starosti, dotrajalosti i neupotrebljivosti.“
Na kraju misnog slavlja vlč. Silvio Košćak zahvalio je predslavitelju misnog slavlja te je ujedno čestitao dan općine svim stanovnicima Legrada, posebno načelniku Ivanu Saboliću. Proslava svetkovina Presvetoga Trojstva početak je obilježavanja završetka Godine liturgijske obnove u Legradu i Đelekovcu. Posebnu zahvalu župnik je izrekao članovima legradskog zbora „Schola Ss. Trinitatis“, koji su kroz proteklu pastoralnu godinu posebnu pažnju posvetili liturgijskom pjevanju, njegovoj obnovi u župi i zalaganju za ljepotu euharistijskih slavlja.
