VARAŽDIN, 9. 2. 2015.

U prigodi proslave svetkovine blaženog Alojzija Stepinca, suzaštitnika Varaždinske biskupije, svečano misno slavlje u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu u ponedjeljak 9. veljače predvodio je vojni biskup mons. Juraj Jezerinac u zajedništvu s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom i 50-tak svećenika mjesne Crkve.

Sve je okupljene pozdravio biskup Mrzljak kazavši kako su se sabrali da bi proslavili jednog od nebeskih zaštitnika biskupije, te je poseban pozdrav uputio predvoditelju slavlja kojem je zahvalio i na osobnom svjedočenju o susretima s blaženikom na prethodno održanom redovitom mjesečnom susretu svećenika Varaždinske biskupije.

Biskup Jezerinac zahvalio je biskupu Mrzljaku na pozivu da predvodi misno slavlje u čast blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Nadamo se da će uskoro biti proglašen svetim, a mi ćemo proslaviti u misi one istine za koje je on živio, o kojima je govorio i za koje je umro, rekao je te pozvao okupljene da u misi preporuče blaženiku sve svoje duhovne i tjelesne potrebe.

U homiliji je napomenuo kako vrijeme sve više odmiče od smrti blaženog kardinala Stepinca, no ljubav prema njemu ne nestaje, štoviše, iz godine u godinu raste u srcima i kćerima hrvatskoga naroda. Podsjetio je da je kao zagrebački nadbiskup i hrvatski kardinal bio branitelj Isusa Krista i njegova evanđelja, branitelj Crkve, slobode i hrvatskoga naroda. Život mu je bio nalik na Kristov život, istaknuo je mons. Jezerinac dodavši da je blaženi Stepinac proživio i sudbinu pšeničnog zrna koje je palo na hrvatsku zemlju, te je, umrijevši, donijelo obilat rod. Podsjetio je kako je blaženik bio svjestan da nema proslave bez žrtve i dragovoljnog prihvaćanja križa. Taj križ i mi smo doživjeli u Domovinskom ratu, a hrvatski su ga branitelji spremno prihvatili na svoja ramena, noseći ga sve do kraja te su tako svojom žrtvom pridonijeli slobodi svoga naroda, rekao je biskup Jezerinac te u nastavku ukazao i na temeljne poruke Stepinčeve duhovne oporuke koje su veoma suvremene i danas također.

One se odnose na vjeru u Boga jer je naglašavao da pravog humanizma i sreće nema bez Boga, zatim na vjernost Svetom Ocu i Apostolskoj Stolici zbog čega je doživio i političko suđenje s osudom, te na ljubav prema majci Crkvi, majci Mariji i vlastitim zemaljskim majkama. Podsjetio je kako je blaženik govorio da su "kršćanski odgojena djeca blagoslov naroda", te da "čovječanstvo ima veću potrebu za boljim ljudima, nego li za boljim strojevima". Sve ove blaženikove riječi i danas su suvremene, rekao je biskup te osobito mladima poručio da ne dopuste da ih drugi vode i da se prepuste struji života, nego da se kao vjernici nametnu ovom svijetu. Teško je biti kršćaninom u vremenima krivo shvaćane i tumačene slobode. Ali snagom Božjom može se uspjeti i održati, istaknuo je biskup, te kao četvrtu poruku duhovne oporuke izdvojio međusobnu bratsku ljubav. "Pomažite se uvijek bratski među sobom! Budite jedno srce i jedna duša. Ali ljubite neprijatelje svoje, jer je to zapovijed Gospodnja", pisao je blaženik. Peta blaženikova poruka je poziv na molitvu kao iskaz kardinalove vjere i pouzdanja u Boga, rekao je biskup Jezerinac poručivši da duhovna oporuka pokazuje kako živjeti i ona je svojevrstan program za život, te je stoga na kraju pozvao blaženoga kardinala da moli za svoj hrvatski narod i ovaj vjerni i Bogu odani hrvatski katolički puk koji živi na području Varaždinske biskupije.

Liturgijsko pjevanje predvodio je udruženi zbor sastavljen od članova katedralnih zborova "Chorus liturgicus", "Chorus angelicus" i katedralnog zbora mladih, a na misi, proslavljenoj uz oltar s izloženim moćima blaženika, uz druge vjernike sudjelovali su i mladi članovi Odreda katoličkih skauta iz varaždinske župe sv. Fabijana i Sebastijana.

Prije mise na svećeničkom susretu u dvorani Biskupskog ordinarijata biskup Jezerinac iznio je osobno svjedočanstvo o posljednjim godinama života blaženog Alojzija Stepinca tijekom kućnog pritvora u Krašiću.

Mons. Jezerinac zahvalio je biskupu Mrzljaku na pozivu da podijeli neka osobna iskustva i zapažanja o blaženom kardinalu. Uvodno je napomenuo kako je primljen u zagrebačko sjemenište upravo na poziv i poticaj blaženog kardinala Stepinca, kojeg je prethodno osobno sreo za jedne njegove šetnje u vrijeme zatočeništva, kada ga je nadbiskup upitao bi li želio postati svećenik. Prisjetio se i drugih susreta s nadbiskupom i slavljenja euharistije u Krašiću, župi s kojom je bio povezan preko župnika Josipa Vranekovića koji je bio upravitelj i njegove rodne župe u Gornjem Prekrižju. Posvjedočio je kako je svaka sveta misa, koju je blaženik slavio, ostavljala veliki dojam, a osobito njegove redovite molitve klečeći pred Presvetim prije i nakon mise. Prisjetio se i da je kao sjemeništarac više puta nosio pisma blaženom kardinalu te da je razgovor s njime bio neposredan i vrlo ugodan. No, u razgovoru je nadbiskup iznio i svoju duševnu bol jer mu nije bilo omogućeno da upravlja dijecezom, ali i za to je rekao: "Kako je to teško. Bogu hvala i na tome". Blaženiku su posebno na srcu bili svećenici. Bio je svjestan da neće moći bez njih ništa učiniti. Zato ih je poticao na zajedništvo te mu je najteže palo na srce 'Staleško udruženje svećenika sv. Ćirila i Metoda' jer je svećenike nazivao "zjenicom svoga oka". Zato se njima često obraćao, s njima savjetovao, pisao im posebna pisma, potičući ih na zajedništvo i međusobno jedinstvo. Nije li ovo jedna divna pouka i za nas danas?, upitao se biskup Jezerinac te okupljene pozvao da međusobno njeguju to svećeničko zajedništvo.

Za blaženog kardinala Stepinca svećenikovo poslanje je nastavak Isusovog poslanja. Svaki svećenik je Božji dar ne samo određenoj osobi nego i narodu. Blaženik je isticao da "nije dosta biti svećenik, već je važno biti dobar svećenik" te je za svećeničku službu zapisao: "Ne znam da li bi moglo biti djelo Bogu ugodnije, dušama spasonosnije, narodu korisnije i svima potrebnije od ovoga?". Biskup Jezerinac kazao je da je, promatrajući blaženog kardinala kako kleči pred Presvetim, osjećao svu njegovu slabost kao čovjeka, ali i njegovu veličinu kao svećenika, biskupa i kardinala, koja je izlazila iz njegovog povjerenja u osobu Isusa Krista. Da bi se Bog mogao proslaviti po svećenicima, blaženi Stepinac poticao je svećenike da im euharistija bude u središtu njihovog života. Kada govorimo o blaženom kardinalu Stepincu svakako valja spomenuti njegovu pobožnost prema Majci Božjoj. Gotovo da nije bilo propovijedi u kojoj on ne bi spomenuo Blaženu Djevicu Mariju kao zaštitnicu, pomoćnicu i zagovornicu, posebno u životu svećenika. Često je stavljao na srce svećenicima pobožnost prema Majci Božjoj, rekao je biskup dodavši da se nada se da će uskoro biti proglašen i svetim, a to će biti još veći poticaj da se kao svećenici na njegovom primjeru nadahnjuju, da mu se mole i da njegovim putem odvažnije krenu. Istaknuo je kako treba naglasiti dvije stvari kod blaženika: sva je njegova veličina proizlazila iz duboke povezanosti s Isusom Kristom i Blaženom Djevicom Marijom. Važno bi bilo usvojiti "filozofiju" bl. Alojzija Stepinca: vjernost Bogu i Crkvi te ljubav prema svome narodu. Gradimo čvrst karakter na kojem će počivati vjera, s kojim će djelovati ljubav i kojeg će krijepiti nada. Naše vrijeme treba pouzdane i osvjedočene navjestitelje. Crkva u hrvatskom narodu ima veliku čast ali i još veću obvezu da o njemu razmišlja, a još više da mu se moli i da ga nasljeduje. Nećemo pogriješiti, ako se već danas za to odvažno odlučimo, poručio je biskup Jezerinac svećenicima Varaždinske biskupije.

Jasminka Bakoš-Kocijan