---

Spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države i pripojenja matici zemlji, koji se od 2005. godine odlukom Hrvatskog sabora obilježava 9. siječnja, proslavljen je prigodnim svečanostima u ponedjeljak 9. siječnja. Svečanosti su započele misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Čakovcu koje je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana fra Željko Železnjak, a zaključene su svečanom akademijom na kojoj se okupljenima, između ostalih, obratio i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Spomendan se slavi u sjećanje na 9. siječnja 1919. godine kada se na Franjevačkom trgu u Čakovcu okupilo više od 10 tisuća Međimuraca na misnom slavlju i velikoj narodnoj skupštini na kojoj je donesena rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i pripojenju matici zemlji. Međimurje je u više navrata tijekom burne povijesti bilo izloženo velikim pritiscima mađarizacije, no ono je ipak ostalo etnički najčišći hrvatski kraj, što je velika zasluga Zagrebačke nadbiskupije i njezinih svećenika.

Na svečanoj akademiji, kojoj su nazočili predstavnici Hrvatskog sabora, Međimurske županije, međimurskih gradova i općina te mnogobrojnih ustanova i institucija, na te se povijesne događaje osvrnuo i mons. prof. dr. Juraj Kolarić, etnolog, teolog i povjesničar, koji je istaknuo kako je Međimurje stoljećima kao rijetko koji prostor bio na "međi" država, regija, nacija i religija, brisani prostor na kojem su se rađali i nestajali velikani hrvatske povijesti i mnogi bezimeni borci za slobodu domovine, naroda i vjere. No, međimurski čovjek bio je i graditelj putova i mostova i zbližavatelj naroda. U tome je neizmjeran doprinos dala i Katolicka Crkva koja je kroz rad svećenika na ovome području čuvala i sačuvala Međimurje hrvatskim, dodavši da je Crkva stala uz hrvatskog čovjeka i srasla s dušama pobožnih Međimuraca, te se može reći da je crkvena povijest na ovom području ujedno povijest Crkve u Hrvata. Na kraju je istaknuo kako su dva najveća povijesna spomenika koje su podigli i ostavili međimurski svećenici upravo izdavanje molitvenika na kajkavskom "Jezuš ljubav moja" i dječje međimurske kajkavske Biblije kako bi hrvatskom narodu u Međimurju u ruke dali njegovu materinsku riječ. Međimurski čovjek uvijek je tijekom svoje burne i teške povijsti bio povezan s Hrvatskom i želio je u nju, kao i danas, ugraditi sve svoje fizičke, umne, vjerske i nacionalne sposobnosti.

Biskup Mrzljak čestitao je građanima Međimurja spomendan koji podsjeća na događaje koji su ovaj kraj povezali s maticom zemljom i potiče na razmišljanja o našoj bogatoj prošlosti kroz sva stoljeća, ali i na nedavnu prošlost kada smo prije 25 godina izborili svoju državnu samostalnost, rekao je biskup dodavši da su svi ti događaji tražili i određene žrtve koje su položene za slobodu domovine i naroda. Sve nas to potiče da svi mi i danas budemo mironosci koji će se boriti ne silom ili nasiljem za slobodu u kojoj želimo živjeti. Kao važnu odrednicu koja je Međimurje sačuvala hrvatskim biskup je istaknuo pučke svjetovne i crkvene popijevke kazavši kako se može reći da su pjesme duša nekog naroda. Kada govorimo o povijesnim događajima to činimo zbog sadašnjosti i budućnosti kako bismo si posvjestili što trebamo činiti da bi prenijeli naše temeljne vrijednosti naraštajima koji dolaze, istaknuo je biskup Mrzljak. Na svečanoj akademiji govorili su i međimurski župan Matija Posavec, predsjednik Županijske skupštine Mladen Novak i zastupnik u Hrvatskom saboru Branimir Bunjac.

Tijekom dana priređeni su i drugi sadržaji obilježavanja spomendana, koji su započeli jutrarnjom misom koju je u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa predvodio gvardijan Železnjak. Osvrnuo se na utjecaj Katoličke Crkve i čakovečkih franjevaca na očuvanje zajedništva i identiteta hrvatskog naroda u Međimurju.