Renata Marđetko iz Kotoribe, predsjednica udruge “Pomoć neizlječivima”, hrvatska dobrotvorka godine
KOTORIBA, 17. 12. 2011.
Renata Marđetko iz Kotoribe, predsjednica i osnivačica udruge “Pomoć neizlječivima”, dobitnica je godišnje nagrade “Josipa Vancaš - dobrotvorka godine”, koju od ove godine dodjeljuje zaklada “Zamah”. Regionalna zaklada za lokalni razvoj “Zamah” djeluje na području devet županija središnje Hrvatske, u kojima uspješno surađuje s predstavnicima lokalne i regionalne uprave te organizacijama civilnog društva i ostalim institucijama. Proglašenje hrvatske dobrotvorke godine zaklada “Zamah” pokrenula je kako bi naglasila važnost ženskog doprinosa u filantropiji i potaknula jačanje solidarnosti prema pojedincima i svim ranjivim skupinama u društvu. Osobito je želja Zaklade potaknuti na razmišljanje o osobama koje svojim dobrim djelima omogućuju pozitivne promjene u društvu i nesebično pridonose općem dobru. Osim Renate Marđetko, za tu jedinstvenu nagradu bile su kandidirane i Sanja Ešegović, Lucija Josipović, Valerija Novak, Blaženka Petrak, Jadranka Radovanić, Urša Raukar i Suzana Ritz, koje su kandidaturu zavrijedile svojim humanitarnim i javnim radom za opće dobro. Svaka je od njih žena “rijetke vrijednosti”, kao što je bila nazivana Josipa Vancaš, ističu u zakladi “Zamah”, stoga je priznanje upravo Renati Marđetko tim veće vrijednosti. Renata Marđetko rođena je prije 33 godine u međimurskom mjestu Kotoribi. Kad su joj bile tri godine, njezina je majka oboljela od raka dojke, te se s tom bolešću borila više godina. Renata je kao malo dijete intenzivno proživljavala bolest i mukotrpno liječenje svoje majke. Već je tada u sebi prepoznala poziv da postane medicinski radnik i pomaže teškim bolesnicima. Tijekom školovanja u Velikoj Britaniji s velikom je ljubavlju radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Ubrzo je postala članica volonterskog tima za palijativnu skrb, a potom u Londonu upisala sveučilišni studij palijativne skrbi. Cijelo vrijeme boravka u Engleskoj redovito je volontirala i obrazovala se u tamošnjim palijativnim ustanovama - hospicijima te radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Neko vrijeme volontirala je i u Kalkuti u Indiji, u Kući umirućih sa sestrama Majke Terezije. Prije dvije godine ostvarila je svoju želju da u Hrvatsku donese izvornu englesku ideju o palijativnoj skrbi. U Kotoribi je osnovala udrugu “Pomoć neizlječivima” koja trenutačno ima 90 članova. Istodobno je u Londonu osnovala inozemnu podružnicu udruge koja ima dvadesetak članova iz različitih dijelova svijeta. Želja joj je da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći posjetiti obitelj teškog bolesnika te pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti. Ciljevi udruge su razvijati skrb za osobe s neizlječivim bolestima i njihovu obitelj, podizati svijest o potrebi za palijativnom skrbi, kontinuirano podučavati članove, medicinske radnike i laike, te poticati volonterstvo u Hrvatskoj. Nagrada za dobrotvorku godine, po pravilima zaklade Zamah, namijenjena je državljanki Republike Hrvatske koja svojim djelovanjem pridonosi jačanju uloge žena u društvu, ima pozitivan utjecaj na život šire društvene zajednice kojoj vidljivo pridonosi svojim djelovanjem, sudjeluje u dobrotvornim akcijama i/ili davanju priloga jednoj ili više neprofitnih organizacija, daje doprinos za javnu dobrotvornu akciju, potiče i usmjerava druge na davanje potpore organizacijama koje djeluju na rješavanju problema u zajednici, te potiče druge osobe da postanu dobročinitelji. Nagradom se nastoji naglasiti važnost ženskog doprinosa kroz filantropiju u izgradnji zajednice, podići svijest u javnosti o ženama koje nesebično pomažu članovima/icama zajednice darujući svoje vrijeme, stručnost i novac… Budući da zaklada filantropiju smatra nužnim preduvjetom za razvoj civilnog društva, svrha je nagrade poduprijeti žene u Hrvatskoj da prepoznatljivije i svjesnije koriste filantropiju za društveni boljitak i položaj žena te omoguće promjene u društvu. U procesu kandidiranja svatko je mogao predložiti svoju kandidatkinju pomoću obrasca za prijavu. Kandidiranje je završeno 1. studenoga, a proces izbora je bio javan, te je svaki posjetitelj web stranice zaklade mogao dati svoj glas predloženim kandidatkinjama. Renata Marđetko dobila je najviše glasova putem internetskog glasovanja, a za njezin izbor odlučilo se i posebno povjerenstvo. Dobrotvorki godine - Hrvatici s londonskom adresom, koja u Velikoj Britaniji i u Hrvatskoj nastoji poboljšati palijativnu skrb - nagrada je dodijeljena na svečanosti u petak 16. prosinca u dvorani multimedijalnog centra Muzeja Mimara u Zagrebu. Budući da je Renata Marđetko tih dana bila u Londonu, gdje je upravo primila sveučilišni naslov kao prva Hrvatica - magistra palijativne skrbi, u njezino je ime nagradu primila dr. Verica Jačmenica-Jazbec, dopredsjednica udruge “Pomoć neizlječivima”. Svečanosti se odazvao velik broj članova i podupiratelja zaklade, među kojima su i mnoge osobe iz javnog života Hrvatske, a nazočile su i sve kandidatkinje, osim same dobitnice. U programu, koji je vodila novinarka Sanja Mikleušević-Pavić, prikazani su kratki film o Josipi pl. Vancaš, kao i kraći filmovi snimljeni sa svakom kandidatkinjom. Renata Marđetko poslala je svoj film iz Londona u kojem je unaprijed čestitala pobjednici i zahvalila svima onima koji su podržali kandidatkinje. U svojem obraćanju iz Londona rekla je da motivaciju za svoj rad crpi iz vjere u dobro i vjere u Boga. Nakon što je upravitelj zaklade Drago Vručinić proglasio pobjednicu, okupljenima se obratila dr. Jačmenica-Jazbec, koja je istaknula kako je jedno malo mjesto Kotoriba, gdje se međimurska ravnica na horizontu spaja s nebom, iznjedrilo jednu veliku humanitarnu dušu. Dodala je kako je i Renata u svom životu vjerojatno osjetila tu povezanost s Nebom iz koje crpi snagu za svoj neumoran rad. Nakon svečanosti mnogi sudionici zanimali su se za rad Renate Marđetko i njezine udruge, kao i razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj. - Bio je to lijepi dan za Međimurje, te veliko priznanje ideji palijative u Hrvatskoj. Bili su to sati ponosa i vrijeme kada se raspline sve ono što je u palijativi teško. Bilo je lijepo i časno na proglašenju biti član udruge “Pomoć neizlječivima”. Pokazalo se da velike i vrijedne ideje mogu niknuti i u malim sredinama, rekla je dr. Jačmenica-Jazbec nakon svečanosti dodjele nagrade. Inače, od svog osnivanja prije dvije godine udruga “Pomoć neizlječivima” predstavila je svoj rad i potrebu palijativne skrbi u više župa na području Varaždinske biskupije te je u suradnji s njima ostvarila i nekoliko dobrotvornih akcija. Više o udruzi može se saznati na stranici www.pomocneizljecivima.com. Dodatno o udruzi "Pomoć neizlječivima" Jasminka Bakoš-Kocijan |
|