Od:
Do:

Renata Marđetko iz Kotoribe, predsjednica udruge “Pomoć neizlječivima”, hrvatska dobrotvorka godine

Renata Marđetko iz Kotoribe, predsjednica udruge “Pomoć neizlječivima”, hrvatska dobrotvorka godine

KOTORIBA, 17. 12. 2011.

Renata Marđetko iz Kotoribe, predsjednica i osnivačica udruge “Pomoć neizlječivima”, dobitnica je godišnje nagrade “Josipa Vancaš - dobrotvorka godine”, koju od ove godine dodjeljuje zaklada “Zamah”.

Regionalna zaklada za lokalni razvoj “Zamah” djeluje na području devet županija središnje Hrvatske, u kojima uspješno surađuje s predstavnicima lokalne i regionalne uprave te organizacijama civilnog društva i ostalim institucijama.

Proglašenje hrvatske dobrotvorke godine zaklada “Zamah” pokrenula je kako bi naglasila važnost ženskog doprinosa u filantropiji i potaknula jačanje solidarnosti prema pojedincima i svim ranjivim skupinama u društvu. Osobito je želja Zaklade potaknuti na razmišljanje o osobama koje svojim dobrim djelima omogućuju pozitivne promjene u društvu i nesebično pridonose općem dobru. Osim Renate Marđetko, za tu jedinstvenu nagradu bile su kandidirane i Sanja Ešegović, Lucija Josipović, Valerija Novak, Blaženka Petrak, Jadranka Radovanić, Urša Raukar i Suzana Ritz, koje su kandidaturu zavrijedile svojim humanitarnim i javnim radom za opće dobro. Svaka je od njih žena “rijetke vrijednosti”, kao što je bila nazivana Josipa Vancaš, ističu u zakladi “Zamah”, stoga je priznanje upravo Renati Marđetko tim veće vrijednosti.

Renata Marđetko rođena je prije 33 godine u međimurskom mjestu Kotoribi. Kad su joj bile tri godine, njezina je majka oboljela od raka dojke, te se s tom bolešću borila više godina. Renata je kao malo dijete intenzivno proživljavala bolest i mukotrpno liječenje svoje majke. Već je tada u sebi prepoznala poziv da postane medicinski radnik i pomaže teškim bolesnicima. Tijekom školovanja u Velikoj Britaniji s velikom je ljubavlju radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Ubrzo je postala članica volonterskog tima za palijativnu skrb, a potom u Londonu upisala sveučilišni studij palijativne skrbi. Cijelo vrijeme boravka u Engleskoj redovito je volontirala i obrazovala se u tamošnjim palijativnim ustanovama - hospicijima te radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Neko vrijeme volontirala je i u Kalkuti u Indiji, u Kući umirućih sa sestrama Majke Terezije.

Prije dvije godine ostvarila je svoju želju da u Hrvatsku donese izvornu englesku ideju o palijativnoj skrbi. U Kotoribi je osnovala udrugu “Pomoć neizlječivima” koja trenutačno ima 90 članova. Istodobno je u Londonu osnovala inozemnu podružnicu udruge koja ima dvadesetak članova iz različitih dijelova svijeta. Želja joj je da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći posjetiti obitelj teškog bolesnika te pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti. Ciljevi udruge su razvijati skrb za osobe s neizlječivim bolestima i njihovu obitelj, podizati svijest o potrebi za palijativnom skrbi, kontinuirano podučavati članove, medicinske radnike i laike, te poticati volonterstvo u Hrvatskoj.

Nagrada za dobrotvorku godine, po pravilima zaklade Zamah, namijenjena je državljanki Republike Hrvatske koja svojim djelovanjem pridonosi jačanju uloge žena u društvu, ima pozitivan utjecaj na život šire društvene zajednice kojoj vidljivo pridonosi svojim djelovanjem, sudjeluje u dobrotvornim akcijama i/ili davanju priloga jednoj ili više neprofitnih organizacija, daje doprinos za javnu dobrotvornu akciju, potiče i usmjerava druge na davanje potpore organizacijama koje djeluju na rješavanju problema u zajednici, te potiče druge osobe da postanu dobročinitelji. Nagradom se nastoji naglasiti važnost ženskog doprinosa kroz filantropiju u izgradnji zajednice, podići svijest  u javnosti o ženama koje nesebično pomažu članovima/icama zajednice darujući svoje vrijeme, stručnost i novac… Budući da zaklada filantropiju smatra nužnim preduvjetom za razvoj civilnog društva, svrha je nagrade poduprijeti žene u Hrvatskoj da prepoznatljivije i svjesnije koriste filantropiju za društveni boljitak i položaj žena te omoguće promjene u društvu. U procesu kandidiranja svatko je mogao predložiti svoju kandidatkinju pomoću obrasca za prijavu. Kandidiranje je završeno 1. studenoga, a proces izbora je bio javan, te je svaki posjetitelj web stranice zaklade mogao dati svoj glas predloženim kandidatkinjama. Renata Marđetko dobila je najviše glasova putem internetskog glasovanja, a za njezin izbor odlučilo se i posebno povjerenstvo.

Dobrotvorki godine - Hrvatici s londonskom adresom, koja u Velikoj Britaniji i u Hrvatskoj nastoji poboljšati palijativnu skrb - nagrada je dodijeljena na svečanosti u petak 16. prosinca u dvorani multimedijalnog centra Muzeja Mimara u Zagrebu.

Budući da je Renata Marđetko tih dana bila u Londonu, gdje je upravo primila sveučilišni naslov kao prva Hrvatica - magistra palijativne skrbi, u njezino je ime nagradu primila dr. Verica Jačmenica-Jazbec, dopredsjednica udruge “Pomoć neizlječivima”. 

Svečanosti se odazvao velik broj članova i podupiratelja zaklade, među kojima su i mnoge osobe iz javnog života Hrvatske, a nazočile su i sve kandidatkinje, osim same dobitnice. U programu, koji je vodila novinarka Sanja Mikleušević-Pavić, prikazani su kratki film o Josipi pl. Vancaš, kao i kraći filmovi snimljeni sa svakom kandidatkinjom. Renata Marđetko poslala je svoj film iz Londona u kojem je unaprijed čestitala pobjednici i zahvalila svima onima koji su podržali kandidatkinje. U svojem obraćanju iz Londona rekla je da motivaciju za svoj rad crpi iz vjere u dobro i vjere u Boga. Nakon što je upravitelj zaklade Drago Vručinić proglasio pobjednicu, okupljenima se obratila dr. Jačmenica-Jazbec, koja je istaknula kako je jedno malo mjesto Kotoriba, gdje se međimurska ravnica na horizontu spaja s nebom, iznjedrilo jednu veliku humanitarnu dušu. Dodala je kako je i Renata u svom životu vjerojatno osjetila tu povezanost s Nebom iz koje crpi snagu za svoj neumoran rad. Nakon svečanosti mnogi sudionici zanimali su se za rad Renate Marđetko i njezine udruge, kao i razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj.

- Bio je to lijepi dan za Međimurje, te veliko priznanje ideji palijative u Hrvatskoj. Bili su to sati ponosa i vrijeme kada se raspline sve ono što je u palijativi teško. Bilo je lijepo i časno na proglašenju biti član udruge “Pomoć neizlječivima”. Pokazalo se da velike i vrijedne ideje mogu niknuti i u malim sredinama, rekla je dr. Jačmenica-Jazbec nakon svečanosti dodjele nagrade.

Inače, od svog osnivanja prije dvije godine udruga “Pomoć neizlječivima” predstavila je svoj rad i potrebu palijativne skrbi u više župa na području Varaždinske biskupije te je u suradnji s njima ostvarila i nekoliko dobrotvornih akcija. Više o udruzi može se saznati na stranici www.pomocneizljecivima.com.

Dodatno o udruzi "Pomoć neizlječivima"

Jasminka Bakoš-Kocijan